Kad je najteže onda padaju i "najteži" pogoci. Prije 10 mjeseci u Puli, dok je još bio u rehabilitacijskoj varijanti nogometa, doživio je prvi pogodak u SHNL-u. I to kakav. Volej s lijeve strane, putanja u suprotne rašlje. Za okvire estetike nogometa. Kad je već bio u fazi kada se igrače smatra na izlaznom peronu, onda je odapeo volej s desne strane u malu mrežicu viceprvaka svijeta.
Bili smo svjedoci njegova prvog reprezentativnog gola, prije 13 godina u Briselu, protiv Belgije. Bili smo svjedoci i njegova debija u taboru Vatrenih, u Puli 2011. protiv Češke. Svjedočili smo i njegovom igračkom debiju za Hrvatsku, mjesec kasnije u Gruziji, gdje su Vatreni poraženi u posljednjoj minuti. Sjećamo se kritika Slavenu Biliću što je "tog tipa" gurnuo u vatru. Tipa koji je iz Splita otišao kao junior, u potrazi za srećom, koju očito nije vjerovao pronaći "tu". Ponovilo se nakon tih godina, kada je povratak u Split trebao biti nadoknada karijere, a ispalo je negacija veličanstvenih mu dometa karijera. Tanka je linija između obožavanja i mekanije rečeno, animoziteta. Odgovorio je još jednim prvim golom, na Poljudu, velemajstorskim, kao i stavom velikog igrača.
Ivan Perišić - jači od svega, pauze, ozljede, godina, skepse, animoziteta, velikog suparnika.
Komentari (0)
Komentiraj