Bivši hrvatski reprezentativac, Danijel Pranjić (39), igrač je i trener ciparskog drugoligaša Omonije Psevda. Dugovječni lijevi branič zacijelo igra svoju posljednju sezonu, budući da se nakon završetka sezone planira vratiti u Hrvatsku. Iako se jesenas, kad je došao u Omoniju, spominjala želja za plasmanom u Prvu ligu, sad je situacija znatno drukčija...

- Nije dobro, ova je pandemija sve poremetila, splasnule su ambicije. Imamo financijskih problema, kasne plaće igračima, a ja kao trener, primjerice, nemam ni trenera vratara, nemam fizioterapeuta, liječnika... Sam se borim s igračima i ostanemo li u Drugoj ligi, bit će to pravi pothvat. Odlazim na kraju sezone, već imam neke ponude, ali najprije ću se, sredinom svibnja, vratiti u Hrvatsku kako bih položio sve ispite na trenerskoj Akademiji da bih dobio trenersku licenciju. A onda ćemo vidjeti - rekao nam je Pranjić, koji je u majici hrvatske reprezentacije odigrao 58 utakmica i postigao jedan pogodak.

Veliki broj stranaca

Posljednje je četiri godine Pranjić na Cipru, odličan je poznavatelj tamošnjeg nogometa i ističe:
- Ciparski je klupski nogomet na visokoj razini, ali reprezentacija je nekoliko stepenica niže. Razlog je logičan, na Cipru igra velik broj stranaca, više od 60 posto inozemnih nogometaša igra u ciparskim prvoligaškim klubovima. I onda pati nacionalna vrsta, ali Ciprane se nikako ne smije podcijeniti. Uostalom, odigrali su na svom travnjaku sa Slovačkom dobru utakmicu, završilo je bez pogodaka, ali Cipar je imao više pravih prilika. U posljednjih desetak minuta, naime, slovački vratar Dubravka s tri je sjajne obrane sačuvao svoju mrežu, no treba reći i da je u četvrtoj minuti sudačke nadoknade Slovak Schranz zapucao zicer, s pet je metara poslao loptu visoko preko vrata - kaže Pranjić i nastavlja:

- Protiv Hrvatske će Ciprani sigurno igrati zatvoreno, otprilike kao što je mlada hrvatska reprezentacija igrala protiv Portugala. Branit će se, pokušat će zgusnuti sredinu travnjaka i čekat će nekakav protunapad. Ne treba posebno napominjati da bi za njih osvajanje boda bio spektakularan ulov, jedan od najvećih uspjeha ciparskog nogometa. Neka nitko ne pomisli da Ciprani dolaze s “bijelom zastavom”, štoviše, borit će se do kraja.

Ipak, mnogo će toga ovisiti o igri naše selekcije?
- Naravno! Sve će zapravo ovisiti o igri Hrvatske. Budu li naši dečki ušli u utakmicu s izraženom željom za pobjedom, tada će sve biti dobro. No, bude li to izgledalo onako “kilavo” kao protiv Slovenije, ne budemo li opasni u napadačkoj igri, tada bi moglo biti problema. Teško je reći zašto je to u Ljubljani bilo tako loše, ne znam je li kriva pogrešna taktika, ili su naši igrači podcijenili suparnika... Uglavnom, nije bilo dobro i protiv Cipra Hrvatska mora biti kudikamo bolja. Kvalitetniji smo, Cipar se ni po čemu ne može mjeriti s nama i uz 100-postotni pristup naših igrača, pobjeda ne bi smjela biti pod upitnikom. Moramo biti agresivni, visoko ih napasti, pokušati im što ranije zabiti pogodak, kako bi se i oni malo otvorili i dali nam prostora.

Koga biste izdvojili iz Cipra?
- Kapetan Artymatas je zadnji vezni igrač, borben je i agresivan, lider je tog sastava. Odličan je i ljevokrilni napadač Papoulis, iako mu je 36 godina, na njegovoj se igri ne vidi ta dob. Najveća opasnost prijeti od napadača Sotirioua, on je njihov najbolji igrač. A meni se najviše sviđa 17-godišnji napadač Omonije, Loizou, protiv Slovačke je ušao u drugom poluvremenu. Veliki je potencijal, opasan je igrač, vižljast i brz, traži prostor, ljevak je, jak je s loptom u nogama, pred njim bi trebala biti velika karijera, bude li se razvijao kako treba, jer je doista extra-talent.

Kako razmišljaju čelni ljudi ciparskog Saveza u svezi reprezentacije? Najavljuju li možda neke promjene i smanjenje broja stranaca u klubovima, kao bi domaći igrači dobili više prostora i prilika za igru?

Ograničen izbor

- Ne, ne razmišljaju u tom smjeru. Očito je da im je najvažniji klupski nogomet, to ih najviše zanima. Liga im je doista jaka, imaju pet-šest stvarno dobrih klubova, koji znaju ostaviti i trag u Europi. Tu su im ligašku kvalitetu donijeli inozemni nogometaši i oni se time zadovoljavaju, reprezentacija im je očito na drugom mjestu. Mišljenja sam stoga da bi Druga liga trebala Cipranima biti baza za mlade igrače, ali u stvarnosti to nije tako. Nemaju ni volju, ni želju da nešto planski naprave, svi drugoligaški klubovi žele napraviti nekakav rezultat, netko se bori za prvo mjesto, netko za ostanak i preživljavanje u ligi, pa se onda više vjeruje provjerenim i iskusnim igračima, nego mladima.

Prije mjesec dana, podsjetimo, Cipar je ustoličio novog izbornika, Grka Nikolaosa Kostenogloua, zamijenio je Belgijca Johana Walema, nakon neuspjeha u Ligi nacija. Može li Grk nešto promijeniti?
- Ne vjerujem, jer malo toga ovisi o njemu. Orijentiran je na igrače koji ima u Prvoj ligi, a to je prilično ograničen izbor. Imaju petoricu igrača koji igraju u inozemstvu, a ova situacija u kojoj je iskočio talent poput Loizoua, uistinu je raritetna za Ciprane, posljednji se desetak godina nešto slično nije dogodilo. Sva je sreća da je trener Omonije prepoznao silnu nadarenost tog mladića i dao mu je priliku za dokazivanje, koju je Loizou iskoristio. A domaći mladi igrači, inače, vrlo, vrlo teško dobivaju priliku za igru u ciparskoj ligi.