Priča je, tvrdili su, “beton”. U studenome se prvo zahvalio, jer je još bio vruć nakon ispadanja iz Bayernova nakovnja, a onda, kada je Klinsmann “zglajzao” s klupe, kazao je “hvala, ali ne hvala...”.
Svi uokolo kluba bili su apsolutno sigurni: “Kovač je zatražio čuvanje pozicije sve do ljeta, i konačnog povratka u klub u kojem je potekao te napravio igračku karijeru. Hertha i Niko ponovno će se spojiti...”
Dvostruka kruna
Jučer je, međutim, odbačena i ta mogućnost, jer berlinski je klub objavio kako je novi trener Bruno Labbadia (54), koji se obvezao na suradnju do 2022. godine i na klupi će zamijeniti vršitelja dužnosti Alexandera Nourija.
Nama je to u prvi plan ponovno vratilo bivšeg hrvatskog izbornika, i čovjeka koji je do prije sedam mjeseci sigurno koračao skliskim trenerskim korzom.
Hrvatska, pa uspjeh u Eintrachtu, pa dvostruka kruna u Bayernu... njemu svojstven korak po korak imao je uzlaznu putanju, sve do trenutka kada je Bayernova svlačionica pokazala zube i raskinula ugovor koji je trajao do ljeta 2021. godine.
Izuzev Herthe, od studenoga do danas spominjali su ga u kontekstu engleskih premierligaša Arsenala, Evertona i West Hama, no ništa se nije ostvarilo, što je i njemu išlo na ruku.
- Ne tražim ništa do ljeta, ali osjećam napetost u sebi pa pretpostavljam da ću se od ljeta ponovno angažirati, spremam se na to. Gdje? Od Bayerna puno dalje ne ide, ali to nije ni toliko važno. Budem li se mogao identificirati s nekim klubom, osjetim li se u toj sredini cijenjenim i u prilici da nešto ostvarim, preuzet ću ga. Sviđaju mi se Engleska, Španjolska, no i dalje mi je zanimljiva i Bundesliga - poručio je u svom posljednjem medijskom istupu krajem veljače.
No, i ova kriza definitivno će utjecati na njegov daljnji put. Promišljeni pragmatik poput njega nije želio ulaziti u neki klub usred sezone, znajući koliko uloga vatrogasca može biti opasna, no trenutačno je nogomet u teškoj centrifugi i pitanje je gdje će ga mašina zaustaviti. Njega, igrače, ali i trenere. Dojam je da se pozicije ovoga časa drže čvršće nego ikad, s obzirom na to da će s manjkom novca i ponuda i fluktuacija biti sve manje.
Nema predaje
Stoga se Niko Kovač s jakim referencama nalazi na pristojnoj udaljenosti, ali opet dovoljno je intrigantan da se isprofilira kao pravo rješenje, pogotovo jer je i u Eintrachtu pokazao da uz malo tijesta može izmijesiti zasitnu i ukusnu pitu. To je definitivno argument koji mu ide na ruku, i koji bi mogao imati ključni utjecaj na Kovačev nastavak trenerske karijere od koje ne odustaje.
Istovremeno će, pak, biti zanimljivo svjedočiti i što čeka ostatak HR trenera u inozemstvu, kao i onih koji su odnedavno na tržištu, a s razlogom naginju prema konkretnim euroadresama. Juriću se, sjećate se, nakon sjajne dionice u Veroni, smiješio Napoli, Slaven Bilić još uvijek sanja da će s West Bromwich Albionom nogometnim putem pronaći put do Premiershipa, a Robert Prosinečki ostanak među turskom elitom.
I drugi među njima, u Europi i svijetu, prvenstveno rade planove, no kako ih ostvariti, to se u ovome trenutku ne može niti nazrijeti. Istina je da smo u ovu sezonu ušli s jakim imenima u trenersku igru, no putem su mnogi izgubili angažman, no sada definitivno čekaju novu priliku, pa makar iz drugog plana.
Nenad Bjelica bi nakon potpisa mučnog razvoda s Dinamom, trebao sam sebi odškrinuti neku zanimljiviju destinaciju, a uoči krize jačao je interes klubova iz gornjeg dijela Bundeslige, dok svoju poziciju čeka i Ivan Leko, nakon odlaska iz arapskog svijeta.
No, prije svih, kao svjetionik, stoji Niko Kovač. Prošlo je sedam mjeseci od odlaska iz Bayerna, i kako je jednom Slaven Bilić objasnio, “u ovome poslu nemaš vremena za mnogo odmora, jer te vrijeme pregazi i svi te zaborave...”. Upravo stoga, Kovač mora što prije riješiti svoju enigmu. Jer, mnogo čekanja i biranja u trenerskom poslu zna imati težak kontraefekt...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....