SN U POSJETU SLAVENU BILIĆU Bez novinara, 'prijatelja kluba' i novina Hrvati kuju tajni plan

Neke dobre, poznate vibracije odjekivale su iz Burgenlanda čim smo prošli Graz. Tamo, malo dalje, u Bad Tatzmannsdorfu još uvijek lupa hrvatsko srce. Gradišće koje je, uostalom, gradilo i onaj Euro 2008. kada su nas Turci porazili, ali čvrsta emocija tog austrijskog ljeta ostala je utkana u vatreno tkivo.

I njegovo, naravno, jer Slaven Bilić tamo je osjetio jednu od najvećih radosti, ali i nogometnih tuga svoje trenerske karijere. Tamo se kovao plan pokoravanja Europe, a sada se, osam godina kasnije, kuje novi napad na Premiership… Naposljetku, na jednom zidu još uvijek stoji “došli’, ono “Dobro” se s godinama ipak ispralo.

Ubitačan tempo

Nakon gotovo tri tjedna priprema West Ham, dakle, podno hotela Avita priprema jednu od najzahtjevnijih sezona od svoga postanka. Novi stadion, novi standardi, nova očekivanja, konačno. Osam velikih trenerskih faca stajat će s kontra strane, Guardiola, Mourinho, Conte, Klopp, Wenger, Pochettino, Ranieri, Koeman… svi oni imaju svoje planove, a mnogi se kose s onime Slavena Bilića i njegova Čekića koji želi ponovno snažno odzvoniti premierligaškom tintarom.

Bilo je deset sati kada se hrvatska ekipa spustila na travnjak. Bilić, Jurčević, Rak i Terzić plus još desetak pomoćnika koji u svakome času promatraju, mjere i snimaju što se radi. Na tribinama jedan austrijski par u dresovima kluba, jedan lovac na autograme, tri turska novinara te mi. Nema ni približno očekivane halabuke, sve se ovdje radi “easy going”.

- Pazi, ovdje imam tri pomoćnika, a još je jedan ostao u Londonu raditi s ozlijeđenima. A inače ovo sve radim sam. Sada im moram dijeliti neke zadatke, jer ako ništa ne rade, nezadovoljni su - smije se dobra duša, a u slobodno vrijeme “gonič robova” Miljenko Rak.
A 24 igrača bespogovorno prate sve. Trening je bio relaksirajući, s obzirom na to da su u zadnjih pet dana, od dolaska u Austriju, odradili dvije utakmice i osam treninga. A premda austrijsko sunce dodatno iscrpljuje, dok se niz čela doslovce cijedi umor, nitko ne traži predah. Tempo je, blago rečeno, ubitačan, međutim svi znaju da je u tijeku bespoštedna borba za dresove. Dresove kluba koji se iz neuglednog kvarta preselio u rezidencijalni dio Londona i sada planira udar na sam vrh engleske nogometne aristokracije.

- Gaffer, trener, postavio je visoke standarde, došlo je i dosta novih igrača, no sve što nas čeka ne dopušta umor. Uostalom, odmorili smo se, a sada pratimo svoga generala - odaje nam kapetan Mark Noble, dečko koji je valjda i rođen na Uptonu. - Nema stajanja, čeka nas borba na četiri fronte. Šef? Sjajan, sjajan čovjek i stručnjak pod kojim je gušt raditi. Ma svi Hrvati ovdje su sjajni, kao da su godinama ovdje.
Realno, pod čekićem su, ali i srpom, jako dugo bili, no to je već neka druga priča…

Druge Bilićeve pripreme s West Hamom, prve u Austriji, protječu nekim svojim uobičajenim, normalnim tijekom, premda se svako malo netko osvrne ne bi li ugledao novog napadača na pragu. Jer, priča o “velikom napadaču”, priča je ovoga ljeta u istočnom Londonu, ali i ovdje na austrijskim radnim akcijama.

- Nema novosti, ali nije ni panika. Zaista. Nismo u stisci, mercato još traje, a mi uostalom imamo odličnu momčad. Jasno, nije tajna da tražimo igrača od 20 pogodaka po sezoni, ali polako - ponavljat će nam Bilić cijelo poslijepodne.
Priča oko napadača ionako je vrlo jasna: West Ham je, realno, klub iz drugog reda potražitelja, koji igrače hvata na karizmu i plaću, jer još uvijek nema kredibilitet tolike veličine ili Lige prvaka, dva od tri igračka preduvjeta, uz lovu, jasno. A igrača od 20 golova po sezoni je malo, stoga je svaki u fokusu baš svakoga.
- Realno, naš najbolji napadač je Carroll. Andy je čudo. Kada baciš loptu Andyju, on posjeduje cijeli šesnaesterac, toliko je velik, snažan i srčan - dodat će Rak i Bilić.
I istina, kada je pravi, Bilićev “liebling” je pravi as. Dva trzaja tijelom, oslobađanje, predaja, trk u napad i škarice za ovacije cijelog kluba.
Uostalom, dok su na godišnjem još uvijek euroreprezentativci Collins, Payet i Ogbonna, dok se Lanzini sprema za OI, a Sakho u Londonu čeka transfer, Carroll je objektivno i prva “njuška” kluba. Uz Michaila Antonija, dečka koji je došao s ulice i počeo osvajati engleski nogomet.
- On je čudo, takvog igrača nisam još vidio - govori nam Rak. - Bojan Bogdanović me tražio da pošaljem ovu snimku - vadi mobitel Rak. - Razbili smo strop u dvorani kako bismo ocijenili njegov odraz. I znate koliko skoči s malim zaletom? Frajer je na 3,40! Bio sam u šoku. A žilav, na nogama kao zmija, ma ludilo od igrača… Jedan od onih u koje Bilić ima maksimalno povjerenje. Ključnu stvar uoči velike sezone.


Bez tankiranja

Pripreme kao pripreme, Bilićeve se ne razlikuju mnogo još od Lokomotiva, Bešiktaša, pa i sada West Hama. Rad štima, s elanom se nema problema, a završne glazure lovit će se i sljedećeg tjedna kada će utakmicama Europske lige službeno i početi sezona Hammersa.
- Nećemo “tankirati” Europu iako navijamo za Slovence - reći će.
Jasno, jer u Austriji su do srijede, pa bi bilo zgodno samo se spustiti autobusom do dva sata udaljene Ljubljane, nego letjeti na drugi kraj Europe, sve do Bjelorusije.
- Mislim da imamo dovoljno široku i kvalitetnu momčad da u svakom natjecanju idemo bez kompromisa, do samoga kraja - potvrdit će uglađeni gospodin Noble.
Dok sjena velike trenerske osmorke visi iznad jakog austrijskog sunca, Bilić i udarnici koncentriraju se na sebe, premda svjesni da ih čeka najveći show u životu. Vjerojatno je i zato Jurčević sa sobom uzeo autobiografiju velikog Sir Alexa Fergusona…
- Ovo je biblija, iako bih radije čitao nekog suvremenika - priča dok lista knjigu. - Što ja znam, Mourinha ili nešto…
- Je - ulovit će se Slaven. - “Ovaj” je bog, jedinstven, što od njega možeš “uzeti” kad je unikat, on je jedini frajer koji je mogao smijeniti sam sebe, on je jedini koji je postao veći od kluba, hej, i to tako ogromnog, “masnog” poput Man. Uniteda. Svi drugi su zamjenjivi.

Tako i osmorka s početka teksta u sve skorijem sudaru svjetova. U kojem svoju malu, ali ponosnu galaksiju drži i Slaven Bilić. Troši se brdo love, kupuju se igrači, broje bonusi i ugovori, a sponzori, TV kuće i navijači trljaju ruke iščekujući ludilo jednog kolovoza.
- Nisu to samo treneri, pazi koji su to i igrači počeli dolaziti, koja je to lova, hej. Ali ne samo ovi veliki. Tu je i Palace, pa Stoke, Everton… A tek je počelo. Dosad se samo pričalo o trenerima, što je logično, jer ovakva koncentracija zaista je nevjerojatna. A ujedno i inspirirajuća, obvezujuća. No sada dolazi kolovoz, sada kreću i transferi. Pogba, ovaj, onaj, bit će tu još većeg ludila - najavljuje mirni Bilić.
- Svi pričaju samo o tome. Mi smo se osamili, ne pratimo portale, nema ovdje novina, samo radimo i opuštamo se uz neke druge teme. Dobro nam je. Opušteni smo jer znamo što radimo, vjerujemo u sebe i svoj rad. Igrači nas slijede, fokusirani na ono što dolazi - zaključit će Jurčević.
A ono što dolazi zaista je nešto najveće, možda i najnapetije prvenstvo u povijesti nogometa. Dotad, međutim, protječu još jedne obične pripreme uoči jedne sve samo ne obične sezone. Kroz mjesec dana svijet će stati, a svi će zapravo saznati što su Bilić i prijatelji radili ovoga ljeta…

Na pripremama 24 igrača i 20 članova stožera

Očekivali smo fanfare, topot fotoreportera i novinara, paparazza koji lovi kada će zločesti dečko posrnuti i skrivečki zatražiti svoj najdraži gin, čekati privatni helikopter Goulda i Sullivana ili cijelu četu ‘klupske zajednice’ kako u hotelskom bazenu uz margaritu ili mojito “stručno” trančira Bilićev poraz od Rubina. No ništa od toga, ove pripreme nisu za one tiskovine tabloidnog sadržaja…
Tek 24 igrača i točno 20 članova stručnog stožera. To je West Hamova ekipa u Austriji. Bez ikoga tko bi remetio mir.

- To vam je otprilike standard u svim europskim klubovima - otkriva Rak. - Slavenov stožer, ja sa svoja tri pomoćnika, četiri člana liječničke službe, snimatelj, čovjek koji prate grafove za vrijeme treninga, nekoliko ljudi zaduženih za PR i marketing i kraj priče. Sjećam se, jedino je u Lokomotivu bilo više ljudi, tamo je u jednom času bilo 25 ljudi u trenirkama na treningu, a 20 igrača na terenu - smije se.
Taj dio, reći će Rak, na europskoj je razini koju drži i Dinamo.

- To je okvirno ta brojka, možemo govoriti o dva ili tri čovjeka više ili manje, ali Dinamo je, recimo, organizacijski definitivno uz bok ovome što mi imamo. Razlika vam je, evo, što sam ja imao jednog pomoćnika, a ovdje ih imam toliko da se moram truditi da za svakog od njih nađem posao. Recimo, u Dinamu bih ja istrčao 12 minuta, pa s igračima odradio istezanje i zagrijavanje. Ovdje ih ja istrčim, a onda drugi dečki odrade ostatak i pripreme ledenu kupku za krioterapiju…

Dakle, samo igrači, stožer i beskrajni mir. Čak nema ni novinara, premda smo očekivali da će nacija koja nogomet doručkuje, ruča, večera, a često i - pije, žuditi za izvještajima s priprema svoga kluba. To ipak, uz stalne “prijatelje” klubova uvijek ide uz hrvatske klubove. Ovdje toga nema jer se smatra distrakcijom. Mediji? Bože sačuvaj!

- Ma kakvi, njima sve ovo spada u “pre-season mode”. Dečki sa službene stranice stave koji video, uzmu koju izjavu igrača i Slavena, stave na stranicu, a onda to engleski mediji prenesu i kraj priče. Nikad nas ne prate londonski novinari na pripremama, to nije njihova navika - otkrit će Jurčević. - S Turcima je, recimo, bilo drugačije, ali isto sam bio ostao iznenađen. Njih, jasno, dođe horda jer imaju užasno puno medija, ali svi su, recimo, stacionirani u pansionima nekoliko stotina metara udaljenima od hotela, u koji pak dolaze samo na službene presice, treninge, utakmice i mix zone. Nema šanse da ti netko uletava izvan toga i žica neku ekskluzivu, dodatnu priču ili nešto tako.
Hrvati su ipak, eto, malo drugačiji…

U svakom slučaju, potpuno mirno i za mnoge dosadno.

- Iz kluba sa Slavenom komuniciraju putem elektroničke pošte, a eventualno i telefonom. Vjeruju i poštuju struku, ono što radimo, i puštaju da smo, takoreći, ovdje svoji šefovi. Ovo su, uostalom, pripreme, ovo što ovdje napravimo, sve će se vrlo skoro vidjeti na terenu - dodaje Jurčević za kraj.

U subotu Karlsruhe, pa kvalifikacije za Europsku ligu

Do službenog početka sezone Slavena Bilića očekuje još utakmica s Karlsruheom u subotu, a nakon toga počinju pripreme za kvalifikacije Europske lige u kojem ih čeka pobjednik susreta Domžale - Soligorsk (koji se igrao jučer).
U tome dvoboju Bilić će definitivno biti bez Collinsa, Reida, Payeta, Ogbonne i Lanzinija. Svi oni vraćaju se u kadar krajem mjeseca kako bi se pripremili za eventualnu zadnju rundu kvalifikacija Europske lige te početak Premiershipa, dok će se Lanzini vratiti nakon Olimpijskih igara, gdje zastupa boje Argentine.