Nenad Bjelica uoči utakmice protiv Dinama: 'U Hrvatskoj su me manje cijenili nego vani'

Bio je to njegov prvi bečki derbi, poslije utakmice primao je čestitke za remi, uvijek je važno ne izgubiti takvu utakmicu. Ipak, Nenad Bjelica nije bio zadovoljan, njegovi su momci bili ti koji su izgubili dva boda. Jer više od sat vremena igrali su s igračem više, nisu napravili nijednu pravu priliku.

- Defanzivno smo bili dobri, tim dijelom igre sam zadovoljan. Međutim, zakazali smo u igri prema naprijed, nismo napravili ništa, osim dvije-tri situacije u kojima nismo bili do kraja kvalitetni. Tako je to kad nemamo samopouzdanja, bez toga se ne može zabijati i pobjeđivati. Nije nam išlo, nismo igrali dobro, ali vjerujem da ćemo već u sljedećoj utakmici biti bolji. Bod protiv Rapida svakako nije loš, ipak je to derbi, a ne izgubiti u derbiju uvijek je pozitivno. Pogotovo na gostujućem terenu - govorio je Bjelica poslije utakmice, predzadnje prije dolaska u Maksimir, gdje će pokušati iznenaditi Dinamo.

- Imamo prije toga još jednu utakmicu u prvenstvu, protiv Wiener Neustadta, moramo pobijediti. Sad se spremamo za taj susret, tek potom za Dinamo. Želimo osvojiti tri boda i s pobjedom doći u Maksimir.

Dojam je da je prednost Austrije što nema pritiska, nije “pod mus” da mora proći, dok u Dinamu Ligu prvaka podrazumijevaju i očekuju.

- Ma gledajte, ja sam uvijek pod pritiskom. Kad i nema nekog mača nad glavom, ako nema pritiska iz kluba ili očekivanja navijača, tada si ja sam stvaram pritisak, jer želim u svakoj utakmici pobijediti, bez obzira na to protiv koga igram. Ali, svakako, taj pritisak nije kao u Dinamu, ovdje se ne radi tragedija od svakog neuspjeha, nije kao kod nas treneru odmah glava na panju. Recimo, u austrijskoj je ligi prosjek od dvije ili tri smjene po sezoni, treneri dobiju povjerenje na dulji period. Ja znam da imam podršku kluba, koji je za mene platio odštetu, osvojio sam Kup, ušli smo u Europsku ligu i donijeli tri i pol milijuna eura u blagajnu. To je za Austriju velik novac. Dakako, Liga prvaka bila bi vrh, čudo, no ništa se neće dogoditi ako ne izbacimo Dinamo.

Njegove uspomene vezane uz reprezentaciju nisu baš najljepše.

- Joj, što otvarate rak-ranu! Istina je, danas se puno lakše ulazi u reprezentaciju nego u moje vrijeme, ne govorim samo o ovom razdoblju Igora Štimca, već o zadnjih pet godina. Kako objasniti da sam ja, koji sam bio četvrti strijelac španjolske lige i 10 godina igrao u toj ligi i Bundesligi upisao samo devet nastupa za reprezentaciju, a danas neki koji nisu stupili izvan Hrvatske imaju po 30 nastupa?! Ali to je valjda tako, nikad nisam bio nametljiv, nikad me nisu gonili nikakvi interesi, dok su neki bili tu zbog interesa. U Hrvatskoj su me uvijek manje cijenili nego vani, kao igrača, sad i kao trenera. Pazite, ja sam prvi hrvatski trener na klupi Austrije, ne računam Vastića, koji ima austrijsku putovnicu. A Austria je možda i najveći austrijski klub. Ja sam nešto postigao, a sad, cijeni li to netko ili ne, ja na to ne mogu utjecati.