U ovo vrijeme prije 12 godina bio je jako ljut na trenera koji ga je pošto-poto htio u Real Madridu. Jose Mourinho, međutim, imao je svoju metodologiju kako će koristiti usluge Luke Modrića. Tog 23. veljače 2013. uvrstio ga je u prvu postavu u La Coruni, i u 57. minuti, pri rezultatu 1:0 za Deportivo, zamijenio Özilom.
Modrić je izašao kod sjevernog gola, polako hodao prema klupi, i sve vrijeme dok ga je kamera pratila pogledom je "šibao" trenera. Naravno, uz poneku folklornu besjedu ovih krajeva. Real je golovima Kake i Higuaina preokrenuo rezultat, ali Modrić je drugog jutra s travnjaka u kampu direktno otišao u trenerov ured. Došao je po objašnjenje zašto mu ne dopusti da se u igri opusti. Modrić je bio nezadovoljan, a madridski mediji, koji često znaju biti prevrtljivi i više nego naši, u ovom slučaju glasovita Marca, postavili su pitanje:
"Tko je lošiji transfer ljetnog prijelaznog roka, Song u Barcelonu ili Modrić u Real?".
Ispalo je po čitateljima, ovisno koje su klupske preferencije, da je hrvatski igrač "najveći promašaj", kako su prenijeli svi mediji, iako uopće nije bilo takvo pitanje posrijedi. Najviše su komentatori ponavljali tadašnje Marcino retoričko pitanje - je li Modrić transfer da se začepe rupe razočaravajućih poteza kluba, a ne tehničko-taktička potreba Reala.
U sljedećoj utakmici, kup u Barceloni, Modrić je ostao na klupi. Tri dana kasnije, u prvenstvenom El Clasicu na Bernabeuu, Mourinho je Modrića uvrstio u prvu postavu. Osim što je to bio znak da će tri dana kasnije biti rezerva na Old Traffordu (uzvrat osmine finala LP, nakon 1:1 u Madridu), Portugalac je želio hrvatskog igrača umiriti naslovnom ulogom u El Clasicu. Modrić je bio ponajbolji akter, a u 82. minuti je centrirao za pogodak Sergija Ramosa i pobjedu od 2:1. Na Old Traffordu, 5. ožujka 2013., Modrić je grijao klupu do 59. minute. Real je gubio 0:1 i praktično bio pred eliminacijom. Onda je ušao Modrić i promijenio je povijest Reala i svoje karijere, ne samo u Realu. Odigrao je fantastičnih 31 minutu, postigao gol za 1:1, a onda inicirao akciju za Ronaldov 2:1. Pobjeda koja je označila posljednju međunarodnu utakmicu legendarnog Alexa Fergusona...
Luka Modrić otišao je potom u eru senzacionalnih uspjeha, Reala, Hrvatske i osobnog. Nakon Old Trafforda Modrić je postao nedodirljivi prvotimac. I deset dana od te utakmice s Unitedom dogodio se i "taj" pogodak... Utakmica s Mallorcom na Bernabeuu. Gosti su vodili prvi dio 2:1. Onda je u 52. CR poravnao, da bi nakon dvije minute 61.000 gledatelja palo u trans. Netko je od braniča gostiju odbio loptu na 25 metara, a tamo ju je Modrić u trku "štopao", pa onda drop-kickom zakucao u rašlje suparničkog gola! Bila je to senzacionalna realizacija tehničkog, intenzivnog i preciznog udarca. Po svemu sličan pogodak ovom kojeg je u nedjelju Luka Modrić zakucao u gol Girone.
Razlika je u mreži (na jugu) i 12 godina karijere, koja je upravo od tada krenula stazama koje pripadaju samo najvećim legendama takvog svjetskog velikana kakav je Real Madrid. U "onom" tjednu spektakularnosti stvari su uokvirene pobjedom nad Srbijom u Maksimiru (debi Matea Kovačića za Hrvatsku) u sklopu kvalifikacija za Mundijal u Brazilu.
U Madridu i "okolici", gdje god žive madridisti, nedjelja i ponedjeljak bili su u znaku "Magic Croata". Jer dok su ga 2013. slavili, napokon, kao velikog pojačanja, danas Realova planeta (i ne samo ona) slavi ga kao jednog od najvećih igrača spektakularne povijesti Blancosa, i jednog od najvećih veznih igrača u povijesti. O tome govore brojke, statistike koje su mu tako rado predbacivali i u Hrvatskoj upravo "onih godina", ne prepoznavajući izvanredne mu tehničko-taktičke potencijale. O tome govore trofeji i njegovi utjecaji u igri na osvajanje istih. Iznad svega govore slapovi respekta koji se prema Modriću slijevaju sa svih strana, klupskih, navijačkih, medijski, suparničkih.
Gledajući tako stvari, kroz prizmu učinka koje ga odavno vrednuje kao velikana Reala, logično se upitati zašto Ancelotti, koji ga je počastio "ravnopravnom" usporedbom s velikanom svjetskog nogometa, Paolom Maldinijem (igrao do 42. godine), izbjegava Modrića uvrstiti u prvu postavu protiv jačih suparnika. Ove sezone koristio ga je u 39 utakmica, i samo u 17 je bio starter. Od travnja prošle godine (32.-33.kolo) Modrić nije povezao dvije utakmice kao starter. U ovoj sezoni samo je 7 utakmica proveo 90 minuta na terenu. Od "velikih" dvoboja, startao je samo s Atleticom, Milanom i u Liverpoolu, a dva El Clasica, uzvratni derbi s Atleticom, uz dva dvoboja s Manchester Cityjem, započeo je s klupe. I nije se puno naigrao kad je ušao...
Nelogično je to i njegovom učinku kad igra, i njegovoj fizičkoj spremi (s Gironom pretrčao 10 kilometara), no Ancelotti kao da se drži tog stava "pod prisilom". Ili je stav kluba takav, ili Talijan misli da je Modrićeva uloga takva, alternativna jer je u 39. godini. Primjetno je da raste broj analitičara u madridskim medijima koji već tjednima ističu kako Ancelotti griješi u stavu, te da bi Modrića trebao odmarati sa "slabijima", a koristiti ga s jačima.
Uskoro će se vidjeti mijenja li se nešto u tom smislu, te hoće li Real Madrid biti taj koji će ga "paziti" da bude u formi za Svjetsko prvenstvo 2026. Jer, Modrić je čaroban i po tome što i na pragu 40. paralelno igra i za reprezentaciju i za klub najvećih izazova. I to igra kao Modrić, a ne zaslužnik minulog rada...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....