MIJO CAKTAŠ DOBITNIK ŽUTE MAJICE SPORTSKIH NOVOSTI Zabijao je nogom, zabijao je glavom, igrao je nogomet karijere i pomaknuo vlastite granice

Najbolji igrač HNL-a po ocjenama novinara Sportskih novosti ove sezone je Mijo Caktaš. Ne ocjenama jednog izvjestitelja, nego svih onih koji potpisuju tekstove s prvoligaških utakmica na hrvatskim travnjacima.

Do zadnjeg kola najveći konkurenti bili su mu dinamovac Atiemwen i golgeter Osijeka Mirko Marić. Što je presudilo za pobjedu Caktaša, inače i najboljeg strijelca prvenstva?

Odgovor je jednostavan. Puno proljetnih utakmica u kojima je “desetka” Hajduka imala glavnu, odlučujuću ulogu. Krenulo je pogotkom za pobjedu protiv Osijeka na startu proljeća u Gradskom vrtu, a nastavilo se pogotkom za pobjedu protiv Lokomotive u drugoj utakmici nastavka prvenstva. Dva susreta koja su usmjerila Hajduk prema europskom kolosijeku pogocima je prelomio Caktaš. Jesu li ti dvoboji podigli njegovu igru, vratili mu nekadašnje samopouzdanje možemo opravdano “sumnjati”. Jer nakon tih uvodnih susreta Caktaš nije zaigrao kao nekad. Zaigrao je još bolje! U proljetnom dijelu zabijao je kao u snovima. U 16 utakmica poentirao je čak 14 puta. Prosjek od gotovo pogotka po utakmici. Više valjda ima samo Messi sa 36 golova u 34 utakmice La Lige.

Šalu na stranu, Caktaš je igrama, a poglavito pogocima, obilježio Hajdukov uspon sa šestog mjesta do plasmana za europske kvalifikacije ovog ljeta i s obzirom na to da je igrao gotovo sve utakmice (propustio dvije zbog crvenog kartona), imao je priliku postati prvo ime HNL-a. Premda je Dinamo odavno potvrdio obranu naslova prvaka, nema u prvenstvu dominantnog pojedinca kao što ga ima Hajduk u Caktašu. Razlog je jasan, Caktaš je stalno igrao, a Bjelica je rotirao postavu na razinama Europe i HNL-a.

U istu priču se uklopio i Atiemwen koji bi vjerojatno postao vlasnik Žute majice da nije iz Gorice prešao u Dinamo. Ovako je morao podijeliti minutažu u puno jačoj konkurenciji što ga je koštalo manje igre i manje bodova u konačnom zbroju. Ali, bez obzira što je konkurencija radila, Caktaš je neumoljivo zabijao, Oreščanin mu je pronašao idealnu poziciju polušpica, i taj detalj ostat će upamćen kao što je nekoć Vulić našao Ivanu Bošnjaku ulogu polušpica u šampionskoj momčadi iz 2001.

Caktaš je zabijao nogom, zabijao je glavom, poentirao je iz jedanaesteraca. Definitivno je igrao nogomet karijere, pomaknuo je vlastite granice, čime je i Hajduku pomogao u ostvarivanju europskog cilja.

Hoće li ovog ljeta ostati na Poljudu ili će se, nakon epizode u Rubinu, ponovno otisnuti preko granice, znat ćemo vrlo brzo. Sigurno će njegov nastavak karijere ovisiti o europskom rezultatu Hajduka. Dok Bijeli budu uspješno brodili Eurupom, neće se odreći Caktaša bez obzira koliko visoka bila njegova plaća od 40.000 eura mjesečno. Priča oko plaće, medijsko naglašavanje tog segmenta u doba kada je Caktaš igrao slabo i prosječno, bio je razlog zbog kojeg je 27-godišnji Dugopoljac proglasio “silenzio stampa”.

Foto: Damir Krajac / CROPIX

Ali, nakon Tina Sušića iz ljeta 2016. godine, Žuta majica ponovno dolazi na Poljud. Nakon Mijina višemjesečnog ignoriranja medija stiže i pitanje kako će Caktaš primiti novinarsku nagradu. Morat će i Hajduk uložiti truda za taj čin, jer u medijskom prostoru najbolji klupski igrač ne stanuje još od studenoga prošle godine. Međutim, i to je potvrda profesionalnosti našeg izbora. Nitko nije ni pomislio valorizirati Caktašev ignorantski odnos prema svim medijima, ocjenjivala se isključivo i jedino njegova igra na travnjaku. A tu je Mijo “pričao” kao da nikad neće stati...