Štefanje je proteklo spektakularno, pamtit će se nedjelja po tome što su čak tri od četiri utakmice četvrtfinala glavnog turnira 50. izdanja Kutije šibica odlučene raspucavanjem sedmeraca, što se posljednji put dogodilo 2004., pamtit će se oduševljenje gledatelja i prekid zbog ubacivanja kartonskih nosača za pivo na parket, a pamtit će se i nevjerojatan pothvat Marija Jozića, 49-godišnjeg vratara iz Slavonskog Broda, koji je u karijeri branio vrata prvoligaških klubova Marsonije, Slavena Belupa i zagrebačkog Dinama.
Jozić je prvo s momčadi Senjak hoteli Matan izborio mjesto u finalu veterana (srijeda), a potom na glavnom turniru odveo Juicy Marasku u polufinale (u utorak) obranom jednog sedmerca u raspucavanju protiv Biberon Koestlina. Za neke i "finale prije finala" završilo je bez pogodaka u 40 minuta.
- Momci su nakon pobjede izašli malo van, ja ne. Ranije sam legao i probudio se u - 4 sata ujutro. Da, nisam mogao spavati, adrenalin nije dao, neće san na oči. I onda, što ću, pogledao sam utakmicu seniorske Kutije, kad završimo razgovor pogledat ću i veteransku... - priča Jozić, tip kakav se rijetko viđa.
Nije baš lako u tim godinama braniti u tom ritmu, ali ne da se Jozić.
- Ne znam je li to za objavu, nisam to baš širio i žalio se, ali u protekla tri-četiri dana primio sam jedno 15-20 injekcija za ublažavanje boli. Koljeno mi je malo buknulo, mučila me zbog toga i nesanica, onda te i ta blokada zavara pa misliš da je sve u redu... Ma kakvih 49, osjećam se nakon utakmice kao da imam 94. Ali što ću, nastavljam sa svojim ritualima, mislio sam možda u Tuhelj, ali teško mi je i voziti, tako da je vjerojatnija opcija da ću si napuniti kadu i leći u nju.
Njegovi su mlađi suigrači iz Juicy Maraske, što na glas, što u sebi, sigurno prije starta turnira govorili "pa kako mislimo osvojiti s vratarom koji ima skoro pet banki?!" Danas, na dan polufinala u kojem ih čeka momčad Krešimir Keta Bandić, mogu se zahvaliti upravo Joziću što će igrati utakmicu vrijednu finala. U posljednja dva kola upravo ih je on spašavao.
- Nismo bili lepršavi, slažem se. Kad te netko previše respektira, s njime ćeš lakše izaći na kraj, ali kad ti se na pravi način suprotstavi, lako izgubiš. Po meni, zaslužili smo ispasti od Promotionplaya, klinaca iz Nove Gradiške u osmini finala. U četvrtfinalu je to bio sudar titana, Biberon je imao dvije, mi tri ili četiri šanse, možda je u promilima prednost bila na našoj strani. Teško je igrati, velik ulog, suparnik vrhunski. No s druge točke gledišta, bila je to naša najbolja utakmica što se obrane tiče. Bacali smo se na glavu, što dosad nije bio slučaj. Jako dobro funkcioniram sa Žigom Čehom, imamo slična razmišljanja. Osjećam da se nešto događa, da više nismo ista momčad kao na početku turnira, da smo narasli...
Krešimir Keta Bandić ime je sljedećeg suparnika Juicy Maraske.
- Težak suparnik, slabih više ni nema. Moramo biti čvrsti, od obrane sve kreće, a onda će u napadu biti lakše. U redu, protiv Biberona se naprijed nije otvorilo, ali ne može tako biti uvijek. Još dvije utakmice su do kraja, vidjet ćemo gdje ćemo završiti, no bitno je samo da budemo homogeni. Puno mi to sve znači, ako zarazim samo jednog ili dvojicu suigrača, napravio sam puno. Suparnik nije nimalo bezvezan, kapa im do poda na svemu što rade i čestitam im što su uspjeli izbaciti mog velikog prijatelja Jerka Leku. Želim im dobru utakmicu i neka pobijedi bolji. I onda taj koji pobijedi u utorak, neka i osvoji turnir!
Sve je, kako to nerijetko biva, krenulo slučajno...
- Već sam mislio da neću braniti seniorsku Kutiju, ali imam prijatelja u Rost športu čiji sam poziv prihvatio. Onda me zvala Pizzeria Borongaj da budem pričuvni vratar, što mi se činilo još boljom opcijom, "sačuvat ću se za veterane", razmišljao sam. I onda me zvao Korab Morina s kojim nikad ne znaš je li ozbiljan ili te zeza. Rekao mi je da mu treba pričuva za Miodraga Aksentijevića, koji se na kraju nije pojavio i danas će biti na vratima našeg suparnika, Rost šport je otkazao, a ja sam na kraju izabrao Korabovu momčad jer se lakše mogu sakriti u dobroj momčadi. Odakle Korabu tolika muda, stvarno ne znam. Jer, bit ću iskren, sam sebe ne bih zvao da branim. Kad sam došao, sjedio sam i šutio, bio mali miš. Uživam u ovome i molim vas, nemojte me još buditi.
Jednu stvar je posebno istaknuo:
- Znate, imam jedini veliki problem. Prije svake utakmice moram se obrijati kako bih izgledao mlađe, da ne odudaram previše od suigrača. A mrzim se brijati... Kažu mi da smo zbog mene u prosjeku najstarija momčad na Kutiji.
Ima Jozić posebnu pripremu za svaku utakmicu.
- Ima dosta toga čega se držim. Svojoj djevojci sam rekao "ti imaš PMS svaki mjesec, a moj PMS je prosinac kada je Kutija". Dan prije utakmice ne smijemo biti zajedno, nema šanse, tada je karantena. Iako, u nedjelju mi se cijeli ritam poremetio, ništa nije bilo kako treba, ali nije bio problem, upisao sam dvije pobjede. Ne, neću zbog toga odustati od rituala, to mi da je mir. Pazim kad ću jesti, treba li mi međuobrok, sve po gradu obavljam pješice, imam točan plan...
Taj njegov plan, koji nije samo obično praznovjerje već prije svega izniman rad na sebi, ključan je sastojak recepta za uspjeh.
- Godinama se pripremam za Kutiju, 2018. mi je puknuo trbušni zid, 2019. je otišla Ahilova tetiva. Četiri godine sam ovo čekao, četiri godine se pripremao i možete misliti kako se osjećam. Prvi put sam na Kutiji branio 1990. za momčad Đuro Đaković, bila je, mislim, 1995. kad sam s momčadi Biropapir u utakmici vodio 5:1, a oni su stavili golmana-igrača, došli do 5:5, pa 6:5 za nas, 6:6 i ispadnemo. Znate tko je bio taj golman-igrač? Veliki Ismet Hadžić. Imam tu VHS kazetu još i danas, nikad je nisam pogledao. Kad me Roy Ferenčina pozvao 1998. da igram za Moby Dick, s kojim sam i uzeo svoj prvi naslov, noge su mi se odsjekle, gdje ću ja s takvim zvijezdama, seljo-beljo iz Broda. Kaže mi gazda Moby Dicka Žuti "poznat si mi od nekud", kažem mu branio sam za Biropapir, a on se primi za glavu. Za jedno pet od tih šest golova ja sam bio kriv.
Stanovnik Zagreba je od 2002.
- Branio bih na Kutiji i češće da sam živio tu. Dosta sam osvajao, 2007. s Nacionalom, 2011. veteranska s Intersportom, 2013. Mal-Gal pa 2017. opet veterani Senjak hoteli. Ja sam dotepenec, došao sam na tri mjeseca i u veljači će biti dvadeset godina da sam tu. Obožavam Zagreb, u njemu uživam svaki dan. Kad sam prvi put došao na Kutiju šibica, bio je to osjećaj kao kad sam prvi put došao na Maksimir i ušao u crkvu. Toliko poseban. Kupio sam stan na jedno 800 metara udaljenosti od dvorane II Doma sportova. Kutija mi je bila glavni motiv, jer uvijek na utakmice idem pješice, pa stanem na pumpi, uzmem sok...
Oprostio se javno nakon trijumfa 2013. kad je bio najbolji vratar turnira, a 44-godišnji Donald Suvajac najbolji igrač Kutije.
- Već sam tad bio star i rekao sam si "odi kao pobjednik". Nisam izdržao, ali sada znam - ovo je moja posljednja seniorska Kutija šibica! Labuđi pjev, ovo nikad neću moći ponoviti. Kako ću izdržati? Blokirat ću Korabov broj u studenom kad će slagati momčad. Ovo je stvarno težak fizički posao i teško se oporavljam. Nije došlo do zasićenja, ali želim se mirno maknuti i prosinac provesti na drugačiji način.
S obzirom na to koliko mu znači Kutija, nemojte njegovi riječi uzimati kao Sveto pismo, ima se vremena predomisliti. No svakako bi bilo lijepo kad bi sam sebi za 50. rođendan koji će proslaviti 21. lipnja 2022., poklonio naslov na 50. Kutiji.
- Imam veći pritisak u veteranima, gdje je naše finale s Promotionplayom stvarno "creme de la creme", nego kod seniora. Ne znam dokle ću doći, vidjet ćemo, ali jako želim pobijediti i znam da moram sam sebe smiriti. A kad ispadnem, osjećam se kao žalosna vrba... Kutija ima posebno mjesto u mojem srcu.
Jozić radi u školi Lokomotive kao trener vratara.
- Zadužen sam za trenažni proces sa šefom Juricom Čabrajom, s kojim imam izvrsnu suradnju. Dobri smo, ali uvijek može bolje.
Zamjena mu je u Juicy Maraski vratar koji je jesenas branio u kvalifikacijama za Ligu prvaka i u skupini Europske lige, čuvar mreže Ludogoreca Kristijan Kahlina (29). Kahlina se priključio Juicyju u četvrtfinalu, ali branio je Jozić.
- Stvarno mi nije problem prepustiti mjesto Kahlini, sve za dobrobit momčadi. Bio sam Kikiju trener u Dinamovoj školi i on treba biti primjer svim vratarima koji nemaju poguranac. Napravio je veliku obilaznicu, bio je šikaniran, ali i uporan, dobar i kvalitetan. Sve mu se to vratilo u karijeri i sve je to sam zaslužio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....