U modernom nogometu, do srži izračunatom i iscrtanom na pločama, te zatvorenom u beskrajne i do najsitnijeg detalja izrađene taktičke procese zbog kojih utakmice (pre)često sliče jedna drugoj i izazivaju monotoniju, Barcelona je istinska radost. Najlakše ju je opisati putem simbolike Laminea Yamala - mladost, glad, entuzijazam, opipljiva ljubav prema klubu, zaigranost, povezanost, talent, tehnika, kreacija, vizija... Spektakl u svom punom smislu. Kada gledate Yamala, ili gledate Barcelonu, nudi vam se sve rjeđa, počašćena prilika gledati iskonsku ljepotu nogometa.
Zato se Niko Kovač mogao "slikati", kao i svatko tko pristupi Montjuicu na dobar dan Katalonaca. Barca nakon prve utakmice četvrtfinala Lige prvaka ima 4:0, o teoriji možemo do beskraja, no razlika u kvaliteti Barce i Borussije, kao i opća superiornost Flickove postrojbe, jasno nalaže da već imamo jednog polufinalista. Povijest je zabilježila momčadi protiv kojih nikakva priprema svijeta nije dovoljna, protiv kojih svaka računica pada u vodu jer fizika i matematika još uvijek ne znaju kako izračunati talent, kemiju, kreativnu ideju, improvizaciju, pa i pomalo suludu hrabrost... Čini se da Barcelona opet postaje jedna od tih momčadi. Ako pitate Realovog Ancelottija, koji je ove sezone gubio 0:4 i 2:5, ili Bayernovog Kompanyja (1:4), ili sada Kovača, možda će vam reći da je Barca to već i postala.
Yamal ne govori samo kroz statistiku
Kada momčadska izvedba praktički doseže savršenstvo, možda je nezahvalno govoriti o individualnim zaslugama, ali nitko neće poreći da je ofenzivni trojac Yamal - Raphinha - Lewandowski vodeća katalonska blagodat. U svim ovosezonskim natjecanjima zajedno su postigli 82 gola i upisali 46 asistencija, nemojte ni pomisliti da na kugli zemaljskoj postoji bolji napadački tercet. Pritom je najučinkovitiji Raphinha (28 golova i 22 asistencije) gledamo li obje rubrike, pred golom je to Lewandowski (40-3), a brojkama najskromniji, ili bolje reći najmanje podivljali, kao treći stoji Yamal (14-21). Bilo bi, međutim, i više nego naivno rangirati važnost ovih igrača prema statističkim brojkama, jer dovoljno naglašavaju Raphinhu i Lewandowskog, ali ne i značaj Yamala.
O nogometu čudesnog 17-godišnjaka ne mogu govoriti samo brojke, dva su kadra iz utakmice s Borussijom koja to izvrsno pokazuju. Prvi je ono dodavanje vanjskom, izvedeno prije svega zastrašujućom lakoćom, nakon kojeg će Raphinha asistirati Lewandowskom za 2:0. Drugi je vizionarska lopta u prostor, odmjerena u sekundi i točno u skladu s pozicijom protivnika, koja će Ferminu Lopezu ponuditi trk i asistenciju, opet za Lewandowskog i 3:0. Yamal je, dakle, potpisao ključne poteze ključnih akcija, tako u pravilu funkcionira čitavu sezonu, ali papir to ne zna zapisati. Pa će neki, primjećujemo, vodeći se statistikom, utvrditi da je Raphinha važniji igrač od Yamala, u što se baš i ne bismo okladili...
‘Otac‘ i uzor
Barcinu trojku uopće nema potrebe razdvajati, stvari izvrsno funkcioniraju upravo zbog njihovog međusobnog razumijevanja i nadopunjavanja. Niti bi Lewandowski zabio 40 bez svojih F1 bolida s lijeve i desne strane, niti bi majstorstvo Yamala i Raphinhe bilo toliko izraženo da Poljak, 19 godina stariji od dječaka s desna, ne posprema kao u najboljim danima i, poput samo rijetkih, ruši sve zakone prirode. Zapanjen sposobnostima Raphinhe i Yamala, nogometni svijet Lewandowskom ove sezone daje premalo kredita, stoga je kao igrač utakmice na Montjuicu zaslužio bit šlager. Yamal nas uči da pravi nogomet ne postoji bez mladog potencijala, Raphinha da se upornost isplati i kada stvari tako ne izgledaju, a Lewandowski da se sve to udvostručuje ako pored sebe imate istinsku klasu, nogometnu i ljudsku.
Lewandowski povezuje Barcu i izvan terena, radi se o igraču koji nikada nije patio od slave niti držao tabloidne naslovnice, iako je ponajbolja devetka (ne samo) svoje generacije. Mladićima Barce dođe poput oca, prošlog ljeta organizirao je ručak u svom domu, ali samo pod uvjetom da prisustvuju svi igrači momčadi. Nije to bio običan ručak, već proslava. Ranije se, naime, ozbiljno razmatralo da Lewa napusti klub. Nije ih zanimalo što je Poljak u prvoj sezoni s 23 pogotka u La Ligi (33 u svim natjecanjima) bio glavni kotačić Barcine titule (uz izvrsnu obranu), jer dobivalo se "na mišiće" i u izostanku raznolikih strijelaca. Sezonu kasnije, prošlu, u više navrata zatekle su ga ozljede i zabio je ukupno 26. To je dobra brojka, ali najlošija u karijeri Lewandowskog još od sezone 2014./2015.
Nije trebalo sumnjati
Uz to, financijska slika bila je očajna, a Lewa je zarađivao 20 u prvoj i 26 milijuna eura u drugoj sezoni, znalo se i tada da u aktualnoj može zaraditi i do 32 s bonusima. Sve su to razlozi zašto se budućnost bez Lewe doimala prihvatljivom, ali na sastancima je dolazilo do podjele jer Laporta i Deco nisu bili sigurni u dobre rezultate. Postignuto je solomonsko rješenje - Lewa ostaje, ali ako ne odigra 55 posto utakmica (najmanje 45 minuta u svakoj), Barca ga može prodati neovisno o ugovoru do ljeta 2026. godine. Barca je, u prijevodu, "pisanim putem" iskazala nepovjerenje i nesigurnost u Poljaka, koji je od početka tvrdio isto:
- Osjećam se kao prije četiri ili pet sezona. Još uvijek sam isti igrač.
Dokazi ne prestaju stizati s 36 godina na leđima. Lewandowski je najbolji strijelac u Petici gledamo li sva natjecanja, Lewandowski je drugi strijelac Lige prvaka s 11 golova (Raphinha 12), prvi u povijesti (!) koji je postigao 10 plus golova u tom natjecanju s tri različita kluba (Borussia, Bayern, sada Barca), ove sezone probio je granicu od 100 golova (ima 105) u najjačem klupskom turniru Europe. Svojoj Borussiji, za koju je igrao od 2010. do 2014., otad je zabio 29 golova u 28 utakmica, više nego ijednom drugom protivniku u karijeri. Na koncu, potrebno mu je još 15 golova da izjednači najbolju sezonu (2019./2020.) svoje karijere, a Barca će odigrati još najmanje 12 utakmica (računamo i polufinale LP).
Tko zna, možda Lewa na klupske dvojbe o stanju i mogućnostima odgovori najučinkovitijom sezonom života. Potrebno mu je 16 golova da prestigne onih 55 iz 2019./2020., a zabije li izglednijih 9, bit će mu to treća najbolja sezona ikad. Jednostavno, Barcelona ne dopušta da skinete pogled s Montjuica. Barcelona je opet epicentar čarolije.
Komentari (0)
Komentiraj