Nema više Sir Alexa Fergusona, a Moyes nema šanse protiv Josea Mourinha

Veliko trenersko presvlačenje ovog ljeta - Man United, Man City i Chelsea počastili su se novim menadžerima - nije bitnije narušilo pejzaž Premier lige.

Nogometni kroničari na Otoku slažu se da ova tri kluba ostaju izraziti favoriti u utrci za naslov, njihov dvoboj sa sigurne udaljenosti još jednom će pratiti Arsenal i Tottenham, dok će na začelju ove kolone ambicioznih kaskati dva suparnika s Merseysidea.

Zahvaljujući karizmi i punom trofejnom kabinetu Josea Mourinha , ali i dopunjenom lanjskom rosteru, igračku Romana Abramoviča većina prepoznaje kao neko hi-tech čudo koje će sa staze prije ili kasnije izgurati bogate rivale iz Manchestera. Nakon madridskog života na rubu histerije “special one” se u zapadnom Londonu vratio u ravnotežu; u predvečerje sezone on propovijeda o “obiteljskim vrijednostima”, gradi koheziju u svlačionici i stvara šampionsku klimu. Ovaj put pojačavao se ciljano, ne mareći za rezonanciju prezimena (Schuerrle, Van Ginkel, Perica), s namjerom da kadar do kraja mjeseca kompletira kupovinom Waynea Rooneyja.

Luis Suárez žrtva taština

Dok Mourinho u kućnoj atmosferi počinje graditi novi moćni Chelsea , David Moyes s mukom se privikava na najmoderniji cockpit engleskog nogometa i pomalo usplahireno gleda da slučajno ne stisne gumb za samokatapultiranje s Old Trafforda. Prijelazni rok odrađuje diletantski skoro kao Arsene Wenger. Zaratio je s Rooneyjem, cijelo ljeto neuspješno licitira za Fabregasa, mlako vabi dojučerašnje uzdanice Fellainija i Bainesa, i na dobrom je putu da konac prijelaznog roka dočeka nekom paničnom kupovinom. Osvojio je Moyes, istina, Community Shield na otvaranju sezone, no nastupi Uniteda u prvim tjednima post-Fergie ere malokoga ostavljaju bez daha, ali zato mnoge tjeraju da promijene tv program.

Manchester City se dolaskom Manuela Pellegrinija odlučio za veliki zaokret. Napuštena je konzervativna Mancinijeva doktrina, stiže 4-3-3 sustav, a momčad (sa Silvom, Aguerom, Garcijom, Zabaletom) je oplemenjena novom žličicom latino-štiha. Na Fernandinha, Navasa i Negreda “građani” su potrošili 65 milijuna funta, a na izlasku iz trgovine skužili su da je Jovetić na akciji pa su uzeli i njega za 22 milijuna. Kako ne bi povrijedili pravila financijskog “fair-playa”, prodali su Teveza Juventusu za desetak milijuna.

Gareth Bale i Luis Suarez dvije su nedovršene priče prijelaznog roka u osvit nove sezone. Manje-više izvjesno je da će Velšanin do početka rujna sletjeti u Madrid zbog čega je Villas-Boas na vrijeme krenuo tražiti pojačanja. Tottenham je revolveraški lako potezao lisnicu kupujući Soldada, Paulinha i Capouea za više od 50 milijuna funta. Cijelu će zabavu zapravo lako alimentirati u trenutku kada Daniel Levy iskamči u Madridu željenu cijenu za Balea.

Suarez bi, međutim, mogao postati žrtvom trgovačkih taština s obzirom da je Wenger transfer pretvorio u parodiju nudeći Liverpoolu otkupninu od ravno 40,000.001 funta, nakon čega su na Anfieldu izgubili volju za suradnjom. Bez kupovine zvijezde ovakvog kalibra “topnici” će ponovo ostati na marginama trofejne borbe.

Ne vjeruju u Di Canija

Tražeći klubove koji bi mogli baciti rukavicu Liverpoolu i Evertonu engleski novinari stigli su do Swanseaja (pojačali se Bonyem i Shelveyem), Norwich Cityja i Southamptona. Predviđaju značajan iskorak prema sredini tablice za Aston Villu i ne daju osobite izglede Di Caniovoj renesansi u Sunderlandu niti nakon desetak transfera (stigao američki hit-napadač Altidore).

Netom promovirani Crystal Palace i Hull ekspresno će se vratiti u Championship konkurenciju, ali njihovu sudbinu neće podijeliti Cardiff vođen rukom rastrošnog malezijskog biznismena Vincenta Tana, koji se posljednjih tjedana spominje i kao potencijalni kupac NK Dubrovnika.