Hajduk je prošle godine proživio europski brodolom, ispao je od kazahstanskog Tobola. To je bio šok, momčad koja se slagala za osvajanje trofeja i koja se nadala jeseni u Europi bila je nokautirana odmah na prvom europskom koraku.
Godinu dana kasnije slika se bitno promijenila. Hajduk je eliminiravši Vitoriju uspio nadvisiti ozbiljnu europsku momčad. Ne spletom okolnosti, nego sjajnom igrom koju je pokazao na Poljudu. Već je to bio veliki iskorak, pokazatelj da su olujni oblaci danas daleko od Poljuda. I da je Hajduk na jasnom putu stvaranja ozbiljne momčadi.
Potom je na red došao Villarreal, koji je neki drugi nogometni svijet. Znali smo to i daleko prije nešto što mu se Hajduk suprotstavio na travnjaku. Ne postoji snažniji suparnik kojeg je Hajduk mogao dobiti na putu za skupine u Konferencijskoj ligi. Nit ćemo u Konferencijskoj ligi na jesen gledati bolju momčad. Zato je - unatoč ispadanju - neupitna europska metamorfoza Hajduka.Vidjeli smo momčad koja ima energiju, hrabrost i sposobnost odigrati na dobroj europskoj razini. Međutim, uz neke slabosti koje ipak brinu. I to ozbiljno brinu.
Današnji je Hajduk sazidan na temeljima iskusnih igrača koji u nogama imaju pregršt utakmica, dosta njih i u jakim europskim ligama i klubovima. U postavi koja se sinoć suprotstavila Villarrealu samo Biuk i Sahiti nemaju klupske međunarodne sezone u nogama. Devet njihovih suigrača ih ima, dobar dio njih čak i u najjačim ligama Europe. Kalinić u Engleskoj, Elez u Njemačkoj, Awaziem u Španjolskoj, Krovinović i Engleskoj, Livaja u Italiji i Španjolskoj...
Stoga se tako iskusnoj momčadi ipak ne bi smjele događati "rupe" kakve smo vidjeli u srazu sa Španjolcima. I brojni "darovi" koji su na kraju u obje utakmice Villarrealu širom otvorili vrata prolaska. Melnjak, Awaziem, Kalinić, Mikanović... Svi su radili pogreške neprihvatljive na tako visokoj razini i teško prihvatljive za iskustvo koje oni imaju u nogama. Hajduk se na njih oslonio kako takvih pogrešaka ne bi bilo, a ne da ih oni u dvije utakmice demonstriraju u barem desetak navrata.
Hajduk se s tim pogreškama stoga mora ozbiljno suočiti, a ne se skrivati iza činjenice da je Villarreal doista dimenzija ili dvije više. Ta istina ne može poništiti Hajdukove slabosti koje su iskazane u tih 180 minuta. I na kojima Hajduk mora ozbiljno proraditi kako bi se njegova metamorfoza nastavila u željenom pravcu.
Hajdukov temelj svega što se događa na terenu je Marko Livaja. U dvije utakmice nije uspio zabiti Villarrealu, nije uspio zabiti ni u dva ovosezonska okršaja s Dinamom. Međutim, je posebno čuvan u svakoj utakmici, čak i igrači Villarreala dobro znaju tko je on. I pored toga Livaja je i sinoć u nekoliko navrata ozbiljno zaprijetio Španjolcima, u dva je pokušaja bio i blizu tog pogotka. Livaja je svoje dao, kao što to daje od dana kada se vratio u Hajduk.
Međutim, Livaja treba podršku, pišemo o tome već mjesecima. Livaja treba veći doprinos suigrača, lopte koje će mu dati prednost u odnosu na suparničke igrače. Toga je premalo u igri Hajduka, toga je premalo bilo i u dva okršaja s Villarrealom. Livaja nema "pakera" kojeg toliko trebaju i on i suigrači. U slaganju momčadi zamišljeno je da će to biti Filip Krovinović, igrač u kojeg je Hajduk uložio najveći novac kako bi ga doveo i koji je zamišljen kao "duša i motor" ove momčadi. Krovinović to i je, daleko od toga da igra slabo, ali ne igra na razini koju Hajduk treba da bi eventualno došao u poziciju da žešće zaprijeti Villarrealu. Krovinović ne igra na razini svog punog talenta, još uvijek ne čini suigrače boljima na način na koji bi to mogao. A bez punog učinka Krovinovića - ne pričamo o trci i želji jer to kod njega to nikada nije upitno - Hajduk neće napraviti još jedan iskorak. Samo Livaja na istinskoj top razini nije dovoljan...
Što sada čeka Hajduk? Plan A bio je jesen u Konferencijskoj ligi. Nje neće biti. Igrači to znači da će Hajduk ponovno sve snage usmjeriti na prvenstvo i kup. Plan B po tom je pitanju sasvim jasan. No, veliko je pitanje što je s financijama. Plan A Hajduku bi donio dodatni prihod od barem pet milijuna eura, kojih neće biti. Što je tu plan B?
Splićani ovog ljeta nikoga još nisu prodali. Znamo da su dva igrača nekako zauzela najviše prostora u prodajnom izlogu. Emir Sahiti i Stipe Biuk. Interes za Sahitija koji je u jednom trenutku bio jako blizu odlaska u HSV, potpuno se utišao. S druge strane dobre igre Biuka ponovno su privukle dosta zainteresiranih kupaca. Sampdoria je bila jako ‘zagrizla‘, prije toga neki njemački klubovi, bilo je opcija s Rusijom i Turskom, ali to je Biuk u startu odbio. Španjolci su se raspisali o interesu Villarreala nakon što su ga iz prvog reda vidjeli na sceni. Jeli to dovoljno za transfer koji će zadovoljiti apetite Lukše Jakobušića?
Do kraja prijelaznog roka ostalo je još pet dana, što je jako malo vremena. Može li si Hajduk priuštiti jesen bez novca od transfera? Posljednji financijski izvještaji spominjali su minuse od 50-tak milijuna kuna. Što je otprilike trećina Hajdukovog proračuna. Istina je s druge strane da Hajduk ima više od 10.000 pretplatnika, u grubo bismo rekli da je to i oko 12 milijuna kuna prihoda za kluba. Ima i 85.000 članova, što je novih 8,5 milijuna kuna za klub, jer članarina iznosi 100 kuna godišnje. Hajduk dobro stoji sa sponzorima, fan shop radi bolje nego ikada... Međutim, bez velikih prihoda koje donosi jeseni u Europi budžet će se morati popuniti s transferima.
I zato ćemo u sljedećih pet dana pažljivo pratiti zbivanja oko Stipe Biuka...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....