Španjolac koji je uništio Dinamo: Soriano je bio veliki talent kojeg su uništile ozljede

Jonathanu Sorianu uspjeh je stigao kasno. Ovih dana, sa 28 godina, u salzburškom Red Bullu proživljava najsvjetlije dane karijere. Prošlog četvrtka protiv Dinama u 4. kolu Europske lige upisao je još jedan ‘hat-trick’ koji je Austrijancima sa skorom od 1:5 omogućio da se učvrste na prvom mjestu D skupine.

Soriano je jedan je od brojnih Španjolaca koji su morali u nogometnu pečalbu. Iako jedan od najbriljantnijih golgeterskih talenata, dokazao se tek u Austriji. U Salzburgu je od početka sezone nakupio 27 golova (2 u pretkolu LP, 5 u Europskoj ligi, 16 u prvenstvu i 4 u Kupu) u 24 utakmice, što ga s prosjekom od 1,12 stavlja uz bok Cristiana Ronalda (1,13). Od početka 2014. upisao je 52 gola. Prošlu je sezonu završio na 5. mjestu liste za Zlatnu kopačku, s istim brojem golova kao Cristiano i Suarez, ali manjim brojem bodova zbog niže kategorizacije austrijskog prvenstva.

Dijete Espanyola

Nekadašnje dijete Espanyola, prije nego ga je sudbina odvela u Red Bull, put je proveo po španjolskim klubovima i kategorijama, na posudbama s kojima nikad nije osigurao mjesto u eliti koju su mu proricali od ranih dana. Tek kad je počeo briljirati daleko od svojih, mnogi su ga se sjetili. Danas se ne da zavarati pjevom sirena iz Španjolske. U Austriji je, konačno, sretan. Sa strpljenjem čeka poziv Del Bosquea. Razočaran je, ali ne i utučen nakon što je ga je i ovaj put izostavio s popisa na koji je ušao njegov nekadašnji najdraži suigrač i veliki prijatelj Nolito.

Iza Soriana duga je karijera.

“Jonathan Soriano odavno se ističe u nižim kategorijama Espanyola. Sviđa se i Real Madridu. Emilio Butragueńo nam je rekao: “Radi se o igraču koji može biti revolucionaran. Bolji je od Fernanda Torresa. Užitak ga je gledati”, pisao je AS 2002. godine kad je Jonathan bio senzacija u dresu španjolske reprezentacije na EP-u do 17 godina u Danskoj.

“Jonathan će biti zvijezda, ima sve: kvalitetu, tehniku, kapacitet, viziju igre…” divio mu se tadašnji trener u Espanyolu Juan Santisteban inače škrt na pohvalama. Nakon sedam pogodaka u tri utakmice EP-a već je tada izazvao zazubice promatrača iz Manchestera i Intera.

16 godina ranije, 24. rujna 1985. godine rodio se u katalonskom mjestu Manresa gdje je počeo igrati u lokalnom klubu Gimnastic. Nije mu mnogo trebalo da osvoji lakoćom kojom je nizao pogotke. Ubrzo su ga oblijetali Espanyol, Barcelona i Real Madrid. Obitelj se odlučila za Real Madrid u kojem je igrao njegov veliki uzor, Raul Gonzalez. S Realom je igrao na prestižnom ‘dječjem’ turniru Brunete. Nije se međutim uspio prilagoditi u Madridu pa se vratio u Barcelonu gdje su ostali roditelji, obitelj i prijatelji. Potpisao je za Espanyol i od samog početka utro je put posut golovima. S vremenom je postao standardni igrač druge Espanyolove momčadi koja je igrala u trećoj ligi. Još je bio golobrad a ispisnica mu je već vrijedila 27 milijuna eura.

Čudne dvije godine

Od početka okružen aurom buduće zvijezde i meteorskog napretka Soriano nikad nije poprimio manire adolescenta izgubljenog u magičnom svijetu nogometa. Samo tako mogao je proživjeti i, nakon debija 2002-03., ne izgubiti vjeru na križnom putu koji ga je nekoliko sljedećih godina vodio od terapeuta do drugih klubova, od travnjaka do klupe, s klupa na tribine pa opet na rehabilitaciju. U jesen 2007. i nakon nekoliko godina neizvjesnosti na posudbi u Almeriji i Poli Ejido, Jonathan je bio uvjeren da je došlo vrijeme za novu priliku u Espanyolu.

- Iza mene su dvije čudne godine u kojima nisam imao kontinuitet. Prošao sam kroz raznorazne situacije i to mi je omogućilo da sazrijem. Sad vjerujem u svoje mogućnosti i maksimalno ću se truditi iskoristiti prigode koje mi trener (Ernesto Valverde) pruži.

Unatoč optimizmu opet je u siječnju 2009. otišao na posudbu u Albacete. Raul Tamudo, neupitna i neprikosnovena zvijezda momčadi, uvijek je bio presnažna brana, čak i u trenucima kad mu je karijera već bila na zalasku.

U listopadu 2009. Soriano je doživio uspjeh o kojem nije mogao ni sanjati kad je godinu dana ranije, tada još u dresu Espanyola, zamalo eliminirao Barcelonu iz domaćeg Kupa. Josep Guardiola mu je dao priliku u posljednjih 5 minuta utakmice, također Kupa, protiv Cultural Leonesa. U srpnju te godine potpisao je ugovor s drugom momčadi Barcelone koja mu je jamčila mjesto u startnoj postavi. Pod palicom Luisa Enriquea ne samo da se s momčadi popeo iz treće u drugu ligu nego je tu izborio (2011) i naslov najefikasnijeg strijelca srebrne kategorije (32 pogotka).

Plodovi truda, talenta, upornosti i vjere u sebe počeli su stizati. Pola Europe se otimalo za njega, ali dok je čekao da se ponude kristaliziraju na pripremama s prvom momčadi zadobio je tešku ozljedu u sudaru s Timoščukom na Allianz Areni.

U RB za 500.000 eura

- Bilo je užasno teško - kazao je svjestan da mu mogućnost, sa 26 godina, da zaigra u prvoj momčadi Barce neumitno izmiče. - Ako budem morao otići nastojat ću odabrati najbolje rješenje. Uspjet ću, ne sumnjam u to - nije gubio optimizam. Benfica, Udinese, Real Sociedad, Swansea pa čak i Red Bull kucali su mu na vrata. Zla sreća opet ga je uzela na nišan. Na turneji s prvom momčadi po SAD-u nova ozljeda ga je paralizirala tri mjeseca i vratila u B momčad. U siječnju Barca je dobila nove četiri ponude - Red Bull, Benfica, Sporting Gijón i Zaragoza. Red Bull je bio najuspješniji - sjajnog je strijelca na tri i pol godine doveo za 500.000 eura i još toliko bonusa.

U prvih pola godine 2012. dao je 5 golova u 15 utakmica. Iduće je godine registrar povisio na 29 u 38 utakmice dok je prošla bila spektakularna - 43 gola i 23 asistencije u 48 utakmica. Klub mu je produžio ugovor do 2017. i ponudio kapetansku vrpcu. Ovo je ljeto Red Bull odbio ponude brojnih klubova (Celta, Rayo, Málaga, Valencia, Anderlecht, Celtic, navodno i Barca) za više od 10 milijuna eura.