Bio je igrač, voljen od navijača, a onda je postao njihov trener takvih rezultata i klupskih iskoraka da ga sada obožavaju! Diego Simeone je tipičan argentinski fajter. Pun južnoameričkog temperamenta, trener koji se energijom troši i na utakmici gotovo kao igrač.
Mnogima je zbog ponašanja antipatičan, ali još su brojniji oni koji iskazuju ogroman respekt onome što je od 2011. učinio kao trener Atletico Madrida. Čim traje toliko, jasno je da čini senzacionalan posao iz kuta Atletica. Osam trofeja, od kojih 2 naslova prvaka Španjolske (nakon 18 sušnih godina) i 2 Europske lige, njegovih, u prosincu će biti, 14 godina klupi Colchonerosa obilježila su i dva teška trenutka. Pogotovo za njega.
Prije 11 godina (bit će u svibnju) u Lisabonu je Atletico Madrid igrao finale Lige prvaka protiv Reala. Do sučeve nadoknade vodili su 1:0 i svijet Atletica čekao je posljednji sučevi zvižduk da bi osjetio, nakon 60 godina koliko postoji, sreću osvajanja europskog naslova prvaka. Kada je nakon kornera Luke Modrića glavom Sergio Ramos probio mrežu čuvanu od fantastičnog Courtoisa, svima je bilo jasno da će Kraljevski klub naposljetku slaviti. Atletico je psihološki potonuo i na kraju izgubio 1:4.
Dvije godine kasnije došao je trenutak za revanš. Atletico je u Milanu, na Meazzi, ovaj put gubio 0:1, opet golom Sergia Ramosa iz 15. minute, ali je momčad Diega Simeonea bila ta koja je sustigla suparnika u finišu (79) preko Carrasca. Kako se u produžecima nije zbilo ništa posebno, prvaka Europe odlučivali su jedanaesterci. Mnogi su tada bili uvjerenja kako će ovaj put sudbina vratiti Atleticu zrno sreće više nego Realu, pa će napokon slaviti prvu europsku titulu u povijesti kluba!
Redali su se uspješni izvođači do posljednje serije na obje strane. Onda je Juanfran, veteran mnogih Atleticovih bitaka, pucao i pogodio vratnicu! Bio je to poziv posljednjem izvođaču na "gozbu". Cristiano Ronaldo je uživao u takvim ulogama, da njegov gol prelomi tako važnu utakmicu. Pogodio je mrežu nemoćnog Oblaka i na Meazzi su opet Atleticovi navijači, brojni sa suzama u očima, kao i niz igrača, gledali kako omraženi im gradski suparnik slavi (tada) 11. europsku titulu!
Real i Atletico voljom ždrijeba razigravat će za četvrtfinale novog formata Lige prvaka prvo na Santiago Bernabeuu u utorak navečer. Imat će Atletico podršku 4.000 svojih navijača, iako su od kluba imali službeno 12.500 zahtjeva. Ne treba sumnjati, bit će glasni navijači Colchonerosa, jer oni su, na temelju aktualnosti i dinamike ove sezone, uvjereni da je došla sezona povijesnih kompenzacija.
Uz dva finala u proteklih 11 godina, Atletico se s Realom sastao još u dva navrata. Jednom u četvrtfinalu, 2015., i prošao je Real. Drugi put su se nadmetali u polufinalu 2017., i opet je prošao Real. Od Decime (2104.) Blancosi su stigli do 15. naslova unutar devet godina, a Atletico i dalje sanja svoj iskorak. Uvjerljiv je dojam da kroničari skloni(ji) Realu odaju određeni strah u kampu Blancosa. Ovaj Atletico djeluje vrlo moćno, fizički to nije novost, ali u igri su bolji, obrambeno i dalje tvrdi (18 utakmica clean sheet), a u napadu ipak bitno opasniji. Kupovina Juliana Alvareza, kojeg je Simeonea "oteo" Guardioli za 70 milijuna eura, pokazuje se u slučaju oba trenera trijumf, odnosno gubitak.
U Cityju su ubrzo shvatili da je bila pogreška pustiti ga i Guardiola je to priznao. U Atleticu su, pak, presretni. Alvarez je donio samopouzdanje koje je zarazilo cijelu momčad, pobjednički mentalitet i nadasve je to potvrdio golovima. Do sada je poentirao već 21 put i uz Griezmanna smatra se tandemom koji zadaje najviše glavobolja Carlu Ancelottiju. Činjenica da je Atletico Barceloni u Kupu (prva utakmica) kao gost utrpao 4 pogotka više je nego jasna poruka "atipičnosti" ove Simeoneove momčadi.
Dok je Atletico u nizu od 8 utakmica bez poraza, i sada je ispred Reala dva boda u La Ligi, a na minus jedan od Barcelone, Blancosi su u maloj drami. U proteklih pet kola prokockali su plus 7 u odnosu na Barcelonu i plus 4 u odnosu na Atletico. Jasan znak pada forme i varljivosti euforije koju je donio prolaz ionako posrnulog Man. Cityja u LP. U Sevilli je poraz od Betisa osmi u ovoj sezoni (lani ukupno 2), a činjenica da je 39-godišnji Modrić bio najbolji pojedinac dovoljno govori o stanju u momčadi.
Ancelotti je u problemu pred Atletico, s kojim je Real ove sezone dva puta remizirao u prvenstvu (po 1:1), i zbog izostanka "kartoniranog" Bellinghama, ali i ozljede Valverdea (pogotovo), te Ceballosa (manje). Valverde nije bio ozlijeđen od 2022. i kod Ancelottija bi igrao i trening utakmice u Valdebebasu. Samo ove sezone je odradio 40 utakmica i, naravno, moralo je negdje neko mišićno tkivo puknuti. Bez njega, ako doista bude out, Real je bitno ranjiviji, poglavito na boku.
Luka Modrić igrao je cijelu utakmicu u Sevilli i to je pouzdani znak da neće startati protiv Atletica. Što znači da će u veznom redu morati igrati Camavinga, koji nakon povratka iz ozljede djeluje "drugačiji" igrač, totalno izvan forme. Kako će Real djelovati s njim i Tchouamenijem, to je veliko pitanje...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....