Nogometna subota u La Liga do večernjih sati po svemu je upućivala na to da ćemo Španjolce cinično svesti pod zajednički nazivnik sa SuperSport HNL-om. Jer kralj ipak ne ostaje kralj, kruna samo što mu nije skliznula s glave, barem je tako glasio jedini logični zaključak nakon što je Real Madrid poražen 1:2 u dvoboju 30. kola s Valencijom, koja je preko Huga Dura šokirala Kraljeve u nadoknadi vremena.
Stanje madridske (be)svijesti najbolje ste mogli upoznati pogledom na medije bliske Santiago Bernabeuu - naslovnice su izgledale kao da je smak svijeta, Marca je već dodijelila trofej Barceloni, kritičari su Ancelottiju sasuli u lice sve o čemu su mjesecima šutjeli zarad dobrih rezultata i kažiprst krivice sumanuto usmjeravali na sportsku politiku, nekolicinu nedoraslih prvotimaca i ostale "detalje" zbog kojih je sezona Kraljeva otišla k‘ vragu. No, Real je ostao živ i nakon infarkta, reanimirao ih je najljući rival - umjesto da položi jednu ruku na titulu, Barcelona je u zadnjem terminu remizirala s Real Betisom 1:1 pa broji četiri, a ne šest bodova prednosti na vodećoj poziciji.
Katalonci su propustili zlatnu priliku, Hansi Flick napravio je maestralnu momčad u čiju se igru lako zaljubiti, ali subotnja partija na Montjuicu prva je točka sezone koju si mora zamjeriti, bez obzira na to što je preporođeni Betis bodovnim učinkom najbolja momčad Španjolske u 2025. odmah iza Barce. Katalonci su nevjerojatnu priču, zasad samo privremeno, bacili u vjetar - sudeći po prezentacijama u čitavoj sezoni, gotovo je nemoguće da bi Real sustigao šest bodova minusa. Štoviše, da je Barca svladala Betis pa ostala dosljedna pobjedama u narednim utakmicama, titulu bi mogli potvrditi u 35. kolu, slavljem nad Realom! Ne treba se, doduše, previše gristi jer razvidno je da će se Barca i u ovakvom scenariju okititi naslovom ako pobijedi u tom El Clasicu, premda će matematika, ne dogode li se kiksevi ranije, još uvijek nuditi teoretsku šansu bijelima.
- Stvari su sada naglo postale komplicirane, ne ostaje nam ništa drugo nego boriti se - kazao je Ancelotti.
Ancelotti bi trebao biti puno zabrinutiji od Flicka, i to ne samo zato što četiri boda minusa, iako bolja od šest, i dalje predstavljaju veliki jaz. Kod Barce ste, naime, tek u prošlom susretu mogli primijetiti značajne tragove umora, dok Real već mjesec i pol dana igra u nižoj brzini. Ranije su Leganes, Villarreal i Rayo Vallecano svladali "na mišiće" jednim golom razlike, u Kupu je sa Sociedadom trebalo u produžetke, kao i s Atleticom u LP, koji je u tih 120 minuta ostavio bolji dojam, što je ove sezone za Simeonea posebno istaknuta rijetkost u derbijima. Bili su to izraženi signali da će se Realu kad-tad dogoditi Valencia.
Istina, Xavijeva Barca pretprošle sezone uzela je ligu s čak 14 pobjeda od jedan razlike, no za razliku od današnjeg Reala, imala je obrambenu čvrstinu, i to fantastičnu. Kraljevi cure na sve strane, u mjesec dana primili su 10 golova u pet utakmica, takav prosjek ne bilježe ni neke prosječne momčadi. U tom kontekstu, Real bi zaista mogao proklinjati minulu zimu, odnosno odluku o mirovanju na tržnici. Bilo je naivno misliti da se izostanci Carvajala, Militaa i Mendyja uz "polovičnog" Alabu neće osjetiti.
Realovi golmani imat će dosta posla do kraja sezone jer rupe se više ne stignu pokrpati, što znači da će propuste morati nadoknađivati Mbappe i Vinicius Junior na drugoj strani terena. Pritom im je otegotna okolnost osjetni nedostatak kombinatorike od veznog reda prema gore, što bi mogla biti posljedica profila standardnih prvotimaca ili nedorečenih taktičkih ideja, no dobra je vijest za Ancelottija da su Mbappe, Vinicius i Bellingham toliko klasni pojedinci da baš ništa ne može spriječiti barem pet-šest izrazito opasnih udaraca po utakmici.
Protiv Valencije se zorno vidjelo da većina Realovih prilika ne stiže iz izrađenih akcija koje će rezultirati stvarnom gol-šansom, nego praktički isključivo solističkim idejama, posebice Mbappea. Drugim riječima, Realova momčad čitavu sezonu nije do kraja "kliknula" i nada za titulu može se ocrtavati jedino u individualnoj moći dvojice ili trojice igrača (pa je dobro da se radi o ponajboljima na svijetu), uz one neopipljive segmente iskustva i pobjedničkog "gena", što jesu prednosti u odnosu na mladu Barcelonu.
Barca ima sve u svojim rukama, dojam o gladnijoj, smislenijoj i razigranijoj ekipi u odnosu na Real nije se promijenio od početka sezone, ali tek ga treba kapitalizirati. Flicku je protiv Betisa stiglo upozorenje da Raphinhu više ne treba dozirati, Brazilac igra sezonu života i planira li ju okititi titulom, morat će "umrijeti" na terenu neovisno o enormnoj istrošenosti. Za razliku od Ancelottija, Flick praktički uopće nema potrebu za korekcijama u bilo kojem segmentu igre, samo se mora nadati da će Raphinha i Yamal zadržati zadržati dosadašnju energiju, odnosno biti svježiji nego protiv Betisa.
Očito je da će Real morati pobijediti u spomenutom El Clasicu 35. kola, u suprotnom će se ostvariti oni preuranjeni dramatični zaključci subotnjeg poslijepodneva. I u tom pogledu manji teret brige je na Kataloncima, jer u dva ovosezonska susreta (11. kolo i Superkup) izgradili su ukupnih 9:2 protiv Kraljeva...
Komentari (0)
Komentiraj