OPROŠTAJ GERRARDA Subota kad je otišao veliki Stevie G, dan za rijeku suza

Kod nas će se stariji vjerojatno sjetiti hita “Nedelja kad je otiš’o Hase”, za armiju Liverpoolovih navijača 16. svibnja 2015. godine ostat će upamćen kao subota u kojoj je otišao Steven Gerrard.

Posljednja domaća utakmica lokalnog dečka, junaka omiljenog gradskog kluba. Dan za rijeku suza.

Neki od mlađih, koji su dominirali skupinom od 20 pripadnika hrvatskog ogranka Udruženja navijača Liverpoola, u emocionalnoj večeri prije povijesne utakmice sjetili su se i velikog Miše pa u gradu Lennona i McCartneya ispod glasa zapjevali “Ja nemam više razloga da živim…”

- Sedamnaest godina Gerrarda gledam na televiziji, ‘ubio’ bih se da je završio karijeru bez da sam ga barem jedanput uživo gledao na Anfieldu.

Većini je to bio prvi dolazak u Liverpool, prva ispovijed crvene nogometne vjere. Počelo je upoznavanjem s kultnim Anfieldom dan prije utakmice

- Koračaš prema ulazu na teren, a sa zvučnika se čuje ‘You’ll never walk alone”. Nismo niti stigli do utakmice, a trnci su me prolazili. Kako li će tek biti na utakmici…, pitanje je koje je dan i noć živjelo u družini odanih navijača iz Sinja, Mostara, Šibenika, Pule i Zagreba.

Trnci su se pretvarali u suze. I u Liverpoolu i u Zagrebu. Pitanje je dobilo očekivani odgovor.

- Brat mi se opet rasplakao. I dok je čitao tekstove o Gerrardu i kada sam mu slao fotografije i kada je gledao utakmicu. Sljedeći put ga obavezno vodim sa sobom.

I da što prije raščistimo jednu stvar. Svih 20 “hodačasnika” je na broju, svi su zadržali svoje cipele. Ulaznica rezervirana još najesen, kada se nije znalo da će 37. prvenstveno kolo postati dio povijesti, nije napustila ničiji džep. Četrdeset šest funta je bila službena cijena koja se posljednjih dana mogla oplemeniti 30, pa i više, puta. Informacije o 1500 i 2500 funta za jednu ulaznicu nikome nisu promakle, ali o brzoj zaradi nije se ozbiljno razmišljalo.

- Prodao bih je za 2000 funta samo kad bih znao da ju od nekog drugog mogu kupiti za 1000, u šali se stvorila ideja koja je živjela manje od minute.

Izraz je otrcan, ali istina je da neke stvari jednostavno nemaju cijenu u brojkama. U očima domaćih ljudi, Scousera kroz koje teče crveno ne zbog krvi već zbog Liverpool FC-a, vidjela se ljubomora kada bi saznali da stranci (a te sjetne subotnje večeri zastupljeni su bili svi kontinenti) imaju neprocjenjivi komad papira ili plastike.

Na prvi dan Nove godine po svemu jedna sasvim obična utakmica protiv Crystal Palacea postala je događaj godine, desetljeća, stoljeća…

- Dio mene je umro taj dan. Doma su mislili da sam pretjerao u dočeku, ali ubila me informacija da će Gerrard za šest mjeseci napustiti Liverpool. Svako malo sam gledao u mobitel i provjeravao je li moguće…

U subotu se saznalo da je moguće, iako su mnogi željeli vratiti vrijeme. Uz suze, grč, pjesmu i pomiješane emocije u pogledu na Gerrarda kako s tri kćerkice posljednji put prolazi počasni krug. Htjeli to ili ne, s njime odlazi jedna era. O neizvjesnosti koja dolazi nitko ne želi ni razmišljati, a kamoli pričati. Klub, kao i grad, živi na svojoj prošlosti, bezbrojnim stvarima po kojima je nekada bio prvi u svijetu, Europi, Velikoj Britaniji, a ovih dana ostaje i bez svog srca i duše…

“Steven Gerrard is our captain, Steven Gerrard is a red, Steven Gerrard plays for Liverpool, A Scouser born and bred”. Lokalni dečko, navijač, koji je postao kapetan i legenda svog kluba. Počasni stanovnik crvenih srdaca i na Merseysideu i u Hrvatskoj.

- Stevie je simbol vremena koje nestaje. Svjesni smo da nam je mogao donijeti više trofeja, ligu o kojoj sanjamo više od 20 godina, ali činio nas je sretnima i ostao lojalan do posljednjeg dana. Danas nije važno je li ostao zbog ljubavi prema Liverpoolu ili su ga zaustavile prijetnje smrću njegovoj obitelji, on je jedan od nas… pričao nam je vremešni Scouser i navijač Liverpoola koji je uvjeren da će Gerrard opet biti dio njegovog kluba.

Ponudili smo mu našu ideju. Vratit će se kao trener kako bi istjerao demone i završio posao, vratio naslov engleskog prvaka na Anfield.

- Sviđa mi se, odgovorio nam je dok mu se stezalo grlo.

Posljednjih dana nikome tko je vezan za Liverpool nije bilo svejedno. Povijest pred našim očima, miks tuge i ponosa. Povremena zbunjenost i želja da se nalazimo u nekom paralelonom svijetu u kojem istina drugačije teče.

Jezgra hrvatskog ogranka Udruženja navijača Liverpoola uglavnom se u klub zaljubila gledajući “Petice” i kao “ Owenova generacija”, ali je s vremenom Steven Gerrard postao i njihov idol. Kapetan je u klubu trajao 17 godina, mnogi su baš s njim postali punoljetni. I na dan njegovog odlaska, posljednje utakmice na Anfieldu, doživjeli jednu od najljepših životnih priča…

-‘Ajme, još uvijek ne mogu vjerovati, danas i ja znam da se snovi ostvaruju. Anfield, Steven Gerrard i ja. Moj najljepši rođendan, otelo se slavljeniku Jurici među nama.