Sve što govore obično je sranje! Ne slažem se ni sa čim što Barcelona trenutačno radi ili govori - tako je u Johan Cruyff, ne mareći za bolje diplomatske običaje, započeo intervju za Jutarnji list prije dvije godine.
Ekskluzivni razgovor dobili smo tako što su naši “vezni igrači” odigrali visoki presing na Cruyffove “stopere”. Mladi zagrebački poduzetnici Luka Gale i Mario Čuić, odnedavno zastupnici branda “ Cruyff” u zagrebačkom dućanu “Shoetique ”, stigli su u Barcelonu na svečano otvaranje dućana Cruyffovih tenisica i cipela.
Pitagora u kopačkama
Nakon nekoliko rundi uvjeravanja uspjeli su nagovoriti suradnike karizmatičnog nizozemskog nogometaša i trenera da olabavi otpor i odvoji izvjesno vrijeme za hrvatskog novinara. Tri sata prije nego što će dućanom na Placa Comercial zavladati stampedo lokalnih reportera i kamermana, potpisani je reporter počašćen privilegijom da licem u lice razgovara s možda i najboljim europskim nogometašem svih vremena, koji će kasnije i u trenerskoj ulozi obilježiti epohu.
Za igračkih dana Johana Cruyffa su titulirali manekenom “totalnog nogometa”, ali i matematičkim genijem na terenu. Nakon utakmice s Den Haagom 1972. godine nizozemski novinari pisali su o “Pitagori u kopačkama”. Kažu da je slavni baletan Rudolf Nurejev gledajući driblinge kroz piruete ustvrdio kako su kod Cruyffa “um i tijelo natprirodno usklađeni”.
U Barceloni, gdje smo razgovarali, Cruyff je ipak u prvom redu reformator, tvorac velike Barce koju je na trenerskoj klupi krajem osamdesetih i početkom devedesetih podigao iz pepela. Prije njegova dolaska osvojili su dvije titule u 28 godina. S njim su osvojili četiri uzastopna naslova, stvorili Dream Team, popeli se na krov Europe i udarili temelje La Masije kakvu danas znamo.
Dan nakon eliminacije iz Lige prvaka, razgovor je zato bilo najlakše započeti s Barcelonom. Momčad je na koljenima, a javnost tražeći krivca prstom upire (ni manje ni više) u Lea Messija koji je, kažu, prehodao utakmicu s Atleticom?
- Besmislica. Kako mogu reći za igrača da nije zainteresiran u četvrtfinalnoj utakmici Lige prvaka, a prije samo deset dana u “el clasicu” bio je vrlo zainteresiran i najbolji na terenu. Sve se vrtilo oko njega, zabio je tri gola, dirigirao i igrao čarobno. Može biti ili jedno ili drugo, nikako oboje. Protiv Atletica Messi je i takav, navodno nezainteresiran, svejedno bio najopasniji igrač Barcelone.
U čemu griješi Barcelona
Kako objašnjavate tu sve očitiju ranjivost “blaugrane”? Prošle sezone poniženi protiv Bayerna, sada je i Atletico previsoka prepreka…
- Moje objašnjenje je vrlo jasno i jednostavno: Barcelona je u posljednjih 4-5 sezona činila katastrofalne pogreške u upravljanju. Zato nije iznenađenje da momčad nema kontinuitet kakav je imala u razdoblju od 2006. do 2011. kada su osvojene tri Lige prvaka. Nema koherentnog plana, nema čvrstih pravila. Barcelona danas radi kao “klackalica”, malo gore, malo dolje. U stabilnom okruženju forma momčadi bi morala rasti kako se bliže najvažnije utakmice sezone, a ovdje toga nema. Sve je to posljedica utjecaja koji dolaze izvan svlačionice. Tamo počinju problemi…
Neymar je žrtva
Je li problem u inflaciji zvijezda koje se međusobno ne podnose? Kritizirali ste već Neymara u tom kontekstu.
- Ne, ne, ne! Nikada nisam kritizirao Neymara, on je u ovoj priči žrtva. Neymara vidim kao sjajnog igrača u budućnosti, ali on je došao kao 21-godišnjak i odmah postao najbolje plaćenim igračem u svlačionici koja je dotad osvojila sve što se moglo osvojiti. Dovedete jednog nogometnog tinejdžera u društvo 30-godišnjaka iza kojeg je nepregledna kolekcija trofeja i još ga nagradite dvostruko višom plaćom. Što mislite kako se ovaj starosjedilac osjeća? Taj potez je golema pogreška, kako Neymarova agenta (čitaj: oca, op.n.), tako i kluba koji je pristao na ucjenu.
Cijeli svijet se donedavno klanjao filozofiji tika-take, pravcu koji ste patentirali i razvili uz pomoć Guardiole. Nije li se koncept s vremenom malo izlizao, protivnici sve lakše pronalaze način oduprijeti se tom gušenju uz pomoć beskrajnog posjeda lopte?
- Puno je tu elemenata u igri, ne radi se samo o tome da su su suparnici prilagodili i naučili igrati protiv tika-take. Osnovno je pitanje uvijek - tko odlučuje i tko izdaje zapovjedi? Samo jedna osoba može biti odgovorna. Trener, naravno. Međutim, što se događa ako trener nema dovoljno dobre odgovore na najvišoj nogometnoj razini kao što ih danas nema Tata Martino? Nastupaju problemi. Pitaju li se ljudi zašto je Guardiola otišao…
Ulični nogomet je ključ
Želite reći da mu nisu dopustili donositi odluke?
- Kada sam ja trener, odgovaram za izbor igrača i za rezultate. Klupski direktori me mogu najuriti ako im ne odgovara moj način rada, dakako. Ili me mogu pustiti da radim i odlučujem. Nogomet ne trpi puno šefova, za uspjeh u poslu općenito treba znati biti šef. Guardiola nije htio suflere.
Dennis Bergkamp u svojoj knjizi navodi kako mu je trebalo vremena da prihvati vašu agresivnu šefovsku crtu. “Njegov nastup morao vam se učiniti arogantnim, ali slušajući Cruyffa shvatite da on na pitanja daje vrlo logične odgovore, da se tu ne radi o bahatosti nego o samosvijesti i samopouzdanju”, pisao je Bergkamp. Bili ste takvi i kao igrač?
- I kao igrač i kao trener. Volio sam izazov, preuzeti odgovornost mi je u prirodi. Da sam odgovoran za rad ove trgovine, ne bi me bilo briga kako razmišlja njezin vlasnik. Ja sam tu svaki dan, znam sve vrline, mane, probleme i imam rješenja.
Kako će nam rješenja ponuditi moderni nogomet u narednim sezonama? Kako izgleda u usporedbi s onim iz vaših igračkih dana?
- Nisam oduševljen ovim što gledamo. Moj je dojam da je previše igrača bez sluha za ulični nogomet. Što mislim pod uličnim nogometom? Mentalitet da budeš spreman na sve i da reagiraš u djeliću sekunde. Ako padneš, zaboljet će. Dakle, učini nešto da drugi put ne padneš. Budi brz u svakom pogledu, s loptom i bez nje, u donošenju odluka… Evo vam najsvježiji primjer Reala Madrida. Protiv Borussije su zamalo prokockali 3-0 prednost iz prve utakmice. Učinili su to tako da su Nijemcima poklonili dva gola iz dvije “superpogreške”. Pitam se kako je to moguće na top-razini? Gdje je reakcija, zašto ne učite iz prve pogreške? Osim toga, zašto se tako zvjezdana momčad uopće odlučila za defenzivu kada je ionako napad najbolja obrana…
Ostali ste vjerni stilu
Znate li što o hrvatskom nogometu nakon generacije Prosinečkog, Šukera i Bobana? Mandžukić i Modrić su važni igrači velikih klubova, Rakitić je zvijezda ‘ La Lige’…
- Znam, naravno, uvijek sam imao prijatelje u vašim krajevima. Spomenuti igrači ostali su vjerni stilu koji su preferirale generacije prije njih. Hrvatska i zemlje u vašem susjedstvu nikada nisu imali problema u igrama s loptom. Nogomet, košarka, vaterpolo, rukomet… S loptom ste uvijek na domaćem terenu. Ima jedan detalj koji volim kod vaših igrača. Kada, na primjer, gledam košarkašku utakmicu znam da će posljednju loptu uvijek šutnuti Hrvat. Neće to učiniti Belgijac ili Skandinavac ili… Volim taj mentalitet, to je nešto unutra, želja da se bude važan sudionik utakmice.
Takva vrsta egoizma na terenu zajednička nam je s nizozemskim igračima?
- Točno. Iz mojeg kuta to uopće nije nedostatak nego vrijednost. Uvijek sam govorio - nikad se ne boji pada.
Jesu li Nizozemci dovoljno dobri da u Brazilu ponove finale iz JAR?
- Nisu. Bit će jako teško uopće proći skupinu, ždrijeb ovaj put zaista nije bio sklon našoj reprezentaciji. Ako se Nizozemska kvalificira pored Španjolske, Čilea i Australije, onda nije isključeno da će momčad narasti i napraviti veliki rezultat, ali, objektivno, ne vidim kako bi se to moglo dogoditi. Momčad je pokazala previše slabosti od zadnjeg Eura do danas.
Bayern? O, da. Ajax? Ne!
Tko su vaši favoriti?
- Južnoameričke reprezentacije. Iskustvo nas uči da Europljani nikada nisu osvojili Svjetsko prvenstvo na južnoameričkom tlu, dakle krug favorita se u startu sužava. Brazil i Argentina su prvi kandidati za naslov, iza njih dolaze Španjolci i Nijemci. Mislim da će Španjolci imati problema, ne samo zato što će ih svi htjeti skinuti s prijestolja, nego i zato što je trava u Brazilu drukčija, puno sporija od ove na kojoj igraju na španjolskim stadionima…
Kada govorimo o Nijemcima, oni više nisu “Elf” iz prošlog stoljeća koji melje snagom volje. Okrenuli su se tehnički dotjeranom nogometu, virtuozima na terenu i nekim novim trenerskim rješenjima?
- Nisu Nijemci napustili svoje vrijednosti, samo su ih oplemenili novim stvarima, stilski su dotjerali reprezentaciju. Ljudi zaboravljaju da je Njemačka uvijek, baš uvijek, imala odlične igrače.
Može li Bayern ŕ la Guardiola biti supersila za sljedeće desetljeće?
- Moglo bi se dogoditi. Ako pogledate ustroj kluba, u Münchenu zaista sve funkcionira gotovo savršeno. Bayern ima sjajne igrače, izvrsnog trenera, jasnu hijerarhiju. Stadion je uvijek pun, zarađuju strašno puno novca. Da, izgubili su važnog čovjeka Ulija Hoennesa na neko vrijeme, ali neće biti presudno za rezultate momčadi.
Vaša prva ljubav je Ajax - člansku iskaznicu broj 14.114 Cruyff je dobio kao petogodišnjak od oca za rođendan - gdje je stadion također pun, ali klub je debelo zaostao za europskim velikanima?
- Godinama unazad Ajax je bio diletantski vođen, organizacija kluba bila je na vrlo niskoj razini. Stvari su se u posljednje vrijeme počele pomicati nabolje, no Ajax je previše zaostao da bi se u bližoj budućnosti ponovno borio za trofeje koje je u Amsterdam donijela moja generacija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....