U posljednjih 18 mjeseci Hajduk je postao Rijeka, a Rijeka je danas kao Hajduk

Od zadnje pobjede Hajduka na Kantridi potpuno su se promijenili akteri jadranskog derbija. Rijeka se odrekla ideje “naši klinci”, krenula u agresivnu kupovinu, a Hajduk je otišao u suprotnom pravcu. Bijeli su odustali od skupih ulaganja, dovodili su igrače bez odštete i pritom afirmirali svoje juniore.

U tri etape se odvijao zanimljivi proces u kojem su klubovi zamijenili uloge. U ožujku 2012. Rijeka je imala mladu, domaću momčad s Draganom Skočićem u ulozi trenera, a Hajduk većinom iskusne igrače s Balakovom na klupi. Danas je Rijeka momčad “legionara” s inozemnim trenerom, a Hajduk nosi pečat “domaće momčadi” s trenerom iz svog pogona.

Nakon što su jedva sačuvali prvoligaški opstanak, Riječani su u ljeto 2012. promijenili kurs. Raspustili su gotovo kompletnu momčad, mlade igrače ponikle na Kantridi poslali su na kaljenje, a umjesto njih kreirali su novu ekipu baziranu na iskusnim igračima. Knežević, Benko, Cesarec, Brezovec, te dvojica hajdukovaca Neretljak i Gabrić stvorili su temelj nove momčadi.

Upravo je uzimanje dva igrača Hajduka pokazalo kojim smjerom idu jadranski rivali. Hajduk nije mogao plaćati visoke ugovore, a Rijeka je upravo takve tražila što je mogla i platiti. Hajduk je momčad kompletirao igračima bez odštete ( Stojanović, Vršajević, Sušić) uz iznimku Maglice za kojeg su platili 300.000 eura.

Poslije jesenske polusezone Rijeka je krenula u nadogradnju. Doveli su Alispahića, Jugovića, Kvržića, Jogana i Škarabota želeći osnažiti momčad koja je tijekom prve polusezone ostvarila rezultat slabiji od očekivanoga. Hajduk je ponovno morao u prodaju, pa se tek afirmirani Radošević za 3 milijuna eura otisnuo u Napoli. Nastavljeno je pojačavanje Rijeke i slabljenje Hajduka koji je doveo tek nekoliko besplatnih igrača ( Jakoliš, Kouassi, Nižić).

Pokrivač, Krstanović, Vargić, Sharbini, Maleš, Boras.... nizala su se pojačanja u Rijeci ovoga ljeta koja se novom selekcijom riješila većine igrača iz prethodne sezone. Ocijenjeno je da momčad treba kvalitativna osvježenja i ponovno je Volpi, po treći put u godinu dana, posegnuo u džep. Ovoga puta više nego prije.

Hajduk je doveo tri igrača, opet bez odštete, a koncentracija je kao i prethodnog ljeta bila na prodaji. No, podbacila je. Ali, zato nije produkcija omladinskog pogona. Nakon godišta Milića, Radoševića, Kiša.. stigli su novi klinci Pašalić, Mujan i Mikanović. Poslije 10. kola sezone Rijeka i Hajduk su poravnati na ljestvici.

Dakle, Rijeka je u godinu i pol dana kupila više od 20 igrača kroz dvije selekcije. Danas imaju širinu kadra pa im prvoligaška kvaliteta u liku Alispahića ili Krstanovića može sjediti na klupi. Rijeka je postala drugi klub po platežnoj snazi u HNL-u, od ugovora igrača s Kantride jači su samo dinamovci.

Dok je Rijeka kupovala, Hajduk je prodavao i afirmirao mlade. Rijeka je uložila oko 5 milijuna eura na kupovinu i ugovore, a Hajduk je prodao igrača za 9,1 milijuna eura (Vukušić, Radošević, Sharbini, Elez, Vuković). U posljednjih godinu i pol dana afirmirali su Andrijaševića, Caktaša, Milića, Mikanovića, Pašalića, Kouassija, Sušića i Kalinića. Imaju generaciju mladih igrača, imaju i mladoga, domaćeg trenera. Rijeka je neusporedivo skuplji pogon što se u prvenstvu zasad ne vidi. Hajdukova satisfakcija u zadnjih 18 mjeseci je osvajanje Kupa, a igranje Europske lige potvrda je ulaganja Rijeke.