Reja otvorio dušu: 'Hajduk je u mom srcu, ali nisam još donio odluku, trebam vremena'

Edoardo Reja je na pola puta do Hajduka , ni više, ni manje, a hoće li po drugi put postati trener “bijelih”, treba pričekati, doista nije lako biti prognozer u toj priči.

Pola hoće, pola neće. S druge strane mobitelske linije Edoardo Reja baš odmah se javio na poziv novinara:

- Aaa, nemam vam ništa nova za reći, nema vijesti, sve je još sasvim otvoreno – dočekao nas je srdačno na mobitelskoj liniji.

Vratio se u svoju kuću u Forlaniji, po dojmu svakako zadovoljan pažnjom što su mu poklonili “bijeli” na večeri u Opatiji, Marin Brbić i Goran Vučević. A i on je njima pohitao ususret.

Niste se našli u Trstu?

- Nismo. Zašto da prelaze cijeli Jadran po lošem vremenu, sve tamo do mene, predložio sam pok su bili u vožnji da ja krenem njima ususret. Tako smo odabrali Opatiju, ugodan kutak za razgovor. Taman, u osam sati navečer, dovoljno vremena da u miru sjednemo i pretresemo dosta toga.

Kako to da nema vijesti?

- Pa, nema još odluke. Treba vremena. Nije to sve tako...

Iz toga čitamo da ste zainteresirani i vi i Hajduk?

- Da nije tako, ne bismo se ni našli, niti bismo priču ostavili otvorenom!

Ugodno druženje?

- Svakako, lijepo smo popričali, ako vas to zanima. Ugodni sugovornici. S idejama. Moj osjećaj prema Hajduku je velik, a vidim da ljudi i mene gledaju pozitivno, da me žele. To je ugodno, godi mi. S druge strane u poslu treba pregovarati. Htjeli su me odmah sa sobom povesti u Split! Izložili planove, programe, želje, određene zahtjeve. Znate, ne mogu o tome u novine izlaziti. To nije posao. Nije ni običaj. Razumijem da sve pratite, ali neke stavke pregovora ostaju između nas...

Ipak, nešto više moramo znati, moramo pitati, razumijete i naš posao?

- Naravno da razumijem. Zato vam i odgovaram. Ali nema novih vijesti. Ne, ma ni da, ni ne. Treba pričekati. Veliko mi je zadovoljstvo da su me tražili, Hajduk je u mom srcu za sve ono lijepo što se odigralo prije pet godina i očito je da sam ostavio dobar trag kad su me ponovno potražili. Rado sam pristao na razgovor. I došao u Opatiju.

Financije su glavna tema, prepreka, veliki je jaz?

- Ne mogu o tome govoriti. Svatko je rekao svoje stavove. Ostaje da se dogovaramo. Odluka je unutar nekoliko dana.

Rekli ste za koji dan.

- Tako je.

A je li to danas, nije li utorak?

- Baš ste nestrpljivi. Možda prođe i svih sedam dana, čitav tjedan dok se sve ne razjasni, može li...

A kolike su šanse, 50:50, pisali smo?

- Niste pogriješili.

S vama bi došao i vaš pomoćnik Luigi Febbrari?

- A da ja vama kažem da o tome nismo govorili? Znate, Febbrari je pod ugovorom u Romi i nije to tek tako... Nije ni korektno to spominjati. Ima on svoj posao. Ne, on nije bio tema.

Dobro, a nakon ovog razgovora u Opatiji tko se mora prvi javiti, Hajduk vama, ili vi Vučeviću i Brbiću?

- Pa, ja mislim oni. Ostalo je otvoreno. Mora potrajati neko usuglašavanje. Mnogo je detalja. Ne može to iz prvog puta.

A tko će popustiti što se tiče financija? Oni malo da podignu, vi da spustite?

- Pa, stvarno ste uporni, baš uporni. Mogu opet govoriti o lijepim stvarima u Hajduku, o talentu vaših igrača, o zanimljivosti izazova. A hoćemo li se dogovoriti za posao, mogućnosti su ostale. Nismo se razišli, a da se nismo dogovorili da ćemo se opet čuti. Ali, to već sve znate i ja vam stvarno nemam danas reći ništa više osim toga – pričali smo s Rejom.

Telefonska linija ostaje otvorena, baš kao i mogućnost, Edy Reja, trener Hajduka, drugi put!?