Četiri utakmice, tri pobjede i poraz, to je hrvatski omjer sa Šveđanima dosad. Uz nekoliko zanimljivih trenutaka i činjenica koji su proizašli iz tih dvoboja.

Prvi put, prijateljski sraz u Stockholmu, za vrijeme izbornikovanja Otte Barića. Godina je 2003., Hrvatska u ne baš nekoj velikoj formi, još uvijek daleko od plasmana na Euro 2004. Ali, pobijedili su naši (1:2), za vodstvo je zabio Ivica Olić, izjednačio je Zlatan Ibrahimović, a onda za trijumf zabio Boris Živković.

Do sljedećeg susreta prošlo je godinu i pol dana. Na klupi Hrvatske bio je Zlatko Kranjčar, kvalifikacije su za SP u Njemačkoj, Hrvatska u svojevrsnom pesimizmu nakon portugalskog Eura i ne odveć uvjerljive igre. Švedska je u Stockholmu bila favorit, Zlatan Ibrahimović u velikoj formi, uz njega i Fredrik Ljungberg i Henrik Larsson. Vjerojatno, na papiru najjača Švedska u zadnjih o-ho-ho godina.

Čudo udarac

Na klupi, pak, Lars Lagerbäck, kasnije stalni suparnik na klupama mnogih reprezentacija. Pogodio je te večeri na Ulleviju u Göteborgu naš Darijo Srna savršeno iz slobodnjaka. Gol za udžbenike, kao da je kompjutorski crtao putanju lopte. Zabio je za 0:1, Švedska je napadala, Zlatan pogodio, ali sudac je odsvirao prekršaj nad Butinom. Hrvatska je pobijedila, neočekivano, ali tom je pobjedom krenula nezaustavljivo u pohod prema plasmanu na SP. I mogla je riješiti sve prije uzvrata u Maksimiru, godinu dana kasnije, da nije bilo onog šokantnog remija na Malti. Tada je bilo jasno, put do prvog mjesta u skupini vodi samo preko pobjede nad Švedskom u Maksimiru.

Danima je švedska, ali i hrvatska javnost, strepila hoće li u Zagrebu igrati Zlatan Ibrahimović. Mučila ga je ozljeda, bila je to utrka s vremenom, jedan dan je trenirao normalno, drugi dan opet nije mogao... Na kraju, nije istrčao u Maksimiru, ali Švedska je bila tvrd orah, uporna. A onda, kazneni udarac, opet Darijo Srna. Gol, 1:0 i pobjeda! Pobjeda koja je, uz bod u zadnjoj utakmici s Mađarima, bila dovoljna za plasman u Njemačku.

Strašan peh

Zadnji susret, opet Maksimir, ovaj put prijateljski dvoboj. Godina je 2012., a Zlatan Ibrahimović megazvijezda, svi su ga danima iščekivali u Maksimiru.

Na zadnjem treningu peh, teško se na maksimirskoj umjetnoj travi ozlijedio švedski reprezentativac Daniel Majstorović, otišlo je koljeno i čekala ga je dulja stanka. No, iduće večeri, reprezentacija Slavena Bilića bila je nemoćna pred najezdom Šveđana i - Ibrahimovića. Odigrao je maestralno, zabio s bijele točke, ali svojom predstavom natjerao je Maksimir na pljesak kad je izlazio iz igre, završilo je 1:3.

Zanimljivost jest da je u sve četiri utakmice u razmaku od 10 godina na vratima Švedske bio Andreas Issakson, sad ipak - penzioner.