Pet stvari koje smo naučili u derbiju: Dinamo je svemirski brod u odnosu na Hajduk

Dinamova igra bez slabe točke

Igre Mamićeve momčadi u uzlaznoj su putanji a tome smo svjedočili protiv Hajduka kad smo vidjeli rastrčani Dinamo bez slabe točke. Vidjeli smo da su gladni i željni dokazivanja pred svojom publikom, što će biti adut u europskim kvalifikacijama. Pauza je kratka, pripreme počinju vrlo brzo i može se očekivati da će “modri” zadržati ovu razinu u europskim kvalifikacijama.

Dinamo je svemirski brod u odnosu na klub s Poljuda

Da je razlika u kvaliteti debelo na strani domaćina, znalo se i prije derbija, ali ondje smo dobili potvrdu da ovakav Hajduk ne može stati u istu rečenicu s najvećim rivalima. Jednostavno, Hajduk nema igrača koji bi sada imao zagarantirano mjesto u prvih 11 Dinama i ta spoznaja je velika pljuska za goste. Treba naglasiti da govorimo o trenutačnoj situaciji jer je činjenica da se Balić, Vlašić i Tudor još razvijaju, ali kojim tempom ide njihov napredak i, još važnije, kojim smjerom, to je još uvijek enigma. Uostalom, usporedite učinak, igru i dojam njihova vršnjaka Ante Ćorića u subotnjem derbiju.

Propast projekta ‘Naš Hajduk’

Još jedno “šamaranje mrtvog magarca” potpuno je ogolilo sav besmisao projekta “narodnog kluba”. Teoretski zvuči dobro da navijači biraju i imaju svoj utjecaj, ali u praksi to koči razvoj Hajduka koji sve manje postaje konkurentan. Krenulo je zimus kad se pokupio Tudor zbog veta Uprave na dolazak stopera Žižića iz slovenske Krke. Onda se ponižavalo moleći danima Reju da preuzme klupu, iako je Hajduk institucija za koju bi se taj Reja morao boriti rukama i nogama. Na kraju ih je odbio pa su angažirali Špacu koji je vratio prethodno suspendiranog Jozinovića, ali i on je ubrzo napustio brod koji tone.

Vučević je pokazao zube bacivši kapetana Maloču u B momčad, da bi ga njegov nasljednik Hari Vukas odmah vratio... I sve se to događalo u dva mjeseca. Tom cirkusu svoj prilog dali su i aktivisti “Našeg Hajduka” koji su svoj proboj u mainstream medije shvatili kao svetu misiju protiv Dinama i Mamića, označavajući ih kao glavne krivce očajnog Hajduka. Nitko nije pozvao na odgovornost Brbića i društvo jer bi taj Žižić koštao Hajduk samo 15 tisuća eura! Da podvučemo, Hajduku treba čvrsta ruka koja će biti imuna na glas ulice ako će se to kositi s interesima kluba koji je posljednji put bio konkurentan kada ga je vodio Igor Štimac, “persona non grata” na Poljudu. Pametnome dosta! Dok je Brbića i takvih, Dinamo i Rijeka mogu mirno spavati.

Ćorić je legitimni nasljednik Modrića

Ima bogomdani talent, gradi karizmu i ne čudi što su u Maksimiru upravo njega izabrali kao čovjeka oko kojega će graditi svoju PR priču. Ta njegova “vratit ću navijače na Maksimir” zvuči smjelo i drsko, ali i pokazuje karakter pobjednika. Ante Ćorić je protiv Hajduka pokazao svu raskoš svog talenta. Koristio je slabu defenzivu u vezi Hajduka i vrtio protivnika kao na ringišpilu. Ćora je sudjelovao kod sva četiri gola Dinama, što ga svrstava rame uz rame s Henriquezom, strijelcem tri gola na derbiju. Danas je privilegij gledati Ćorića u Maksimiru jer je pokazao da usporedbe s Modrićem imaju sasvim realnu podlogu.

Povratak publike velik uspjeh PR-a

Torcida se bojkotom zahvalila na pozivu, a kao razlog su naveli pravila igre oko kupnje ulaznica. Dobro je da ovaj put nisu imali podršku vodstva Hajduka pa je derbi konačno odigran. Nameće se logično pitanje zar je doista cijela skupina “1950” talac tih 86 imena koja su na listi zabrana i zar to može nekome normlanom biti razlog da ne dođe u Maksimir? Uglavnom, nedostajali su derbiju baš kao i njihovi rivali u bojkotu. S BBB-om i Torcidom i njihovim decibelima bila bi potpunija slika, ali ni ovu ne treba zanemariti. Tih 15 tisuća navijača bilo je pravo osvježenje na Maksimiru i velik uspjeh Dinamova PR-a koji se sada ne smije prepustiti ravnodušnosti, nego zapeti još više kako bi ova publika postala sve češći dekor jer Dinamo to zaslužuje.