PARADOKS HAJDUKOVOG DUGO OČEKIVANOG POJAČANJA Kako je Marko Futacs stasao, tako su Bijeli prestali zabijati

Priča o kvaliteti napadača u nogometnom je svijetu u pravilu jednostavna. Zbrojiš koliko je golova zabio, koliko je utakmica izravno odlučio i prostor za pogrešnu procjenu ostaje minimalan. Tako i najbolje europske momčadi kada slažu momčad za naslov prvaka od napadačke linije traže barem 50 prvenstvenih golova u sezoni. Ili zaboravi priču o naslovu...

Drugi po efikasnosti

Kada je Hajduk ljetos slagao momčad, nije se vodio idejom o osvajanja prvenstva, ali sportski direktor Branco dobio je zadatak sastaviti je tako da bude sposobna makar ozbiljnije zaprijetiti Dinamu i Rijeci, a svakako ostati nedodirljiv za ostatak lige, prije svih ambiciozni Osijek. Zato se Portugalac žestoko bacio u traženje napadača, jer na Poljudu je zatekao samo Ohandzu, čiji je zdravstveni karton nudio samo neizvjesnost. Na koncu je pronašao Saida i Futacsa, a s vremenom se i Erceg zahvaljujući dobroj efikasnosti prekomandirao u napadača.

- Nitko u ligi nema takvu napadačku liniju - ponosno je istaknuo Branco uoči proljetnog nastavka prvenstva, ne skrivajući optimizam nakon dobro odrađenih priprema.

Međutim, lijepo je slušati ambiciozne najave, kao i priče o sjajno odrađenim pripremama, ali stvarnost se vidi samo u službenim utakmicama. A ona na Poljudu ne opravdava riječi stručnjaka iz Portugala.

Hajduk je, doduše, druga momčad po efikasnosti (34) u ligi, samo je Rijeka (42) zabila više, a čak je i Dinamo (33) zabio manje. S druge strane, tih 1,6 golova po utakmici, koliko Hajduk zabija u ovoj sezoni, nije baš statistika kojom se netko ambiciozan treba ponositi. Ono što još više treba brinuti Hajdukov stručni stožer jest činjenica da je momčad u prvih 10 kola zabila respektabilnih 27 golova, ili 2,7 po utakmici, dok je u zadnjih 11 nastupa - deset jesenskih te jedno proljetno - zabila mizernih 11 pogodaka. A to je već prosjek koji Hajduk debelo svrstava u donji dio ljestvice efikasnosti.

Spor protok lopte

Složimo li se, međutim, da Branco nije baš bez argumenata iznio stav o kvaliteti Hajdukova napadačkog kvarteta, jer Ohandza, Futacs, Said i Erceg imaju određenu klasu za ligu kakva je Prva HNL, ostaje pitanje zašto Hajduk ne postiže pogotke?

Uzmemo li proljetnu premijeru protiv Splita kao nekakav uzorak, lako ćemo doći do zaključka kako Hajduk nema igru s kojom bi uopće došao u poziciju stvarati šanse. Na Parku mladeži Ohandza se morao spuštati do centra kako bi se domogao lopte, a od centra do suparničkog gola je predalekih 50 metara. Hajdukove su linije predaleko jedna od druge, protok lopte je iznimno spor, okomitih lopti nema, a kada ih netko i pokuša dati, one su u pravilu laki plijen suparnika, a sve je to užasavajuće za napadača koji traži loptu kojom bi nešto napravio.

Želi li Branco dobiti potvrdu za svoj stav o napadačima, Hajduk bi, dakle, prije svega trebao hitno popraviti igru. Ili je promijeniti ako ova momčad nije u stanju kroz pas igru doći do suparničkog gola. Zanimljivo je da se u tih “sušnih” 11 posljednjih kola od napadača istaknuo samo Futacs, visoki (196) Mađar koji je zabio čak pet pogodaka. Usput su mnogi stručnjaci u ligi oduševljeni njegovim mogućnostima te su čak skloni tvrditi kako je Mađar jedan od najboljih centarfora koji je igrao Prvu HNL u zadnjih 15-ak godina. No, pogled na statistiku otkriva jednu drugu zanimljivost.

Futacs je u prvih deset kola - kada je Hajduk igrao najbolji nogomet sezone sa 27 postignutih golova - imao mizernu minutažu. U prvoj je postavi bio samo u Zaprešiću, a Hajduk je, znakovito, tamo odigrao “mršavih” 1:1.

Ante Cizmic / CROPIX / CROPIX

Dojmovi bez pokrića

Kako se Futacs prometnuo u startnog napadača, tako je momčad prestala zabijati. Je li tome kriv mađarski centarfor, prijašnji trener Pušnik, sadašnji Carrillo, ili netko četvrti, stvar je koju na Poljudu moraju dobro izanalizirati, jer riječ je o prevelikom broju utakmica da bi se statistika samo tako zanemarila.

Nažalost, kada riječi stavimo na papir i zamijenimo ih brojkama, jedini logični zaključak je da Hajduk ima loš i neučinkovit napad. I to je jedini parametar kojim se Branco i Carrillo moraju voditi. Sve ostalo samo su dojmovi, u ovom slučaju bez ikakvog pokrića...