PREDSJEDNIK CROATIJE IZ SLAVNIH DANA Povijesna pobjeda nad Beograđanima bila je samo dio priče: 'U moje vrijeme Dinamo je bio najjači klub JI Europe'

Zlatko Canjuga dobio je od Franje Tuđmana zadatak da napravi veliku Croatiju koja će se probiti prema europskim vrhovima. No njegovi su istinski afiniteti negdje drugdje; nikada nije bio bogzna kakav nogometni fan. Po načinu instaliranja, on je jedan od klasičnih politički oktroiranih čelnika maksimirskog kluba, no za razliku od nekih svom je poslu pristupio angažirano, ne kao primjerice desetak godina ranije izaslanik partije Marijan Cuculić, koji usred tjedna nije znao da Modri za vikend igraju s Hajdukom.

Krajem prošle godine, povodom 17. godišnjice Tuđmanove smrti, Canjuga je javno priznao - uloga predsjednika Croatije bio mu je najmrskiji posao u životu.

Teško za rad

Tom je prilikom, između ostaloga, rekao:

- To nisam ni htio biti. Mislili smo, to je takvo vrijeme, stvaranje Hrvatske, barem sam ja tako mislio. I tada je teško predsjedniku Republike reći - neću to raditi. Neke stvari gledaš čisto profesionalno. Međutim, predsjednik Tuđman rekao je da želi osobu koja bi - nakon silnih razočaranja koja je doživio - nešto napravila. Ako imaš profesionalan odnos prema poslu, ti to i napraviš. Može se kazati da mi je funkcija u Croatiji bila najmrskija. Vrlo teška za rad i dosta složena u tim odnosima koji su vladali jer kad upadneš u određeni koloplet okolnosti u kojima nisi ni sudjelovao - kao što ja tada nisam - a poslije si kriv za sve, onda je to porazno. No ne treba ni žaliti.

Canjuga, profesor povijesti i filozofije iz Ivanca, preuzeo je Croatiju 1996, klub je to ime nosio od 1993, a već 1991. maknut je Dinamo. To su činjenice zbog kojih o vladanju Dinamom ne govori s ponosom, već ostavlja dojam da bi ga najradije zaboravio. Najveći teret bilo mu je ime, u čijim promjenama nije sudjelovao. I danas eskivira otvoreni razgovor o tome.

Za 20. godišnjicu pobjede nad Partizanom preko njegova poslovnog partnera tražili smo intervju, poslali i pitanja na mail i na kraju zaključili da zazire od javnog istupa jer što god rekao o Croatiji, oglasit će se netko tko će mu uzvratiti. Na kraju je poručio - nemam vremena odgovoriti. Iako tvrdi da je od Tuđmana bilo i vike na Pantovčaku, iliti pljuska kad mu se suprotstavio u vezi s Radijem 101 jer - nije kukavica.

Provokatori i službe

Vezano za BBB 1999. godine pred TV-kamerama je kazao:

- Unazad tri godine ovdje u Zagrebu protiv sebe imamo skupinu komunističkih provokatora, ta je skupina povezana s određenim službama. Ne službama iz hrvatskog miljea i onima koji su Hrvatska danas, nego je riječ o onim pojedincima koji se od 1990. ne mire da postoji hrvatska država.

Zato je i za njega utakmica s Partizanom sasvim posebna jer je na njoj vladalo jedinstvo kao ni u jednom drugom slučaju. Svi na stadionu vatreno su navijali u maniri najslavnijih izdanja BBB-a.

- Naši su navijači bili veličanstveni i dostojanstveni u slavlju. Čitav hrvatski narod bio je uz nas - govorio je nakon susreta.

Postojala su i razdoblja u kojima je gledateljima na ulazima uzimano sve na čemu je bio Dinamov grb. Grb koji klub i danas nosi. BBB su u dugogodišnjem ratu sa Zdravkom Mamićem, kao i prije s Canjugom. Zapravo, u zadnjih 20 godina golemu većinu vremena misija im je obračun s vodstvom kluba. Ove rečenice prvi je izgovorio Canjuga, a ne Mamić. Još 1999. godine.

- Napravio sam veliki klub! Normalno je da Torcida, nakon višegodišnjih frustracija koje smo im priuštili, vrijeđanjem predsjednika suparničkog kluba izražava pripadnost svom klubu, razumijem ih. Ali ne razumijem naše navijače! Nikad nismo imali jači klub, koji je suverenije dolazio u Split. Ovaj sam klub ja napravio, a nitko od tih tipova nije za klub napravio ni približno kao ja! Čime oni pomažu klubu? Vrijeđanjem? A ja sam za tri godine izgradio europski klub.

U neko kasnije doba govorio je:

- U moje vrijeme Dinamo je bio najjači klub jugoistočne Europe. Neki potezi prema navijačima definitivno nisu bili dobri, bili su obojeni politikom i za svaki se loš potez iskreno ispričavam.

‘Vratite djeci Dinamo’

Kad je sa samrtničke postelje pokojnog predsjednika donio navodnu poruku: “Vratite djeci Dinamo”, malo mu je tko vjerovao. Canjuga nije izrastao u nogometu, on je čovjek politike koji je maštao o tome da bude ministar prosvjete ili kulture, a postao je sve drugo. Zato mu je danas mrsko što se s tim uopće morao baviti jer je na nekoj drugoj funkciji mogao biti čak i popularan, a svakako ne proklinjan. Ali na nogometu, očito, nisu formirani ni oni koji o tom razdoblju govore s negativnim predznakom. Štoviše, upravo je tih godina vrhunski nogomet na velika vrata vraćen u Zagreb.

Canjuga je preuzeo klub koji je u pravilu ispadao u europskom prvom kolu, pa u tri godine, od 1996, izgradio jednu od najjačih momčadi u povijesti, najbolju u vrijeme HNL-a. Koja je rušila “prokletstva”, igrala sjajne utakmice, došla do trećeg kola Kupa UEFA, dvaput sudjelovala i osvajala bodove u Ligi prvaka kad je u nju bilo daleko teže ući nego danas, jednom čak zauzela drugo mjesto u skupini. Jesu iza toga stale državne tvrtke i osigurale novac, s Podravkina dva milijuna maraka vraćen je Prosinečki iz Španjolske, istina je i da se lutalo s trenerima, ali posložena je momčad kakvu će teško biti ponoviti u Maksimiru. Kao i njezine rezultate...

Početkom 2000. na čelo države stala je nova vlast, Canjuga je brzo pao, u travnju te godine i u - tada već Dinamu. Iza njega su ostali dugovi, pravnim je smicalicama nekolicina igrača ostala bez love, još jedna tema zbog koje mu se pametnije držati u izolaciji. I proizvoditi papirnate vrećice u Svetoj Heleni. A ne daj Bože da ga netko pita za suprugu Pirušku i Agrokor.