TAJNA HRVATSKE Tehnika, moć i motriv učinili su Vatrene 'crnom mačkom' za Azzurre

Kada je ždrijeb za prvi kvalifikacijski ciklus otkako je samostalnosti Hrvatske, za Euro 1996., dodijelio Vatrenima Italiju, u nas je zavladala velika euforija. Nije razlog samo u uvijek nezaboravnom prvom kvalifikacijskom nastupu. Italija je u to vrijeme (1994.) bila viceprvak svijeta, a klupski nogomet na Apeninima doživljavao je svoje vrhunce. Hrvatska je imala svoja velika imena u tamošnjim velikim klubovima (Boban, Bokšić, Jarni, Vlaović…) odnosno u Serie A, koja je po atraktivnosti bila tretirana nogometnim NBA-om. Te 1994. godine je i Zvonimir Boban osvojio naslov prvaka Europe s Milanom, u finalu u Ateni protiv Cruyffove Barcelone (4:0)...

Zbog svega toga mogućnost da se nadolazeća moćna reprezentacija odmjeri s velikom Italijom, koju je vodio tada praktički najveći trener na svijetu, Arrigo Sacchi, bila je razlog ogromnom uzbuđenju ne samo navijačkog puka nego i reprezentativaca. Već na dogovoru svih saveza oko kalendara utakmica u skupini, u Opatiji, bilo je vrlo zanimljivo. U talijanskoj delegaciji bio je i stručni guru Arrigo Sacchi.

Kao jučer sjećamo se njegovih hvalospjeva na račun tadašnje reprezentacije...

- Mnogi kod nas u Italiji nisu ni svjesni kakav nas protivnik očekuje - kazao nam je Sacchi u intervjuu: - Hrvatska je nova stvarnost na nogometnoj mapi, ali u svojim redovima ima izvanredan koncentrat izvanserijskih talenata. To je rijetkost da se u jednoj generaciji poklopi toliko kvalitete po svim linijama i jako me zanima kako ćemo se nositi s njima.

Arrigo Sacchi kazao je još jednu, pokazalo se, pronicljivu tezu.

- Igrači s prostora bivše Jugoslavije uvijek su bili tehnički vrlo potkovani. Njima je boljka što nemaju kontinuitet u igri, znaju se opustiti i tako propuštaju priliku nametnuti se suparnicima. Eto, kod Hrvatske mi se čini da upravo koncentracija sjajnih igrača nameće visoku razinu kvalitete i kontinuiteta igre, a što je još važno, primjetan je visoki patriotski naboj kada igraju za svoju mladu zemlju. Taj koktel vrlina, bude li ga se znalo iskoristiti, mogao bi od Hrvatske učiniti važnog aktera svjetske scene…

Tako je i bilo. Nakon što su Vatreni već u jesen 1994. godini osvojili Palermo (dobili 2:1) bilo je već bistrije koji su dometi Blaževićeve reprezentacije. Godinu kasnije u fantastičnom ambijentu Poljuda, neponovljivih emocija prve velike utakmice u samostalnoj Hrvatskoj, Italija je izvojevala 1:1 i obje su reprezentacije otišle na Euro.

- Drago mi je što smo uspjeli jedni i drugi, ali za mene to nije iznenađenje - govorio je Sacchi nakon utakmice.

Trener koji je promijenio taktičke tijekove ne samo talijanskog nego i svjetskog nogometa krajem 1980-ih godina, s fantastičnom generacijom “nizozemskog” Milana, došao je pred Mundial u Francuskoj, 1998. godine u Pulu. Pratio je utakmicu Hrvatske i Slovačke i tada nam je podno stare zapadne tribine gradskog stadiona govorio...

- Fasciniran sam Hrvatskom. Potvrdili su sve ono dobro što sam nazirao kod njih i uvjeren sam da će biti važan akter na SP-u. Zašto? Zato jer kad imaš igrače koji su fizički vrlo jaki, a k tome tehnički izvrsno barataju loptom i taktičkim postavkama, onda si moćan. I zbog toga će Hrvati uvijek biti neugodan takmac i mojoj Italiji. Fizička moć i tehničko znanje, uz veliki naboj, to je miks koji ne odgovara Azzurrima…

Sacchi je puno toga dobrog, unaprijed, vidio. U slijedećih pet nastupa Hrvatska je Talijanima nanijela još dva poraza (na Mundialu 2002. u Japanu, i u prijateljskom ogledu u Livornu 2006., opet nakon finala SP-a), te u dva remija (na Euru 2012. i u prijateljskom srazu u Zagrebu 1999.) potvrdila da do daljnjega Azzurrima ostaje “crna mačka”...