KAPETAN VATRENIH 'Sve trofeje u karijeri zamijenio bih za jedan s reprezentacijom!'

Darijo Srna ovoga je tjedna podigao pehar ukrajinskog Superkupa, to mu je 15. trofej koji je osvojio sa Šahtarom.

- Krenuli smo kao uragan, takvu želimo cijelu sezonu. Već od prvog kola u nedjelju kad nam dolazi Arsenal iz Kijeva - javio se iz Donjecka, u toj zemlji ligaška natjecanja startaju među prvima.

Gradski suparnik Metalurg pao je rutinski...

- Kakvi rutinski! Oni su neugodna momčad, bili su finalisti Kupa, ali mi smo bolji, zabili smo im gol već u petoj minuti.

Jeste li na odlasku iz Hajduka u Donjeck, tada 2003. godine, mogli i pomisliti da ćete osvojiti tolike titule?

- To mi je golema satisfakcija. Kad sam išao na istok mnogi su bili skeptični, a pogledajte sada, pedeset posto reprezentacije igra u istočnim zemljama, cijela prva obrana s Eura je u Rusiji i Ukrajini. Svima sam dokazao da sam odabrao pravu adresu. Ovdje je budućnost, tu se nalazi mnogo velikih klubova, i bit će još Hrvata. Ako je Vedran Ćorluka mogao iz Tottenhama u Lokomotiv, a Niko Kranjčar u Kijev, to sve govori.

No, nisu mu ukrajinski pehari jedini. Prisjetio se...

- S Hajdukom sam osvojio prvenstvo i Kup, na početku karijere.

Najveća noć je ipak istanbulska; Kup Uefe protiv Werdera 2009. Asistirao je za pobjednički gol.

- Svakako, ali svaki je uspjeh drag, uvijek kad osvojiš trofej znaš da si napravio nešto veliko.

Biste li ih sve zamijenili za naslov prvaka Europe s reprezentacijom?

- To je nešto sasvim drugo. Za nacionalnu sam momčad vezan emotivno, kad igram za svoju državu dajem milijun posto. Euro je još svjež u glavi. Odigrali smo ga odlično. Stotinu puta sam rekao da sam ponosan što sam kapetan tako karakterne i kvalitetne momčadi.

Zatim je inzistirao...

- Moram se zahvaliti Vlatku Markoviću. On je za mene veliki predsjednik HNS-a. Uvijek je bio kooperativan prema igračima i stručnom stožeru, sve nam je omogućio i dao. Vremena se mijenjaju, sad su došli novi, mlađi ljudi. Isto tako čestitam Slavenu Biliću i suradnicima na onome što su napravili, a puno sreće želim Davoru Šukeru, da hrvatski nogomet podigne na još višu razinu. Jasno da Igoru Štimcu, kao i svima nama s njim, želim plasman u Brazil.

Štimac je vaš prijatelj, sada vam je postao izbornik. Kako ćete funkcionirati u novim okolnostima?

- Igor je igrao ključnu ulogu u mojoj karijeri. On je moj drugi otac i savjetnik. Zajedno smo izabrali da odem u Šahtar, naš odnos je bio i uvijek će biti prijateljski, ali Štimac će prema svim igračima biti otvoren, srdačan, a ja sam tu da mu pomognem. Od mene puno očekuje. Međutim, mora se znati granica između prijateljstva i nužne hijerarhije između trenera i igrača. Treba držati kult reprezentacije.

Kazao je da neće razgovarati s Bilićem jer sasvim dobro poznaje ekipu.

- Normalno da zna reprezentaciju. Ako bude imao pitanja, pitat će i mene, ukoliko bude imao velika pitanja, nazvat će Slavena. Mi igrači smo tu da odradimo što bude od nas tražio. Zaslužio je šansu. Vjerujem u njega, ne govorim to zato što mi je prijatelj, on je fajter, to će dokazati. Iako ova momčad posjeduje sve što treba, samo mora nastaviti na dosadašnjim temeljima i učiniti da budemo još uspješniji. Prava smo klapa, to je bitno.

Štimac je posebno naglasio da on od sastava koji se s velikih natjecanja vraća s dobrim dojmom ali gubitničkim ishodom kani stvoriti pobjednike.

- Naravno da treba tako razmišljati. Ali kad se sjetim utakmice sa Španjolskom, da nam je Stark svirao jedan od dva očita jedanaesterca, da je Rakitić pucao u suprotnu stranu, prošli bismo skupinu. Zaslužili smo sreću, a nije nam se vratila.

Kako ste gledali finale Španjolska - Italija?

- Bili smo al pari s njima, ali glupo je sad reći jesmo li ili nismo trebali biti umjesto njih u Kijevu. Čak smo protiv Španjolske bili bolji. Za mene naš rezultat nije realan, zavrijedili smo više.

Stalno hvalite atmosferu u reprezentaciji. No, istup Josipa Šimunića otvara dvojbe je li ipak nešto bilo trulo.

- Svaki igrač koji ne dobije priliku ima pravo biti nezadovoljan. I ja bih isto bio. I Niko Kranjčar i Eduardo da Silva su to rekli. Izjave Šimunića ne mogu komentirati. On je moj prijatelj, zreo čovjek od 34 godine. Treba respektirati stav svakoga od nas, svatko odgovara za sebe. Teško je biti igrač, a još zahtjevnije izbornik. Nemam se pravo miješati. Ja imam apsolutno drukčije mišljenje, zato što sam igrao. Još jednom ću ponoviti; milijun posto je sigurno da je u reprezentaciji perfektna atmosfera. Uostalom, da se dogodio bilo kakav ispad, ne bi ga se moglo skriti. Kao što se otkrila Fontana, Funtana i sve ostalo, tako bi bilo i u Poljskoj da je ičega bilo.

Vjerujete u Štimca, što on može učiniti boljim?

- Ne znam ga kao trenera. On je vrhunski komentator na televiziji, ali to ne znači da je dobar trener. To će tek demonstrirati. Sigurno ima znanje, vadio je Cibaliju i Zagreb od ispadanja, uvjeren sam da je dobar. Da je najlogičniji i najbolji izbor. Mora iskoristiti šansu.

U Šahtaru, znači, ostajte do kraja karijere?

- Moje je srce u Donjecku. Kapetan sam i igrač velikog kluba. Čast mi je što sam kao Hrvat ovako prihvaćen u Ukrajini. Sretan sam, ispunjen, želja mi je da ovdje zaključim put, ali rano je govoriti o tome. U najboljim sam igračkim godinama.

Koliko još mislite egzistirati na vrhunskoj razini?

- Dugo, dugo... Ja ću biti hrvatsko-ukrajinski Ryan Giggs. Fizički se osjećam vrhunski, moje tijelo još itekako može držati potreban tempo.