KUSTIĆ I ŠUKER U NAPETOJ PARTIJI IGRE 'ČOVJEČE, NE LJUTI SE' Kako je prvi čovjek UEFA-e u Zagrebu spasio od smjene aktualnog šefa HNS-a

Izvršni odbor HNS-a usvojio je sve potrebne materijale za redovnu programsku sjednicu Skupštine HNS-a koja će biti održana 19. prosinca. Pritom su prihvaćeni prijedlog programa rada Saveza te financijski plan za 2020. godinu, kao i prijedlog novog Disciplinskog pravilnika te izmjene i dopune Statuta HNS-a. Usvojen je i kalendar natjecanja za 2020. godinu, a Izvršni odbor također je donio odluku o izmjenama u članstvu komisija HNS-a te su imenovani novi članovi Zdravstvene komisije...

Dok se bori s birokratskim formulacijama u službenom komunikeu nogometne vlade nakon njezine posljednje sjednice, prosječan čitatelj suočava se s dvije slatke napasti. Prva je da od dosade zaćori već na polovici priopćenja, da se drugim riječima preda zvonkom hrkanju što može predstavljati izvjesnu neugodnost ako se događa na radnom mjestu jer tada narušava miran san kolega u uredu, ili još gore, ako se događa za stolom kafića baš u trenutku kada stiže njegov red da pozove rundu, čime naš prosječni čitatelj riskira da ga prozovu ne samo slabim čitateljem nego i grebatorom, škrticom ili stipsom.

Ako se ipak probije do kraja štiva, na njega vreba druga napast - mogao bi povjerovati da na tim sjedeljkama Šuker, Kustić, Mišković i društvo zaista samo pripremaju materijale za redovne programske sjednice, dopunjuju statute, sve u svemu, nešto podvlače flomasterom, dodaju si klamerice i uvezuju fascikle čekajući da kazaljke na zidu pokažu tri sata.

“Marijane, molim te onaj crveni fluorescentni, eh baš taj, moram podvući ključne točke programske sjednice skupštine”, zamoli u nekom trenutku Šuker izvršnog predsjednika. “Naravno”, spremno priskače Kustić nakon čega zamoli Miškovića da mu fotokopira dopune statuta u još deset primjeraka i tako ukrug. Izvršni odbor HNS-a zapravo funkcionira kao jedna besprijekorno uigrana fakultetska referada, najbliže ekscesu društvo se, barem u ovom sazivu, našlo kada se neoprezni Stjepan Merkaš ubo na zihericu kojom je uvezivao materijale, ali mu je Robert Markulin odmah flasterom sanirao ranu tako da su mogli dalje nesmetano klamati i uvezivati i pohranjivati u registratore. I zato prosječnog čitatelja začude novinski interpetacije ovih sjednica na kojima sve vrvi od sitnih skandala, laktarenja za prevlast, međusobnog bušenja i rušenja. Jedan put ne dopuštaju predsjedniku da mijenja izbornika, drugi put mu brane da bira suparnika za prijateljske utakmice. Ispada da je Izvršni odbor HNS-a drugo ime za igre moći.

Ma dobro, zalomi nam se ponekad i stanovita igrica, ali svi volimo društvene igre, zar ne?”, minorizira ova naklapanja naš sugovornik iz Izvršnog odbora. “Evo, na kraju prošle sjednice netko je predložio igru glazbene stolice, ne moram vam objašnjavati pravila, bili ste na dječjim rođendanima. Nas dvanaestorica obilazili smo oko jedanaest postavljenih stolica, dok je sa zvučnika odjekivalo ‘Samo je jedno u životu vrijedno’. Kada Srebrić zaustavi glazbu, mi trčimo prema stolicama i lovimo to jedno, uistinu u životu vrijedno. Najsporiji ostaje bez stolice i ispada iz igre. I tako dok na kraju ne ostanu dva igrača i jedna stolica...”

I dobro, kako je izgledala ta borba u finalu?, pitam sugovornika.

“Zapravo uopće nije bilo gusto, Kustić je rutinski pobijedio Šukera. Ne biste vjerovali kako je okretan i spretan dok se probija između svih tih stolica, kao da je nekad konobario na punoj ljetnoj terasi. Šuker, nažalost, ima samo onaj jedan lažnjak iz igračkih dana”, otkrit će nam sugovornik iz Izvršnog odbora pod uvjetom da ostane anoniman.

Korak po korak u opuštenom razgovoru saznat ću i to da ugodnu i poticajnu radnu atmosferu Izvršni odbor već dvije godine zadržava upravo tako što kraj sjednice začini društvenom igrom. Nedavno su, primjerice, odigrali žustru partiju Monopolyja u kojoj je predsjednik nekim neopreznim ulaganjima rano ostao bez keša pa su mu ostali igrači sjeli na nekretnine. Posebno napeto bilo je onom zgodom kada je igrajući “Čovječe, ne ljuti se” Marijan Kustić šest puta na samom ulazu u kućicu srušio Davora Šukera, ali se ovaj svaki put poslije nepokolebljivo vraćao u igru.

Ako se na ovom mjestu malo uozbiljimo i vratimo kanonu iz prvog odlomka, Davor Šuker dolazi na skupštinu HNS-a sa svim potrebnim materijalima za njezinu redovnu programsku sjednicu. Premda mu najbliži suradnici u nogometnoj vladi već mjesecima ukazuju na vrata s natpisom izlaz, premda opstruiraju sve njegove inicijative i jednoglasno ruše sve njegove prijedloge, Šuker je u ovoj igri iscrpljivanja očito spreman tjerati inat do kraja, a tom kraju kumovati mogu samo članovi HNS-ove skupštine. Ili tako da ga mijenjaju na redovnim izborima u zimu 2021. godine ili tako da mu izglasaju nepovjerenje, nekom ljupkom diverzijom, recimo da pod točkom ‘razno’ u dnevni red ugrade i prijedlog detronizacije predsjednika. Bilo bi, međutim, pogrešno takav performans upriličiti baš u trenutku kada Zagreb posjećuje Uefin predsjednik Aleksander Čeferin. Svijetu bi poslalo sliku o Hrvatima kao nekom afričkom plemenu koje, eto, mrcvari jednog od većih igrača u vlastitoj povijesti, pritom govorimo još i o članu Čeferinove vlade, samo zato što neke častohlepne tipove žulja da se što prije dočepaju blagajne Saveza.

Zabavna je podudarnost da u predvečerje HNS-ove skupštine u televizijskom primetimeu serviraju nogometnu poslasticu poznatu kao El Clasico, poslasticu koja bi ovom zgodom mogla produžiti u almanahe pod radnim naslovom Tsunami Democràtic.

Zajednički nazivnik dva događaja, prvog u Barceloni, drugog u Zagrebu, jest da je nogomet platforma za borbu koja s njim nema puno dodirnih točaka. Tsunami Democràtic je akcijski pokret katalonskih boraca za nezavisnost, u užem smislu digitalna platforma kojom koordiniraju okupljanja i prosvjede. Onog dana kada je katalonski lider Oriol Junqueras dobio 13 godina zatvora zbog ‘pobune’ iz 2017. godine, ova je platforma kroz nekoliko sati uskladila 10 tisuća prosvjednika i na cijeli dan blokirala zračnu luku El Prat. Za 18. prosinca cunami, čije administratore policija ne uspijeva provaliti, priprema blokade ključnih gradskih točaka koje vode prema Camp Nou stadionu. Cilj je jasan - još jednom spriječiti odigravanje El Clasica i poslati poruku Madridu i svijetu da otpor Katalonaca nije neka prolazna huja niti hir nego ozbiljna politička borba.

“Žalosno je kakvim se metodama služe ti prosvjednici samo kako bi zaustavili najveći nogometni spektakl na svijetu. U ozbiljnim državama pravosudne odluke ipak bi se trebale pobijati argumentima na sudovima. Ne smiju se stvari prelamati preko leđa nogometa i mi u HNS-u se toga strogo pridržavamo”, upozorava naš sugovornik iz Izvršnog odbora.

Kada ga pitam na što točno misli, odgovara - nismo li upravo imenovali Zorana Mamića u Komisiju za profesionalni nogomet?