Danijel Pranjić
 Foto: Instagram
INTERVJU ZA SN

Jedini aktivni Vatreni iz generacije Nike Kovača! Igra u 39. godini, a Hrvati zbog njega stižu besplatno

Doveo sam u momčad šest hrvatskih nogometaša koji nisu došli zbog novaca, jer im nisam imao što ponuditi
Piše: Davorin OlivariObjavljeno: 02. prosinac 2020. 11:19

Danijel Pranjić danas slavi 39-rođendan. Sretan mu bio, a u njegovom slučaju možemo dodati; 'i još puno godina proveo na terenu'. Naime, Pranja, kako ga zovu prijatelji, još uvijek igra nogomet. Jedini je aktivni nogometaš iz svoje generacije. Debitirao je za Vatrene na Lansdowne Roadu u Dublinu protiv Irske 16. studenog 2004. godine, a oprostio se na kvalifikacijskoj utakmici za Euro u Francuskom protiv Azerbajdžana u Bakuu, 3. rujna 2015. godine, u hrvatskoj reprezentaciji skupio je 58 nastupa.

Na toj utakmici s Azerima, izbornik mu je bio Niko Kovač, njegov suigrač iz te prve utakmice protiv Iraca na kojoj su između ostalog još igrali Josip Šimunić, Robert Kovač, Niko Kranjčar, Darijo Srna, Igor Tudor, Ivan Klasnić, Marko Babić...

image
EMMANUEL DUNAND


Od starta ove sezone postao je trener ciparskog drugoligaša Omonije Psevda, trenutačno šestoplasirane momčadi u prvenstvu koja zaostaje šest bodova za drugoplasiranim, za mjestom koje vodi u prvu ciparsku ligu. Ali, s obzirom da nije imao adekvatno rješenje na lijevom boku, ostao je i - igrač!


- Ha, ha, ha... Vidite, nisam ni razmišljao o tome da sam ostao s 39 godina jedini aktivni nogometaš iz svoje generacije. Znate zašto? Ja sam prirodno u duši mlađi od svih njih deset godina! Ja u duši zapravo imam 29 godina, ha, ha, ha. Ne mogu se oni više mjeriti samnom, da sad izađu na teren, ja bi bio nebo, oni zemlja, ha, ha, ha - smijao se Pranjić kad nam se jučer baš prije treninga javio s Cipra


Pitamo ga kako izgleda biti trener-igrač?
- Odigrao sam dosta utakmica od onog trenutka kad sam postao trener. Imam problem u momčadi, nemam lijevog bočnog. Onda ja kao trener sam s sobom igračem, krpam tu poziciju. Pokušavam naći nekog lijevog beka kako bi se mogao koncentrirati samo na trenerski posao. Kad sam u igri, teško je donositi odluke, a usput biti i koncentriran na igru. A odgovoran sam za rezultat. Kad igram, ne vidim realno situaciju kao onda kad sam samo trener. Onda lakše donosim odluke, onda mogu vidjeti kad trebam reagirati, napraviti zamjenu.

image
Screenshot: Omonia Psevda


Kako radi izmjene dok igra?
- Da, radim izmjene i dok igram. U suradnji s svojim asistentom Marinom Oršulićem. Ja sam na papiru glavni trener, ali dogovaramo se pred utakmicu i zajednički donosimo odluke. Pogotovo kad ja igram.


Je li kad trener Pranjić iz igre izvadio igrača Pranjića jer nije igrao dobro?
- Kako da ne! Događalo mi se da sam izvadio iz igre samoga sebe! Ali ne zbog toga što sam igrao loše, ha, ha, ha....Ma osjetim da nekad imam loš dan, da nisam spreman, da mi ne ide, da padam... Onda sam sebe pošaljem na klupu! Imao sam i utakmica u kojima sam vagao hoću li startati ja ili neko drugi. Nisam trener-igrač koji će biti od onih koji će sam sebe gurnuti u udarni sastav. Zapravo, puno bi mi draže bilo da sam više na klupi nego u igri.


Na koji način se sprema za utakmice, trenira s ostalima ili...?
- Praktički odrađujem sve treninge s momčadi. Marin i ja pripremimo trening, a onda ja treniram s ostalima, kao da sam igrač. Dok god igram, moram biti maksimalno spreman, ne mogu se dovesti u situaciju da zbog nedovoljne kondicijske spreme radim probleme momčadi. U biti ja sam momčadi trener, igrač, vođa, tata, najbolji prijatelj... Dečki su me sjajno prihvatili, nemam nikakav problem s autoritetom. Mnogi su mu govorili da ću imati problem s autoritetom dok god budem igrao. Ne, nemam uopće. Kad imamo analizu odigrane utakmice, ako sam griješio, kritiziram samog sebe. Za sada sve dobro ide - zaključio je Danijel Pranjić

Doveo sam sve naše igrače besplatno!


Omonia Psevda ima najmanji budžet u drugoj ciparskoj ligi.


- To je problem.. Skrpao sam to nekako zbrda-zdola, doveo sam u momčad šest hrvatskih nogometaša koji nisu došli zbog novaca, jer im nisam imao što ponuditi. Došli su zbog mene i rada koji sam im obećao. Već imam neke ponude za njih. Želim im pomoći, a oni žele pomoći meni. Kad sam ih pitao jesu li požalili što su došli, kazali su; ne, opet bih izabrali Omoniju'! Ipak, mali mi je roster, imam dosta problema s domaćin ciparskim igračima koji osim igranja nogometa rade, tako da uopće ne mogu imati jutarnje treninge, ljudi su na poslu. Profesionalci su samo naši i dva Cipranina.


Kazao je nešto ponaosob i o hrvatskim igračima.
- Naša hrvatska kolonija je zanimljiva. Stjepana Šalića sam našao u Karlovcu u petoj ligi, u onom showu 'Utakmica života'. Nisam dugo vidio boljeg igrača s loptom. Tu je i Marijan Šuto, napadač, zatim Martin Musulin, obrambeni igrač za kojeg se nemojte iznenaditi da za par godina dođe na prag reprezentacije. Kod mene je i Luka Pačar, njega sam doveo iz Belišća, odličan igrač. Mihovil Šutalo je pak brat Boška Šutala koji igra u Atalanti, fantastičan je talent, rekao bih da ima veći talent od brata! Na koncu tu je i iskusniji vratar Darijan Radelić-Žarkov.

Linker
26. studeni 2024 02:44