Poljud pun kao šipak, kulisa od 30 tisuća bučnih gledatelja, atraktivne koreografije dva seta ultrasa, sve zajedno začinjeno s četiri gola. Cijeli naramak argumenata u nedjelju sručio se u krilo afirmativno raspoloženim novinarima da jadranski derbi prikažu kao oglasni pano za nikad spektakularniju hrvatsku ligu, ali kako se i inače rado izuzimam iz te novinarske skupine, zadržavam pravo na ironijski odmak. Zato, dok na polju popularne kulture tražim odgovarajući naslov za ovo što ove jeseni gledamo u SHNL-u, najlakše mi se zaustaviti pored Larryja Davida. Bez oduševljenja, molim!
Ova je novinska stranica na jutarnjem uredničkom kolegiju ponijela radni naslov "pet razloga zašto je Rijeka tako dobra", ali kako se nakon kave, tuša i kratke retrospektive nisam mogao sjetiti ničeg opipljivijeg, osim "karaktera i discipline", valjalo je potražiti zamjensku temu. Da, Rijeka je čvrsta, homogena i puna energije, govor tijela njezinih igrača otkriva da su na istoj frekvenciji s Radomirom Đalovićem, a zalomi se po putu i poneka napadačka minijatura Nike Jankovića. Odigrala je momčad s Rujevice vrlo pristojno prvo poluvrijeme, ali je golove zapravo postigla nakon kardinalne pogreške Hajdukova vratara Lučića i jeftinog dara domaće obrane. Poslije toga Rijeka se branila i uspješno obranila, upisavši još jedan ligaški remi ove jeseni. Rijeka je tako danas unikat na europskoj nogometnoj mapi: niti rekordnih devet neodlučenih u 17 odigranih kola nije ju spriječilo da iskoči na vrh prvoligaške kolone.
Što dalje prema inerciji povlači pitanje - kakvi su onda konkurenti? Za Dinamo znamo, prvak je ove jeseni u nacionalnom prvenstvu stabilno očajan. Reklo bi se da su pod ravnanjem Sergeja Jakirovića "plavi" bili grozni, a onda su u rukama Nenada Bjelice naglo popustili. Gledajući šampiona kako cijelu jesen hrče kao da je pod narkozom. Hajduk je povjerovao da bi do titule mogao stići vožnjom u "safe modeu", pa je onda u posljednjih šest ligaških utakmica momčad Gennara Gattusa, sigurna u vlastitu rutinersku klasu, pobijedila samo Dinamo, osvojivši ukupno senzacionalnih šest bodova. Gladniji naslova nego ikad ranije, "majstor s mora" asketski je postio u Varaždinu i Velikoj Gorici, a nekakav siromašni bodovni okrajak krajnjim je naporom odgrizao Osijeku i Istri u posljednjim minutama.
Ili u prijevodu, sva tri papirnata lovca na SHNL titulu u stvarnosti funkcioniraju kao zmajevi od papira, i sve ukazuje da bi u iole ambicioznijim europskim ligama igrali uloge autentičnih statista. Ako je nešto u njihovim pričama zaista na razinama "liga Petice", to su jedino astronomske godišnje apanaže Bjelice i Gattusa, uz tu sitnu razliku da je Bjelica rezultatima i zaradom u Ligi prvaka barem donekle Dinamu alimentirao štetu koju mu nanosi tragičnim predstavama u nacionalnoj ligi. Gattuso bi nešto slično mogao učiniti pod uvjetom da dogodine napokon uvede "bijele" u skupinu nekog Uefina natjecanja, ali uz ovako poražavajuću kvalitetu nogometa, Hajduk zapravo živi u iluziji. U srpnju će se lakše pripremiti za nove Gzire i Tobole nego za nekakav epski iskorak.
Ako ste u prethodnim odlomcima prepoznali višak impresionističke kritike, u nastavku priče posvetimo se čvrstim argumentima, matematici i statistici. S 33 boda u 17 odigranih kola, Rijeka i Hajduk dijele prvo mjesto SHNL-a, uz tanak učinak od dvije trećine osvojenih bodova (preciznije 64,7 posto). Je li to zato što nam je liga kvalitetom nikad izjednačenija ili samo nikad nije bila siromašnija klasom? Usporedni slalom kroz desetak nacionalnih liga diljem Starog kontinenta ne ostavlja prostora dvojbama. Dok se kod nas pale na guranje, tamo aspiranti na naslove jure sto na sat.
S ligaškim učinkom od 65 posto vodeći hrvatski klubovi u Škotskoj bi, za ilustraciju, u najboljem slučaju mogli računati na četvrto mjesto u redoslijedu, s obzirom na to da je vodeći Celtic osvojio 95 posto, a treći Glasgow Rangers je iznad 70 posto bodova. U Nizozemskoj bi naše perjanice dalekozorom pratile vodeći PSV (87 posto) i drugi Ajax (75 posto), gužvajući se s Twenteom oko petog mjesta. Okej, kazat ćete, Škoti i Nizozemci su tradicionalno kat iznad hrvatskih klubova i zacijelo je racionalnije povlačiti paralele s Česima ili Bugarima. Slažemo se: u Češkoj se, dakle, praška Slavia poslije 19 kola izdvojila na vrhu s 50 bodova (87 posto), dok Ludogorec bodove u bugarskoj ligi može izgubiti samo kada se zabuni (učinak od 92 posto). Galatasaray se u Süperligi kreće oko istih visina (90 posto), a Sporting se u Portugalu s dva vezana poraza spustio na poražavajućih 85 posto...
Pravu narav šampiona ipak najbolje otkrivaju "lige Petice". Liverpool predvodi premierligašku povorku s čak 80 posto osvojenih bodova (slijedi Chelsea sa 71 posto), PSG je šef "le championnata" s 82 posto osvojenih bodova, Bayern je u Bundesligi na 78 posto, Atalanta je kraljica Serie A sa 77 posto, a Atletico Madrid je iskočio na vrh La Lige sa 74 posto osvojenih bodova.
Ali dok se nismo umorili u povlačenju pretencioznih usporedbi s bogatima, evo sličice iz arhive hrvatske lige. Kada je 2017. prekinula Dinamov trofejni monopol, Rijeka je u 36 kola osvojila 88 bodova. Kakvo prolazno vrijeme imaju Đalović i Gattuso dok love učinak Matjaža Keka? Takvo da će ga uloviti jedino ako pobijede u svih preostalih 19 utakmica...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....