Priču treba početi od kraja. U ljutom rivalitetu Reala i Barcelone, kada odlučujući pogodak padne u sučevoj nadoknadi, to je obično detonacija različitih stanja povišenog adrenalina. Kod pobjednika euforija, kod poraženog očaj.
U ovom finalu Kupa kralja, kojem je prethodila sramotna uvertira Realovih nastavaka otvorenog "rata" protiv sudačke organizacije i La Lige, detonacija je značila skandalozne ispade više Ancelottijevih igrača. Sucu De Burgosu Bengoetxei nije bilo nimalo jednostavno suditi ovu utakmicu zbog ofenzive Realovih komunikacijskih majstora, koji su ga unaprijed ocrnili i stvorili atmosferu da će biti protiv Blancosa. U lakozapaljivoj atmosferi finala logično je da će doći do pogrešaka, ali ukupno gledano, sudac je korektno odradio posao.
I pobjedi Barcelone nema tereta, ona je izborena jer je to uigranija, poletnija i doslovno više momčad od Reala. Sve što je Flick napravio u Barci, taktička prepoznatljiva postavka, kolektivni duh i izvršavanje dogovora, to ne uspijeva Ancelottiju s Realom. On će sigurno to osjetiti skorašnjim otkazom, jer Florentino Perez ne prašta sezone bez trofeja, odnosno poraze u finalima i to još s rivalima iz Katalonije. No, uvjerljiv je dojam da je Ancelotti najviše pogriješio, ne prvi put, što uzima zdravo za gotovo sve što Perez hoće i nameće.
To nogometno nije logično, otuda i podosta problema koji limitiraju ovaj Real. Prije svega manjak kvalitete u obrambenoj zoni, nejasna ideja veznog reda, sebičnost napadačkog dijela. Kad se to spoji u momčad koja silno želi dobiti jedno finale, tada nogomet "vraća" negativnim epilog. Ne mogu se odjednom stvari posložiti, pogotovo ne protiv onih koji u kontinuitetu dobro rade (iako ne uvijek pobjednički) po nogometnoj logici.
U finalu je Ancelotti promašio startnu postavku. I izborom igrača i taktički. Postavio je u igru dva rekonvalescenta izvan ritma, Mendyja i Ceballosa. Ostavio je u postavi Rodryga, koji je totalno izvan forme već niz utakmica. Na klupu je poslao Mbappea, iako se vidjelo da može igrati. Nije tipovao ni na Modrića, jer "svima je nezgodno da 39-godišnjak bude ispred mlađih". Kad je u nastavku poslao na teren Mbappea, pa Modrića i Gülera, Real je počeo dominirati u posjedu, a to je najgora stvar za Barcelonu.
Zato je Real izjednačio i poveo, ali na dužu stazu nije izdržao, jer momčad nema kontinuitet ritma, presinga, fokusa... Onda pogrešku napravi Courtois krivim izlaskom kod drugog gola Barce, uz kumovanje nesretnog Rüdigera, da bi u produžecima sudbina nogometa bila nepravedna prema Luki Modriću.
U ukupnom zbroju plusova i minusa, Barcelona je na kraju zasluženo osvojila Kup. I slavila ga je kao što davno nije. Dosta je licemjerja i kod Barcelone, pogotovo kada u stavovima nakon utakmice promiču tezu kako su u Realu "loši momci", a u Barci "dobri i ispravni dečki". U tom smislu je simbolički i neostvareni (zasad) aspirant na predsjedničko mjesto Gerard Pique, koji se pak niti jednom, kao ni drugi slični promotori Barcelone, nije referirao na proces (Negreira) koji se vodi u kontekstu dokazanog plaćanja dopredsjedniku sudačke organizacije da bi "savjetovao Barcelonu".
Moguće je da takva neravnoteža javnih dojmova jako smeta Florentina Pereza, čija taština očito ne dopušta fokus na nogometna pitanja, nego pojačava koncentraciju na institucionalne borbe za sudačkom organizacijom i velikom "neprijatelju", predsjedniku La Lige, Javieru Tebasu. Inače, deklariranom navijaču Reala.
Gdje to vodi, vidjelo upravo u tom finišu finala Kupa. Igrači Reala, ne svi, ali dosta njih, ponašali su se kao razularena banda. Prednjačio je neracionalni Rüdiger, koji u kontinuitetu ima razne ispade, a ovaj put će ga najviše koštati. Nedavno je kažnjen od UEFA-e jer je navijačima protivničke momčadi pokazivao "rezanje grkljana". Ovaj put je s klupe gađao suca nakon odluke u posljednjem napadu (prekršaj Mbappea) s komadom leda, kojim je hladio svoje koljeno. Bilo je mudrije da hladi glavu, jer reakcija na crveni (opravdani) karton odavala je čovjeka koji je izgubio razum. Držao ga je najviši fizioterapeut da se ne zaleti na suca, i k tome je taj fizio vikao svojima da mu pomognu jer ga jedva kroti.
Kakav trenutak ludila, kojeg su na različite razine bijesa iskazivali Vinicius, Vazquez i notorni bahati prigovarač Bellingham. Umjesto igrom, Englez je opet najdojmljiviji bio s odnosima i riječima prema sucima. Bilo je tako na terenu, bilo je tako i u tunelu nakon završetka "svega". Pogotovo je dojmljiv u tom huliganskom ponašanju bio Carvajal, inače poznat kao vrlo nervozan tip, a koji je svašta uvredljivog s klupe vikao sucima.
Kolektivni kolaps zdravog razuma Realovih igrača je velikim djelom potaknut i klupskim koleričnim stavovima o kojima govorimo u uvodu. Kad s vrha kluba dolazi takva destrukcija, nije čudno da igrači slijede tu liniju "ponašanja".
I zato će to Real skupo platiti, jer za očekivati da je sramota koja je išla u svijet dozlogrdila ne samo suparnicima, nego i La Ligi, sucima i Savezu. Zbog Perezovih bitaka čak se i sklona mu Marca distancirala i pozvala ga da prestane kaljati ugled vrlo uspješnog španjolskog nogometa. Rüdiger je već drugi dan molio sve za oprost, jer "ne zna što ga je spopalo", ali to više liči na amortiziranje loših odjeka pred izricanje kazne. Ona može biti između 4 i 12 utakmica, a kako su i on i Bellingham recidivisti, gotovo je sigurno da je Real, uz Kup, izgubio i nekoliko važnih igrača za finiš prvenstva. Samim time i šanse da dohvati Barcelonu...
Od "žute minute", koja doduše predugo traje, poželjnu granicu ljutnje (tuge) zadržali su i trener Ancelotti i kapetan Luka Modrić. Dva gospodina u ponašanju, što se vidjelo i u odnosu igrača Barcelone prema treneru i prema Modriću (prznica Gavi je u špaliru iskoračio da bi zagrlio Modrića, s kojim se zakuhalo kad mu je hrvatski igrač "đonom" uletio u jednoj akciji), koji su osvojili sve, djeluju kao oni koji shvaćaju da tu više za njih nema prostora. Ili smisla.
Komentari (0)
Komentiraj