ANALIZA SPORTSKIH NOVOSTI Dalić je sjajan, ali nije otkrio toplu vodu - ovo je formacija za Hrvatsku, a sve ostalo je - Akademija del calcio di Modric

Nogomet je sjajna igra. Naoko jednostavna, ali zapravo komplicirana u tome kako do te jednostavnosti doći. Jer kada se nogomet igra jednostavno, tada znači da se igra najbolje.

Kako ta teorija izgleda u praksi, moglo se vidjeti sinoć, u spektakularnoj pobjedi Hrvatske nad Grčkom. Naglašena, s razlogom, fama o čvrstoj defenzivi Grčke, njenoj sposobni da destruira igru suparnika, istodobno da svaki prekid pretvara u ‘pola gola’, ovaj se put u Maksimir pokazala samo famom. I koliko god izgledalo da su Grci izgledali slabi i nemoćni, i jesu, ključni uzrok takvom njihovom izdanju je izvanredna igra Hrvatske. Točno onako kako se školski tumačilo u najava da treba napasti zatvorenu formaciju suparnika, točno je tako Vatrena vrsta igrala! I glavna zasluga takvog izdanja dijeli se na izbornika Zlatka Dalića i igrače…

Prije svega vidjelo se i prije početka na licima naših igrača da su psihološki potpuno ‘unutra’. Od prve minute su to pokazali i u igri, gdje su Grke odmah stjerali u kut. Rano vodstvo iz penala je zapravo simbolika agresivnosti, koncentracije, visokog presinga, plitke formacije, kojom se natjeralo grčkog braniča i golmana na greške. Taj miks hrvatskih taktičkih vrlina i kvalitetnih pristupa pokazao se temeljem na kojem je izgrađena 90-minutna dominacija. Iznad svega je to pokazatelj da je momčad taktički dobro uravnotežena, do detalja organizirana za svaki tijek događanja u igri. Uz naglašenu disciplinu u igri, red i (posljedično) psihološku stabilnost i samopouzdanje, tako je eto (napokon!) buknula moć ogromnog talenta kojeg posjeduju Vatreni.

Trokut snova

Zlatko Dalić nije izmislio toplu vodu i nije širio “nauku”. Posložio je momčad u 4-2-3-1, ali je svakom igraču u tom sustavu dao precizne zadaće. Kada se momčad organizira, onda se dogodi da ona bez većih problema kompenzira najavljeni izostanak (Badelja) i onaj prisilni u posljednji tren (Mandžukić). S Rakitićem i ipak Brozovićem u ulozi playmakera, sa slobodnim i do ‘boli’ razigranim Modrićem, dobili smo trokut igre i znanja, trke i odgovornosti u sredini. Koliko je vezi lakše kada ima dva bočna igrača koji su brzi i visoko se dižu, stvarajući višak na bokovima, vidjelo se i u pasovima, nakon kojih su Strinić i Vrsaljko centrirali za golove Kalinića i Perišića. Koliko je važna organizacija, vidjelo se kad su prednji bočni, Perišić i Kramarić ulaskom u sredinu oslobađali prostore za prodore dva beka.

Koliko je važan centarfor koji zna igrati i radi za momčad, vidjeli smo u razigravanjima Kalinića.

Svatko s rješenjima

Naposljetku, ono što možda mnogi ne prepoznaju kao osnovnu značajku sustava 4-2-3-1 - koliko je to dobra formacija za Hrvatsku kada cijela momčad trči vrlo kvalitetno i logično bez lopte. Zato je svaki igrač imao barem 2-3 rješenja, zato je protok lopte bio brz i zato su Grci, zatvoreni sa 10 igrača, ispadali iz igre, nemoćni da dođu bliže našim igračima u duelu, redovno kasneći i gubeći raspored. Sjajno, definitivno, izdanje Vatrenih i ogledni primjer kako se igra protiv zatvorenih formacija. I kako treneri koji se žale na suparničke bunkere zapravo time odaju da se ne znaju kvalitetno organizirati. Nakon dugo dugo vremena Hrvatska je bila tehničko-taktički avangardna. Zato je spektakularno pobijedila i oslobodila snagu svog talenta.