Poljudskih 10.000 gledatelja zasjenilo je ono najgore i najprimitivnije - hukanje Belleu!

Je li blizu 10.000 ljudi na poljudskim tribinama u prvoj proljetnoj utakmici puno ili malo gledatelja? Za siromašni prosjek HNL-a to je impozantna brojka, pogotovo kad je gost neatraktivan kao Istra 1961. S druge strane optimisti su očekivali i više od 10.000 ljudi. Intrigantna je bila najava Krasimira Balakova, nikada hrabrija od dolaska u Split, da će pucati na svih trinaest pobjeda. A s kim to? Morali su se zapitati navijači Hajduka koji ne poznaju 'Caktaše’, 'Ozobiće’, 'Obšivače’... I pohrliti u Poljud. Ali, opet ne više od 10.000 ljudi.

Kakvu god ideju da smo imali htijući napisati nešto o atmosferi na Poljudu, sve je to palo u drugi plan kad se nakon vodstva Puljana Henri Belle našao u blizini sjeverne tribine. Začulo se, naime, ono najgore i najprimitivnije. Začulo se hukanje. Samo sedam dana nakon sramote u Puli, kad su istom igraču hukali Bad Blue Boysi. I da ne pomislimo kako je to bilo slučajno, omaklo se, isto su ponovili desetak minuta kasnije. Baš nas zanima kako se u tim trenucima osjećao Hajdukov James.

Inače, nogometaši Hajduka otišli su nakon utakmice prema sjevernoj tribini pozdraviti najglasnije navijače, a iz publike su dobili “orkestar zvižduka”. Navijači su jasno pokazali što misle o njihovoj igri u dvoboju s pulskim nogometašima. Više se očekivalo od hajdukovaca, bez obzira što su nakon utakmice iskazali poštovanje prema svojim pristašama i nisu pobjegli u svlačionicu, navijači su ih “počastili” zvižducima.