Ako se netko pita zašto je Hrvatska pobrala komplimente nakon Splita, prije svega za prvo poluvrijeme, a na Stade de Franceu nije odigrala opasnu napadačku akciju i podvrgnuta je kritikama, odgovor je lakonski: Modrić, Kovačić i Perišić na Poljudu su odigrali odličnu utakmicu, a u Francuskoj nisu mogli.
Oni su i dalje i meso i začin, bez njihovog pravog izdanja "Michelinova večera" podno Marjana postalo je nejestiva ispod Eiffelovog tornja. I zato je glavno pitanje: Kakva je budućnost Vatrenih?
Modrić i Perišić su senatori-veterani koji energetski nisu u stanju u tri dana odigrati dvije velike utakmice protiv najjačih suparnika, a Kovačić je dijelom izvan ritma pa se i na njemu to vidjelo. Izbornik Zlatko Dalić ne vjeruje da ih itko može na pravi način zamijeniti, zato Modrića i Kovačića nije vadio u Splitu da ih barem djelomično sačuva te je opet krenuo s njima u uzvratu. Iako je i sam javno rekao da su njihovi "prazni akumulatori" najveći problem. Povukao ih je van kad više nisu mogli stajati na nogama. Samo da je malo ranije bila ta zamjena možda bismo izbjegli drugi gol Tricolora, koji je došao nakon Lukine pogreške. Brojni komentari zašto ih je uopće maknuo s travnjaka govore da je i mnogim promatračima jedina Hrvatska u koju se pouzdaju ona s Lukom na terenu. Tako očito više neće moći...
Vatreni su imali Livakovićev "masterclas", jako dobru obranu, ogromnu borbenost, karakter i odlučnost da "ginu" do kraja, ne predaju se ma koliko bilo teško. Krasile su ih vrline koje su itekako pridonosile da se uspnu u svjetsku elitu, i zato su dovukli utakmicu do jedanaesteraca koji su im dali šansu. Uspjeli su to iako je protivnik totalno dominirao, napravio pet-šest velikih prilika, a oni nisu izradili niti jednu, čak niti jedan osmišljen dolazak u kazneni prostor. Međutim, potom su jednako neuvjerljivo izvodili jedanaesterce.
Francuska je bila goropadna i željna iskupljenja, jurila je 200 na sat, ali kad se sjetimo koliko smo je dobro "vezali u čvor" na Poljudu, pa makar bila i ležernija, to govori o ulozi trojice igrača. Kad su oni bili odlični i vukli, Hrvatska je kroz pas stizala u šanse i zabijala golove, na Stade de Franceu, gdje se vidio njihov manjak svježine i energije, i kad bi čuvala loptu to je bilo samo da je nema protivnik, bez ikakve opasnosti po vrata.
Ispadanje na jedanaesterce uvijek boli, pitaš se zašto nije bilo ovo ili ono, Final Four bi bio strašna stvar, dobro je što smo protiv tako nadmoćnog protivnika odolijevali do udaraca s bijele točke, dakako uz pomoć prednosti iz Splita, što se ekipa nije raspala i pala izlaskom vedeta, premda su se i Francuzi tada potrošili i više nisu bili toliko nasrtljivi.
- Francuzi su bili bolja momčad, nemam igračima što zamjeriti niti im mogu bilo što prigovoriti, mi smo dali svoj maksimum – kazao je izbornik Zlatko Dalić.
Izbornik je u pravu: Livaković je bio odličan, Stanišić, Šutalo, Ćaleta-Car i Gvardiol jako dobri, Sučić je pokazao najviše od mladih i potvrdio da može igrati na vrhunskoj razini, a i svi ostali davali su koliko su mogli. No, statistika govori da su domaćini imali 28 udaraca, a Hrvatska pet, od toga naši niti jedan unutar okvira, da je Francuska imala 56 dodira u hrvatskom kaznenom prostoru, a naši samo šest u njihovom, da je protivnik dominirao u zračnim duelima i mnogo čemu. Dalje smo od Francuza nego u doba kad smo osvajali medalje na svjetskim prvenstvima. Zato smo izbornika i pitali: Gdje je danas Hrvatska?
- Nemamo se što pitati: na Gibraltaru. Ne možemo doći ovdje i pitati se gdje je Hrvatska. Dobio si 2:0 u Splitu i igraš pred 80 tisuća ljudi. Tu je, u Saint Denisu, protiv Francuza. Tu je – tako je odgovorio.
No, je li doista tu, ako ne može ništa kad se tri glavna igrača umore? A oni se više umaraju nego ranije. Ove nedjelje po igri nije djelovala kao ekipa koja pripada u najviši rang. Kao što nije ni lani na Euru. Iako je konačan rezultat, četvrtfinale, sasvim zadovoljavajući.
- U Splitu smo boli dobri, ali u Parizu je bilo drugačije. Nismo se htjeli braniti i biti u tako niskom bloku, oni su nas prisilili. Nismo nikako uspijevali izaći kroz igru, protivnik je bio prejak za nas. Nemam što puno pametovati. Ovo je realna situacija. Čim bismo izašli van, izrodila se opasna kontra. Nismo imali energiju, snagu, brzinu, koliko smo mogli, toliko smo se borili. Najveća je razlika što se neki igrači nisu stigli odmoriti i nisu bili jednako dobri. U dvije utakmice je Francuze teško dobiti. Možda u jednoj – Dalićeve je analiza.
O Ligi nacija izbornik je kazao:
- Cilj je bio ostati u A kategoriji, sve dalje je plus. Evo došli smo do penala. Moramo tražiti nove igrače. Gledat ćemo.
Trebat će svježe krvi, no koliko je imamo? Od mladih Petar Sučić je prva violina.
- Odigrao je jako dobru utakmicu, iako se tek nedavno oporavio od ozljede. Dobra je ovo bila škola za Franju Ivanovića. Puno nam je toga nedostajalo. Moramo biti realni i prihvatiti da je to tako kako jest. Cilj je sada Svjetsko prvenstvo, moramo ga izboriti.
Plasman u Ameriku nipošto nije formalnost, međutim budemo li tamo, jasno je kao dan: nužna su nam alternacije za Modrića i Perišića, prije svih. Nužne. Ili ćemo pisati tužne tekstove. Kao što nam generalno treba ubojitiji napad.
Komentari (0)
Komentiraj