Ružno je bilo gledati utakmicu na Stade de Franceu, osjećali smo se kao da smo pretrpjeli nasilje. Dečki su se borili do kraja, ali igrački su bili podređeni kao rijetko kada. Međutim, Zlatko Dalić izabrao je najbolju taktiku kako je mogao igrati s Francuzima i "packe" koje mu neki odašilju po tom pitanju potpuno su deplasirane. Jača Hrvatska od današnje, kad je s Tricolorima igrala napadački, s više rizika, primila bi četiri komada. To je reprezentacija kojoj ne smiješ dati prostor, svaku pogrešku koristi za munjevitu kontru. Pritom nije ni bitno igraš li 4-2-3-1 ili 3-5-2.
Ako je hrvatski izbornik nešto mogao bolje napraviti to je menadžiranje utakmicama jer savršeno je znao da Luka Modrić, Mateo Kovačić i Ivan Perišić nisu više u stanju odigrati dva susreta u tri dana na vrhunskoj razini. Vatreni su imali problema s time kad su bili mlađi, pa sjetite se koliko je puta rezultat drugog susreta u mini ciklusu dva nastupa bio lošiji nego prvog, a kamoli ne bi sada...
Hrvatska taktika u Splitu bila je savršena, no još više je bila izvrsno provedena, posebice u prvom poluvremenu. Na stabilnu defenzivu nadograđena je odlična igra Modrića i Kovačića, koji su bili brzi, točni, energični i moćni. Bolji od Francuza, a da se to pretvori u golove ključno je pridonosio strijelac i asistent Ivan Perišić.
U uzvratu bi u svakom slučaju bilo teže jer Francuzi su išli kao da im je zadnja utakmica u životu, željni iskupljenja, ali i zato što cijene Hrvate, no da su naši senatori bili jednako svježi, sigurno bi Hrvatska opet napravila barem 6-7 pravih ofenzivnih akcija i 2-3 šanse. Nije ni Francuzima lako stalno igrati, međutim Didier Deschamps je promijenio petoricu u početnoj postavi, a Dalić je uveo samo Petra Sučića.
Zlatko Dalić odlučio je živjeti i umrijeti s Lukom i senatorima, bez jakih poteza. U Splitu je Modrića i Kovačića držao na terenu 90 minuta, u Parizu 80. Iako se Luka od starta nije bio svoj.
Lišena njih trojice Dalićeva Hrvatska ovog časa nije u stanju igrati nogomet najviše razine. Niti su se rodile zamjene, jer u pravilu ovisimo o tome hoće li se igrač roditi, niti je izbornik ponudio plan B, igru kroz koju bi izvukao najviše iz kadra kojeg ima. O problemima pišemo od listopada 2023. i dva vezana poraza od Turska i Walesa. Nisu riješeni, samo su povratkom Perišića na dobru razinu u određenoj mjeri zakamuflirani.
Možemo dvoboj u Parizu raščlanjivati na razne faktore, utjecaj Michaela Olisea u međuprostoru bio je velik i poprilično je remetio našu obranu, kao nekad Antoine Griezmann, ali opet smo imali prolaz do 80. minute. I činjenicu da su riskirali do kraja, a nismo ih mogli ni znali kazniti. Za naš način igre trebaju brzanci, a Hrvatska ih nema.
Franjo Ivanović prođe Upamecana i onda stane, pokuša razigrati umjesto da se sruči na gol. No, i Franjo, iako je jedan od najbržih u ovoj ekipi, nema šestu brzinu s kojom bi se odvojio od čuvara.
Do Svjetskog prvenstva "raketu" nećemo vjerojatni ni naći. Sjajno bi bilo da se varamo. Zato je nužno, ako se ne želimo iz Amerike vratiti kao iz Njemačke, da formiramo jasan pričuvni plan kojeg se s punim uvjerenjem držimo, a ne da Modrića cijedimo do kraja.
Treba mu pomoći da bi u najvažnijim utakmicama bio najbolji. Netko mora uzeti dio njegove minutaže i tereta. Je li to Luka Sučić ili Lovro Majer, kojih nije bilo zbog ozljeda? Ili Martin Baturina ili Kristijan Jakić? Ili netko peti? Uz Matea Kovačića i Petra Sučića u vezi.
Komentari (0)
Komentiraj