Nogometne izbjeglice Šahtara, našeg trenera Igora Jovičevića i dalje su žive u Ligi prvaka, u Varšavi će u posljednjem kolu skupine protiv Leipziga tražiti prolazak i osminu finala najelitnijeg klupskog natjecanja na Globusu. Odigrali su u utorak 1:1 na gostovanju kod Celtica, trenutačno su treći u skupini sa šest bodova, imaju tri boda manje od bundesligaša, ako trijumfiraju, oni su ti koji nastavljaju u Ligi prvaka jer su u prvoj utakmici rastavili Leipzig s 4.1. Međutim, Šahtar je već ostvario ogroman uspjeh, plasirao se u proljetni dio natjecanja Europske lige, jer ga posljednjeplasirani Celtic koji je skupio tek dva boda više ne može sustići. Držimo da ne treba ponavljati s kakvim se problemima susretao Šahtar, kojeg možemo nazvati jedinom ‘ratnom‘ momčadi Lige prvaka. Treniranje pod uzbunama, odlasci u skloništa, nemogućnost igranja u Ukrajini, duga i naporna putovanja... Šahtar je patio i pati, ali Jovićevićeve trupe ispisuju jednu od najljepših priča Lige prvaka. Naravno da su iz Glasgowa nakon ogleda s Celticom putovali opet cijeli dan da bi stigli do Lavova gdje su trenutačno stacionirani. Avionom su putovali iz Glasgowa do Žeškova, najbližeg aerodroma do ukrajinske granice, onda su sjeli u autobus za Ukrajinu. Ali navikli su, takve avanture su im postale kao ‘dobar dan‘.
- Ne žalimo se, ali osjeti se umor, mora se osjetiti. Morali smo odgoditi i jednu utakmicu ukrajinskog prvenstva s Minajom, jer bi je morali igrati drugi dan nakon povratka iz Glasgowa, nakon cjelodnevnog putovanja - kazao nam je Jovićević.
Pitamo ga je li zadovoljan bodom protiv Celtica?
- Jako sam zadovoljan. Naša mlada momčad nije poklekla u nevjerojatnoj atmosferi koju sam ja prvi put osjetio kao trener. A kao igrač sam istu osjetio kad sam na svom debiju za Real iz Madrida pred 120 tisuća ljudi igrao prijateljsku utakmicu protiv Benfice. Zaista je u Glasgowu vladala nedoživljena atmosfera, nismo od buke jedni druge mogli čuti na klupi. Takav fanatizam navijača rijetko se viđa. Mi smo zaista jako mladi, nemamo iskustva kad se radi o igranju u takvim okolnostima, pred 57 tisuća grlenih navijača koliko ih je bilo na stadionu.
Kaže nam Igor da se njegova momčad postavila s pobjedničkim gardom...
- Igrali smo svoju pas-igru, ali bili smo i okomiti, agresivni. Imali smo i tri ‘mrtvaca‘, mogli smo i pobijediti. A Celtic smo sveli na dvije šanse. Oni u prvensvtu Škotske zabijaju po pet, šest pogodaka. I imaju najbolju momčad u zadnjih dvadeset godina. To me veseli. Po igri smo čak zaslužili i pobijediti. Ali bod je fenomenalan, jer nam je osigurao Europsku ligu na proljeće. To je izvanredan uspjeh, koji raduje sve naše navijače.
Onda će zastati pa kazati...
- Nitko nije davao niti dva eura na nas! A moram vam reći kako je bila sjajno kad smo u Glasgowu sa svojom igrom uspjeli umiriti navijače Celtica. Bio je super osjećaj. Kad smo im zavrtjeli loptu s lijeve na desnu stranu, pa s desne na lijevu, kad smo im držali malo duže posjed lopte... A kad smo im zabili gol, sve se pretvorilo u tišinu koja je nama davala dodatnu motivaciju. Tad smo svi osjetili; ‘to je to‘... Na kraju su nas navijači Celtica ispratili pljeskom. Znate kakvi su Škoti, pošteni navijači. Baš je bilo dobro.
Sad im slijedi utakmica za proljeće u Ligi prvaka, u Varšavu stiže Leipzig.
- Sad nakon što smo osigurali proljeće, možemo igrati rasterećeno, motivirano protiv Leipziga za prolazak u osminu finala Lige prvaka. Radi se o nevjerojatnom podvigu za ovakav mladi projekt, za ovakvu mladu momčad. Mi se uvijek postavljamo s mišlju kako pobijediti utakmicu. A igramo protiv Reala iz Madrida, Celtica, Leipziga, velikana u odnosu na nas. S obzirom na mladost naše momčadi.
Treba svakako spomenuti da je Šahtar jedini klub Lige prvaka koji svoje domaće utakmice igra u drugoj državi.
- Igramo u Varšavi, a to se realno ne može zvati domaćim terenom. Nismo doma, nismo u Ukrajini. Očekujem da će doći oko tridesetak tisuća ljudi, bit će dosta Ukrajinaca. Ali o to je dobra energija, nije onakva kad je cijeli stadion protiv nas. Protiv Leipziga nam igra samo pobjeda. Da mi je netko prije tri mjeseca rekao da ćemo igrati zadnju utakmicu u skupini, da ćemo ovisiti sami o sebi kad se radi o plasmanu u osminu finala Lige prvaka, pomislio bih; ‘joj, čovječe što je tebi‘.
Nadodao je i ovo...
- Baš sam razmišljao kako bih nazvao ovaj naš projekt... Najbolji naziv bio bi ‘from zero to hero‘. Ali znate što je najvažnije? Mi pokazujemo dobru igru. Mi se ne plašimo igrati niti protiv Reala iz Madrida. Igramo presing, idemo na protivničku polovicu. Radimo sve komponente koja mora raditi jedna iskusna momčad da bi pobijedila utakmicu. A kad se treba braniti, trpimo ‘ko konji‘. Pet igrača mi je u Glasgowu pretrčalo više od 11,5 kilometara. Moraš igrati životnu utakmicu ako nekoga želiš pobijediti u Ligi prvaka.
Za kraj, Jovičević nam je rekao.
- Imao sam dvojbe pred početak Lige prvaka. Mislio sam da li da igram s tri stopera, da li da se toliko podređujem moćnim suparnicima. Ne, nisam htio. Odlučio sam igrati u formaciji 4-1-4-1, to je struktura igre koji moji dečki poznaju iz nogometne škole Šahtara. Želio sam bez obzira na ime suparnika nastaviti s našim stilom igre. Mi gajimo svoj stil, želimo dominirati u fazi napada. Hoćemo iz posjeda zabiti gol, da ga zabijem Realu na Bernabeuu. Želim iz svih segmenata zabiti gol, ali igrajući svoju igru. Tako će biti i protiv Leipziga. Ona prva utakmica s Leipzigom i pobjeda od 4:1 dala nam je drugu dimenziju. Cijela Ukrajina navija za nas, to je fantazija, najbolje razdoblje svih nas - zaključio je Jovičević.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....