U Parizu će se igrati klasična utakmica Francuske i Hrvatske. Unutar 27 godina, od polufinala SP-a ‘98., scenariji su bili gotovo isti. Domaćini su, uz podršku više od 70 tisuća navijača i slijedom svoje moći, diktirali ritam i napadali. Tri pobjede domaćih, od čega dvije natjecateljske, jedna pobjeda Hrvatske, također natjecateljska.
Temeljna zadaća
Ovo će biti utakmica revival ‘98., jer je i onda kao i sada ulog prolaz ili eliminacija. Za naše je razlika u tome da u Pariz stižu s dva gola prednosti, te si mogu priuštiti i minimalan poraz da bi nastavili Ligu nacija. Naravno, postaviti se pristupom u tom smjeru, čuvati prednost, djeluje kao taktički harakiri. Hrvatska to ne bi izdržala i teško je računati da se u dvije utakmice unutar tri dana mogu ponoviti povoljni scenariji kao na Poljudu. Francuzi će sigurno biti proaktivniji, precizniji i osobito motivirani...
Njihov gard nam ukazuje, još nakon splitske utakmice, da su uvjereni u prolaz. To uvjerenje jest motivacijsko za momčad, ali ako stvari ne kreću po željama (gol suparnika ili golman koji se razbrani), onda može nastati bitno veća nervoza od one standardne.
Taktički gledano, Dalić u Parizu neće, jer realno ni nema kako, bitno mijenjati postavke. Temeljna je zadaća ponoviti kvalitetno zatvaranje prostora brzim Francuzima, što se s kompaktnim linijama velikim dijelom uspijevalo. Hrvatska, naravno, ne može igrati samo u niskom bloku jer bi očekivani stalni pritisak prije ili poslije načeo koncentraciju obrane.
Vatreni bi trebali s dva faktora sniziti taj pritisak, a to je držanje posjeda koliko je god moguće te pravovremenim okomicama natjerati posljednju im liniju da se zabrine da ne primi gol, odnosno da se ne diže visoko. S više posjeda bi Hrvatska mogla ritam igre prilagoditi sebi. S ofenzivnim kombinatornim akcijama, vidjelo se i u Splitu, mogu nauditi ne baš neranjivoj obrani Tricolora.
Plitka formacija
Da se te dva faktora ostvare, ključno je igrati u plitkoj formaciji, kojom se u obrani uskraćuje suparniku nužan prostor između linija, a u ofenzivi se lakše odigrava pas igra jer su igrači blizu jedni drugima. Tu je po nama i prijelomni faktor utakmice. Za kompaktnost i plitku formaciju nužna je stalna koncentracija. Za koncentraciju je nužna energetska svježina. Koliko je Hrvatska fizički spremna podnijeti terete jače suparničke kvalitete, toliko će ona biti uspješnija u kroćenju iste.
Postavka 4-2-3-1 (4-5-1 u obrani, 4-3-3 naprijed) je najlogičnija. Pojedinci? Uvjerljiv je dojam da će energetski najpotrošeniji, Modrić i Kovačić, dobiti pojačanje u trkačkom kontekstu kojeg osigurava Petar Sučić. On pri tome nudi i tehnički doprinos (pas, vizija) i ulaz u završnicu. Je li Baturina opcija da kao lijevo (polu)krilo prati “devetku” (gotovo sigurno Budimira) ili je brži Ivanović taj ako Dalić odluči Kramarića čuvati za nastavak? To su dvojbe za izbornika, kojem je kao i igračima jasno, bit će potrebe za 16, a možda i 17 (ako je produžetak) igrača, jer slijedi bespoštedna borba.
Da je i dalje na snazi “gol u gostima”, onda bi prednost iz Splita bila velika. Ovako je solidna, ali jasno je da će Francuska napasti sa svih strana te da će samopouzdanje Vatrenih imati veliku (psihološku) važnost da se kapital iz prve utakmice sačuva.
Očekivani sastav Hrvatske u formaciji 4-2-3-1: Livaković - Stanišić, Šutalo, Ćaleta-Car, Gvardiol - Modrić, Kovačić - Perišić, Sučić, Kramarić - Budimir.
Komentari (0)
Komentiraj