Zlatko Dalić stavio je Joška Gvardiola da debitira u prvih jedanaest na otvaranju Eura s Engleskom na Wembleyju, nakon što mu je omogućio 45 minuta u Belgiji. Eliminirao je iz početne postave Bornu Barišića koji je u kvalifikacijama, ali i sve do Bruxellesa imao status prvotimca, a nije ga ponudio Domagoju Bradariću kojeg je oprobao u nekoliko susreta, tako i s Portugalom u Splitu.

Na kraju je rečeno da je Barišić lagano ozlijeđen, no Dalić je opciju s Gvardiolom prvi put postavio na treningu u četvrtak na kojem je Barišić uredno radio, te isto ponovio u petak. Jednostavno, odlučio se za Gvardiola.

Golemo povjerenje

Izbornik je iskazao golemo povjerenje u mladog igrača i logično je sumirati je li s time nešto dobio, je li Hrvatska igrala bolje. Kad se rade takvi manevri, oni su opravdani samo ako se vidi rezultat...

Dalić danas vuče drugačije poteze nego u Rusiji. Prije tri godine stao je iza Ivana Strinića i nije ga dirao do finala, ma kakve bile recenzije njegove igre. Sada je više od dvije godine Barišića držao kao prvu opciju da bi zaključio kako nije siguran u njega. Promijenio je to u foto-finišu. Strinić je u intervjuu za SN kazao da se takve stvari ne rade. Zapravo, rade se ako imaš super opciju i nakon utakmice si siguran da si dobio trajno rješenje.

U ponedjeljak sam imao nekoliko poziva nogometnih trenera da Joško Gvardiol nije glavni krivac za poraz nad Engleskom i nikako ne bi kazali da je bio najlošiji igrač utakmice jer prstom bi prije trebalo uprijeti u starije, a najmanje u 19-godišnjaka, koji je usto kod primljenog gola manje pogriješio nego Vida ili Ćaleta-Car.

To je točno, Gvardiol nije uzrok za poraz Hrvatske, ali jednako tako nije to bio ni Barišić u Bruxellesu. Kompletan posljednji red još jednom je griješio. I Vida i Ćaleta-Car, koji bi to najmanje smjeli. Pa i Vrsaljko, koji je bio najbolji od njih, “plivao“ je u nekim prigodama, ni Brozović, ni Rebić, ni Kramarić nisu dali što se od njih očekivalo, mnogo je bilo kandidata za najlošijeg u ekipi.

Gvardiol je jedan od najvećih talenata hrvatskog nogometa, moćan, stabilan i relativno brz stoper, kojeg pojedini kiksevi koje napravi tijekom utakmice ne pokolebaju, nego igra dalje. Što je odlika prvaka. Mogao bi napraviti odličnu karijeru, ali ako će jednom igrati u nekom od najvećih klubova to će biti na poziciji stopera. Na lijevom beku teško, iako i to odrađuje najbolje što može. Vidi se da nema prave automatizme za tu ulogu.

Bez čvrste i dobre, ali i uigrane obrane, nema rezultata. Za to Hrvatska stalno iznova dobiva dokaze. Obrana je više nego bilo koji drugi dio momčadi taj koji treba odabrati, posložiti i u tome ustrajati. Samo tako može dati najbolje. Osim ako se u međuvremenu ne “rodi” Van Dijk. Gvardiol možda to jednom postane, ali danas nije.

Kritika Gvardiolu zapravo je kritika improvizaciji. U posljednji čas u prvu postavu upao je i Kramarić, ali on nije “novi u kvartu“, pa je to sasvim drugačija priča.