SAMO SLUČAJNI PARTNERI Nema dijaloga između HNS-a i najvjernijih navijača

Je li moguće da baš niti jednog dužnosnika HNS-a, niti jednog MUP-ovca, niti jednog političara nitko nije pitao je li možda vrijeme da se najvjernije navijače počne smatrati partnerima, da ih se počne poštivati, da ih se konačno posluša, da se sjedne s njima za stol i pokuša pronaći zajednički jezik, da ih se pita što ih muči u vezi protuustavnog i nefunkcionalnog zakona...? Umjesto da ih smatraju teroristima i smrtnim neprijateljima. Jer na kraju krajeva sve je ovo radi navijača i nema konačnog rješenja bez njihova involviranja, prije nego što bude kasno za sve...”

Kada je očistite od natruha patetike, SMS jadikovka navijačkog veterana s više stotina klupskih i reprezentativnih gostovanja za pojasom, koja mi je sletjela na mobitel u utorak nakon HHO-ova okruglog stola u Novinarskom domu, zapravo dobro adresira problem koji izjeda nogomet. Da postoji mrvica volje za iskrenim dijalogom, stvari bi se možda pomaknule s mrtve točke. Međutim, nema u krugovima nogometne vlasti volje za parlamentarnom diskusijom, jer u suprotnom cijela stvar ne bi bila osmišljena kao mala monarhija, s monarhom u središtu i odredom odanih vazala na bokovima, ali zato ima politiziranja i licemjerja u izobilju. Nema niti inzistiranja na pitanjima i potpitanjima dužnosnicima ovakvim i onakvim, jer su novinari anestetizirani i usporenih refleksa nakon što su sto puta uzalud drvili i mljeli o korupciji u sudačkim redovima, o neregularnosti lige, o kontinuiranom veličanju fašizma na utakmicama nacionalne momčadi.

Jedino prosvjetljenje za koje smo postali bogatiji nakon HHO-ove “panelke” u Perkovčevoj ulici zapravo se tiče podatka da Hrvatski nogometni savez financijski pomaže projekt “Izravna prevencija navijačkog nasilja”, u kojem Ivan Zvonimir Čičak i suradnici mazohistički iz tjedna u tjedan objavljuju zbirke zahodske poezije koju marom prvih etnologa skupljaju po stadionskim tribinama. Zasad ne znamo pomaže li Savez projekt onako izdašno kao što je svojevremeno pomagao navijačku udrugu “Uvijek vjerni” - radilo se o subvenciji od 120 tisuća kuna mjesečno - ali priznanje da ovdje “leti perje” čovjeka natjera da preispita HHO-ove motive za aktivnim uključenjem u nogometnu priču. Učinke preispitivati ne treba jer su evidentni; navijači poslije ovakvih upozorenja još upornije i vulgarnije napadaju Savez i njegove dužnosnike...

Okrugli stol u ovakvom sastavu, s policijskim predstavnikom Krunoslavom Borovcem i izvršnim direktorom HNS-a Damirom Vrbanovićem, mogao se protumačiti tek kao pokušaj građenja alibija za organizatore poljudske utakmice s Italijom. “Kako se ja ovog nisam sjetio?”, lupao se po čelu George Lucas dok je u utorak navečer čitao o proporcijama protudiverzantske akcije hrvatskog MUP-a kojom je pravodobno spriječena zračna invazija eskadrile dronova i raketa na Poljud. Damir Vrbanović, pak, u nikad potresenijem izdanju u kukastom križu sada vidi odjednom i sabotažu, i kriminalni čin, i terorizam, kao da se sa sličnim performansima nije sudarao u Livornu ili na Koševu, dok je za zvučnu kulisu koja ih prati sve ove godine povremeno pokazivao razumijevanje ili čak tražio krivce u regionalnom šefu FARE-a. Prije dva mjeseca, nakon Uefine kazne za ZDS pozdrav u dvoboju s Norveškom, HNS je pisao uvrijeđena pisma Zoranu Stevanoviću kao drukeru čije je životno poslanje minirati interese hrvatske reprezentacije na svakom koraku...

Skraćeno, pitanja iz prvog odlomka ovog teksta davno su postavljena. Vrijeme je za odgovore.