Početak studenoga u Dalmaciji tradicionalno je rezerviran za branje maslina, toga svetog ploda za sve ovdašnje stanovnike. A taj mjesec je očito plodonosan i za nogometaše Šibenika.

Narančasti su prvi put u sezoni povezali dvije pobjede, s kojima su doskočili na 4. mjesto, u europsku zonu. Dakako, to je tek privremeno zahvaljujući između ostalog i brojnim neodigranim utakmicama konkurenata. No, Šibenikovih 13 bodova na početku drugog kvartala sezone je za mnoge ugodno iznenađenje.

Šibenska momčad slavila je i u Varaždinu, a junak slavlja na stadionu Anđelko Herjavec bio je trostruki strijelac Deni Jurić. Robusni napadač sa Šubićevca imao je dan za pamćenje, upravo zahvaljujući njegovim golovima Šibenik je došao do vrijedne pobjede revanširavši se pritom Varaždincima za poraz iz 2. kola na Šubićevcu.

Prvi gol Jurića:

- Hvala vam na čestitkama, odigrao sam stvarno najbolju partiju, ali ovo je pobjeda momčadi. Naša prednost je ta što svaki put momčad izbaci drugog pojedinca, sada sam to bio ja, ranije netko drugi, sutra će to biti netko treći - skromno će na komplimente replicirati ovaj 23-godišnji Australac hrvatskih korijena.

No, moramo konstatirati kako je svojim golovima podsjetio na najbolje šibenske egzekutore u HNL-u poput Shehua, Joška Popovića ili Ermina Zeca, a svoju mandžukićevsku lavovsku borbu za svaku loptu nadogradio fantastičnom realizacijom. Što bi rekli u Dalmaciji, “odčepilo je...”

- Ma, eto, sve se poklopilo. Kada zabiješ iz prvog udarca u gol dobiješ na samopouzdanju, i ti kao pojedinac, ali i cijela momčad. Mogao sam postići i četvrti, ali pogodio sam vratnicu.

Nije izgubio vjeru ni kada je sudac prvo dosudio pa potom odustao od jedanaesterca koji se već spremio pucati, naravno, pun samopouzdanja.

- Iskreno, razmišljao sam malo o tome, ali kad sam postigao drugi gol na dodavanje Ćurića, na čemu mu se zahvaljujem ovim putem, znao sam da ću zabiti i treći. I zabio sam.

Sva tri gola su lijepa, koji je Deniju najdraži?

- Prvi jer sam zahvatio loptu baš kako sam želio, na dodavanje Mese. Ali, i treći je lijep...

Promašuju i veći igrači

Varaždinskih 90 minuta razoružalo je mnoge koji su sumnjali u njegove golgeterske sposobnosti, posebice nakon nekoliko promašenih zicera, iako su mu priznavali osjećaj i sudjelovanje u igri, otvaranje, građenje i nadasve skok. Napadači su posebna sorta, kada uđu u pravi ritam, onda će zabiti iz polušanse, a o promašenim zicerima štošta bi mogli reći i neki veliki napadači poput Griezmanna, Sterlinga...

Drugi gol Jurića:

- Znam da sam bio kritiziran zbog nekih promašaja, ali kao što kažete, promašuju i veliki igrači. Ja sam vjerovao u sebe, u svoje mogućnosti i, što je još važnije, vjerovala je i momčad, trener. I kada momčad igra dobro, onda će proraditi i pojedinac. Meni ova napadačka igra Šibenika odgovara, dolazimo često u šanse, neke se promaše, ne možeš baš sve zabiti.

Šibeniku ide dobro, dapače sve bolje.

- Ja sam još na početku sezone govorio, negdje sam izjavio i u novinama, da mislim kako ćemo biti hit prvenstva i da nećemo biti u zoni ispadanja. Jednostavno sam vjerovao u ekipu, jer imamo dobru i pozitivnu atmosferu. Trebalo nam je malo vremena na početku da uhvatimo taj prvoligaški ritam i evo nas sada u gornjem domu. I nećemo tu stati.

Jurić je ljetos stigao u Šibenik iz Rudeša, ali malo se zna da ga je želio i Slaven Belupo.

- Istina, bio sam na razgovoru s njima, ali Šibenik me prvi tražio, obećali su mi dati priliku za igru i dobro sam odlučio. Ovdje mi je super, klub i suigrači, grad je malen i idealan da se fokusiraš samo na igru.

Deni je rođen u Kogarahu, u predgrađu Sydneyja, gdje je s tri godine počeo trčati za bubamarom. No, s 10 godina obitelj se preselila u Hrvatsku. U mlađim uzrastima nastupao je za Sesvete i Croatiju Prigorje, a onda ga je u ljeto 2016. godine doveo Hajduk i ostavio u svojoj drugoj momčadi. Bili su ga posudili u Solin, a onda je kao slobodan igrač otišao u slovenski Triglav, iz kojeg je došao u Rudeš na poziv Mirka Labrovića, bivšeg trenera Šibenika. Jurić je jedan od mnogih koji su izmakli Hajdukovom radaru.

- Igrao sam za Hajduk 2, ali i nekoliko prijateljskih utakmica za prvu momčad Bijelih. Imao sam dobrih partija, golova i asistencija, ali očito nisam uspio uvjeriti tamošnju struku da sam igrač za Hajduk. Ali, što je tu je, ne zamaram se odveć time.

Deni ima i starijeg brata Tomija, koji ima čak 41 nastup za Australiju, trenutačno nastupa za sofijski CSKA, a po vokaciji je također napadač.

Treći gol Jurića:

- Velika nam je želja zaigrati negdje skupa, ili u australskoj reprezentaciji ili u nekom klubu. Slični smo po mnogim stvarima, a i oba smo napadači. Uh, koji bi to bratski tandem bio, ha-ha...

Šibenikov napadač nije poput mnogih navijač ni Reala, ni Barcelone ili Liverpoola. On ima sasvim drugi klub koji obožava.

- Schalke 04! Pitate se, vjerujem, zašto. Jednom mi je otac s nekog putovanja donio na poklon dres Schalkea i tada sam zavolio taj bundesligaški klub. I sanjam da jednog dana zaigram za Schalke...

Ako nastavi igrati i trpati kao u Varaždinu, zašto ne?