Kada je Hrvatska dovoljno odmorna i energetski puna onda je u stanju dobro parirati svima u svijetu. Svjedočili smo tome i u četvrtak na Poljudu, kada su Vatreni kroz igru nadigrali sjajne i moćne Francuze. U nedjelju smo se, nažalost, u Parizu uvjerili i kako izgleda Hrvatska kada nema dovoljno energije na terenu. Francuska, koju smo nadigrali u Splitu, u uzvratu nas je stjerala u mišju rupu.
Nogomet je na vrhunskoj razini odavno postao nemilosrdan sport za one koji na teren izlaze bez potrebne energije. Čak i u našem SHNL-u klasom neprikosnoveni Dinamo primi četiri gola od Slaven Belupa ili tri od Lokomotive jer su mu se igrači nekoliko dana ranije energetski ispraznili u utakmicama Lige prvaka. Pa se pitamo kako je moguće da Dinamo nadigra sjajni Monaco, da bi tri dana kasnije spašavao živu glavu protiv Istre. Nije sporno da igrači Dinama žele pobjedu i da daju sve od sebe, svjesni da im Rijeka ili Hajduk bježe sedam ili koliko već bodova, te da će možda izgubiti prvenstvo. Međutim, bez prave energije jako je teško danas pobijediti i značajno slabije momčadi od sebe.
Stoga "prazno" izdanje Hrvatske protiv Francuza u Parizu nije bilo posebno iznenađenje. Dapače. Realno je zaključiti da Luka Modrić (39), Ivan Perišić (36), Andrej Kramarić (33) i Ante Budimir (33) u svojim godinama nisu više sposobni na isti način odigrati dvije fizički tako zahtjevne utakmice u samo četiri dana. Izbornik Zlatko Dalić ukazivao je na mogući umor, ali svejedno je naša četiri veterana ostavio u udarnoj postavi. Očito je procijenio da je rizik koji preuzima s njihovim umorom manji od toga da na teren pošalje zamjene koje nemaju toliko iskustva, a ni takvu igračku klasu.
Uvijek možemo raspravljati o tome je li Dalić pogriješio s takvim odabirom ili bismo s pričuvnim igračima izgubili utakmicu puno prije raspucavanja penala. Međutim, neupitno je da igrači u tako ozbiljnim nogometnim godinama teško mogu pratiti tako naporan ritam utakmicama, a nas na Svjetskom prvenstvu 2026. - ne dvojimo da ćemo ga izboriti - čeka turnirski ritam koji je fizički iznimno nemilosrdan prema igračima. I s te je strane utakmica u Parizu ogledni primjer onoga što nam se lako može dogoditi na SP-u.
Didier Deschamps je nakon lošeg izdanja u Splitu zarotirao čak pet igrača, a Hrvatska samo jednog. I to najmlađeg startera, Martina Baturinu, koji bi sa snagom trebao stajati puno bolje od svojih vremešnih suigrača. Koga je to Dalić uopće mogao poslati na teren, a da nema problema s umorom i energijom? Što kažete na sljedeću postavu, složenu od igrača koje je Dalić imao u Parizu:
Livaković - Stanišić, Šutalo, Ćaleta-Car, Gvardiol - P. Sučić, Kovačić, Moro - Pašalić, Ivanović, Baturina.
Obrana se ne bi promijenila u odnosu na onu koja je sjajno odigrala u Splitu. Nema potrebe, obrana je mlada, puca od energije i moći. U veznom redu bi ostao Kovačić kao kamen temeljac naše igre, a koji je ipak osam godina mlađi od Modrića. Petar Sučić ionako je u Parizu pokazao u mnogim trenucima veliku energetsku moć, kao i sposobnost da izdrži duele i sačuva loptu u nogama. Nikola Moro (28) je u najboljim nogometnim godinama, solidno igra u Serie A, ima reprezentativnog iskustva, a trka i odgovornost u igri su mu istaknute igračke kvalitete. Zašto ne bi trebali imati povjerena u taj vezni trojac? Pa u nekom trenutku uvesti Modrića da svježiji donese dimenziju više.
Perišić, Kramarić i Budimir bili su napadački potpuno nezamjetni u Parizu. OK, bili su i odsječeni, jer ih vezni red nije "hranio" s upotrebljivim loptama, ali neupitno je da u i njima noge bile značajno teže nego u Splitu. Zašto Mario Pašalić ne bi bio starter? Znamo koliko trči, znamo da je odličan u duel igri i skoku i da zna zabiti gol. Zašto Franjo Ivanović s 21 godinom, sjajnom brzinom i neprestanim sprintevima ne bi radio pomutnju među francuskom zadnjom linijom? Baturina je ostao na klupi, premda je u Splitu pokazao da može parirati Francuzima. Baturina je u Dinamu u utakmicama Lige prvaka realno ionako igrao povučenog napadača, te se odlično snalazio i u toj ulozi.
Možemo pričati i o tome da Pašalić i Baturina nisu krila, ali u Parizu smo od krilnih igrača imali samo Perišića, koji ni u jednoj prigodi nije ušao u puni sprint. Možda je rješenje bio i sustav 5-3-2, pa da na taj način pokušamo zamaskirati problem manjka krilnih igrača?
Nikada, naravno, nećemo doznati bi li drugačija postava u Parizu bolje prošla. Međutim, uvjerili smo se da su prokušani starteri s manjkom energije bili stjerani u kut, te da tako umorna opcija nije sretno rješenje i da za naporan turnir kakav je Svjetsko prvenstvo treba pronaći drugačije rješenje. Deschamps je promijenio pet igrača u odnosu na prvu utakmicu, je li Dalić mogao četiri? I barem imati momčad koja bi fizički bila u stanju daleko snažnije parirati tako rastrčanim i moćnim domaćinima...
Komentari (0)
Komentiraj