Novac često košta previše, kazao je američki esejist, pjesnik i filozof Ralph Waldo Emerson. Ako ti ne donese sreću, barem će ti pomoći da budeš bezbrižno jadan, dodala bi njegova sunarodnjakinja Helen Gurley Brown, dok bi znatno poznatija i uvijek sumnjičava Agatha Christie zaključila da, ako su velike sume novca u pitanju, preporučljivo je ne vjerovati nikome. Da se Agatha kojim slučajem posvetila sportu umjesto detektivima, sigurno bi rekla da najmanje treba vjerovati ekipi s Old Trafforda.
United gori od Cityja
Dakle, mudrolije o najvećem blagoslovu i zlu na kugli zemaljskoj, koje na ovim prostorima simplificiramo navodeći da "nije u šoldima sve", mnoga će čvrsta uporišta pronaći u Manchester Unitedu. Baš su Crveni vragovi, otkriva istraživanje CIES-a, od 2015. godine do danas stekli status najvećeg neto potrošača. Preciznije, u najvećem su minusu ako računamo koliko su zaradili, a koliko potrošili na transfere. Minus iznosi čak 1,3 milijarde eura, gotovo dvostruko više od onoga koji "krasi" knjige Manchester Cityja (minus od 703) na šestom mjestu.
Svakome se "omakne", pa suho zlato prospu na promašaj. Madridskom Realu dogodilo se to s Edenom Hazardom (transfer od 120,8 milijuna eura), Jack Grealish do danas nije dokazao Građanima da vrijedi baš svih 117, Barcelona je svojevremeno brutalno preplatila Coutinha (135), Dembelea (135) i Griezmanna (120), ali Man. United ipak je specifičan. Kod njih ne može proći jedno ljeto bez pucnja u prazno, stoga smo Unitedove "ćorke" dosad naučili napamet, dokazuju nam da se uspjeh ipak ne kupuje u izlogu.
Možemo ih i kronološki poredati - Martial je plaćen 60 milijuna eura, Pogba 105, Lukaku 85, Fred 59, Maguire 87, Wan-Bissaka 55, Sancho 85, Antony 95, Casemiro 70, Lisandro Martinez 57, Mason Mount 65, konačno i Höjlund 74, a zasad se nije "raspištoljio". Usputno, Leny Yoro ljetos je stigao ozlijeđen za 62 milijuna. Za to vrijeme, United nije prodao nijednog igrača za više od 74 milijuna eura, koliko je Inter platio Lukakua u ljeto 2019. Ako, pak, iz jednadžbe izuzmemo i Angela di Mariju, koji je prodan Paris Saint-Germainu za 63 milijuna eura 2015., United nijednog igrača nije naplatio više od 35 milijuna eura!
Promjena kursa
Trošilo se, dakle, na sve strane, samo da bi barem jedna sezona sličila Fergusonovoj, no najveći potrošači desetljeća u tom su se razdoblju mogli zadovoljiti dvama trofejima FA i Liga kupa, te Europskom ligom. Novi većinski vlasnik Jim Ratcliffe učit će na pogreškama Glazerovih. Dolaskom kemijskog magnata, stigli su i rezovi. Ljetos je otpušteno 250 radnika koji su ukupno zarađivali oko 50 milijuna eura (među njima i klupski ambasador Alex Ferguson), a novi trener Ruben Amorim već je obaviješten o promjeni kursa. The Telegraph piše da su Portugalcu najavili "skromniji proračun", vjeruje se da unutar momčadi postoji niz neiskorištenih potencijala i Amorimov je zadatak podignuti upravo takva imena. Konkretnim akvizicijama može se nadati tek na ljeto, a ni tada ne bismo trebali govoriti o stotinama milijuna osim ako se na Sportingovog Viktora Gyökeresa krene metodom "sve ili ništa".
Posebna vrsta šoka činjenica je da veći minus od Cityja bilježi čak i Tottenham (-711). Londonski pijetlovi rijetko su probijali barijeru od 60, čak i 50 milijuna eura izdataka na jedno pojačanje. Rekordni ulazni transfer ostvarili su ljetos u liku Dominica Solankea (64,3). No, Tottenham je potrošio desetke milijuna eura na individualce koji su ostali samo prolaznici (Lo Celso 32, Regulion 30, Davinson Sanchez 42, Moussa Sissoko 35...) ili, pak, nikada nisu poprimili tražena izdanja (Ndombele 62, Richarlison 58). Visoki računi stizali su i u plavi London. Možda će vas iznenaditi da Chelsea ne predvodi listu jer rashodi na transfere od 2015. znatno su veći nego kod Uniteda (2,78 milijardi naprema 1,95), ali putem prodaje su nešto uspješnije uravnotežili račune, premda minus od 1,2 milijarde sigurno nije nešto čime će se Abramovičev nasljednik Todd Boehly pohvaliti.
Najbolje im ispalo u siromaštvu
Na koncu, Chelsea je u proteklih 10 godina, između ostalog, uzeo dva trofeja Premier lige i Ligu prvaka, stoga ima utjehu za razliku od Uniteda i Tottenhama, pa i četvrtoplasiranog Arsenala (-795). Klub s Emiratesa nije se ustručavao posegnuti duboko u džep ako se na tržištu našao predviđeni ključni igrač poput Declana Ricea (116,6), ali trofeji se spominju samo u domaćim kupovima. Međutim, Arsenal godinama djeluje konkurentnije od svih Engleza izuzev Cityja i Liverpoola, stoga će se troškovi možda tek isplatiti. O tome će mnogo reći i aktualna sezona...
Premda je razvidno da Englezima novčano nitko ne može parirati, jer premierligaši bilježe minuse na šest mjesta liste top 10, vrijedi istaknuti Barcelonu koja je, naveli smo, nanizala nekoliko teških promašaja, a u posljednjim godinama blagajna je toliko zagušena da razvoj i ponuđena prilika mladim talentima nije bila samo želja, nego i potreba. Danas se izvrsno živi na račun Yamala, Cubarsija, Casada, Pedrija, Gavija, Baldea... Minusi iz prijašnjih godina još uvijek nisu nadoknađeni, ali čini se da neki najlakše ožive onda kada treba živjeti u - siromaštvu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....