Dok ovo budete čitali, Marko Pjaca će već trenirati sa svojim novim klubom Juventusom u dresu s brojem 20. Hrvatski reprezentativac već je aterirao u Torino, priključio se momčadi, već sluša savjete svog trenera Massimiliana Allegrija.

Prije puta pozvao je nekolicinu novinara koji su ga pratili u dosadašnjem dijelu karijere na oproštajno druženje, na ručak u konobu “Mašklin i Lata”. Cijela priča i jest bila zamišljena kao mali privatni party uz čašicu razgovora, neobavezno čavrljanje, daleko od nekog intervjua, službenog razgovora. Koliko je Marko želio da se radi zaista o prijateljskom druženju, najbolje pokazuje činjenica kako nije htio da naš fotoreporter zabilježi neformalni skup.

Zato će ovo druženje s Markom i biti napisano onako kako se i zbilo, kao jednostavan razgovor koji nije imao formu koja se obično koristi u novinarskim intervjuima...
- Bogme sam se dobro odmorio... Bilo je odlično, s obzirom na to da već dugo nisam imao odmor u sezoni. Bio sam blizu Zadra, kod sebe doma kod Nina, pa kod prijatelja u Dubrovniku - rekao nam je Marko.

Juve stalno u glavi

Je li u tim trenucima kad se odmarao na plaži razmišljao o transferu, najvećem u povijesti Dinama, o Juventusu?

- Je, moram priznati, stalno mi se sve to vrtjelo po glavi. Ne možeš samo tako izbaciti tu priču, ali mogao sam se odmoriti. Opustio sam se, stvarno je bilo dobro.
Znate kako je to išlo s Pjacom. Objavljivalo se u serijama, svakodnevno, redali su se klubovi, Napoli, Inter, Roma, Borussia, Milan, Juventus.... Je li mu u tom razdoblju svih tih medijskih nagađanja, ali i zaista konkretnih zanimanja svih tih velikih klubova, bilo koji klub osim Juvea bio u glavi, je li razmišljao o nekoj drugoj boji dresa?

- Samo Juventus. Uvijek je bio samo Juventus. Da, dosta je klubova bilo u igri, ali Juve je najjači klub, osvajaju prvenstva, igraju stalno završnicu Lige prvaka, to mi je bio najveći izazov, najveći motiv. Istina, kad sam bio u Torinu na liječničkom pregledu, nisam o tome razgovarao s ljudima iz kluba, ali kad vidite koji su igrači došli, sasvim je jasno koji im je cilj. Prvaci su Italije dugi niz godina, mislim da žele nastaviti s domaćim titulama, a sad ne znam je li Liga prvaka imperativ ove godine. Držim da Juve gradi momčad koja bi danas-sutra trebala na krov Europe.

Dobro, rekao je da je želio samo Juventus od svih talijanskih klubova koji su se spominjali. Međutim, je li baš ekskluzivno želio otići samo u Italiju ili je razmišljao i o nekim drugim nogometnim destinacijama? Je li preferirao baš talijanski nogomet ili je presudila najkonkretnija ponuda?

- Ne, ne mogu kazati da sam se koncentrirao samo na Italiju. Nisam nikad razmišljao na način da moram igrati u određenoj državi. Bio sam otvoren za sve opcije. Međutim, Juventus je zaista bio najkonkretniji, pa je bilo logično da završim u Italiji. Ali kad su talijanski klubovi u pitanju, tu zaista nije bilo nikakve dvojbe, baš nikada. Ponavljam, tu je u igri bio samo Juve i nitko više.
Onda nam je otkrio jednu tajnu...

- Sad ću vam kazati nešto što sigurno niste znali. Juventus me pratio još od dana kad sam igrao u Lokomotivi! Dugo je trajala ta ljubav koja se sada realizirala.
Adriano Galliani, glavni čovjek Milana, bio je u Zagrebu, jeste li se čuli ili vidjeli s njime?
- Ne. Pa tad sam bio na pripremama s Dinamom u Sloveniji.

Nije tremaš

Pričao nam je kako se razgovarao s Marijom Mandžukićem koji mu je o Juveu pričao uz svijetlim bojama, gurao samo pozitivu o momčadi, klubu, gradu.

- Rekao mi je Mandžo da je momčad odlična, da je Torino prekrasan grad, a klub fantastično posložen.
Dosta smo pričali o Markovu putu do Juventusa. U ovo doba kada svaki mladi igrač, klinac sa 17 ili 18 godina odmah želi pobjeći u inozemstvo, Pjaci se nije žurilo, eto, napunio je 21 godinu, nikad nije forsirao odlazak.

- Ja sam lagano koračao svojim stepenicama. Lokomotiva, Dinamo, Juventus. Meni se sve to lijepo posložilo, korak po korak. A sad sam spreman za najveći iskorak. Ne, zaista nisam žurio. Na mene su utjecali i roditelji, s njima sam dosta o tome pričao, odluka je bila i njihova. Roditelji i ja smo imali isto mišljenje, držali smo da ne treba žuriti s odlaskom iz Dinama, da će doći pravo vrijeme. Bila je to dobra zajednička odluka.

Naravno, sad se našao u jednoj posve novoj situaciji. Naime, u Dinamu je bio zvijezda, a u Juventus dolazi zapravo u “gnijezdo stršljenova”.
- Sasvim mi je jasno da ću se u svom novom klubu prvo trebati dokazati. Ali, imam iskustva s tim. Tako mi je bilo i u Dinamu kad sam došao iz Lokomotive. Nije to neka novost za mene. Naravno, situacija je ipak drukčija jer se radi o velikom Juventusu, konkurencija je jača. Znam da nemam sigurno mjesto u udarnoj jedanaestorici. Moram se za njega izboriti.
Hoće li biti malo treme u početku? U Juveu su Higuain, Buffon, Chiellini, Barzagli, Bonucci, Mandžukić, Pjanić, Dybala....

- Možda malo... Ne znam, vidjet ću. Ali nisam tremaš.
Nasmijao se kad smo ga pitali tko mu je najdraži igrač Juventusa...
- Ne mogu sad kazati tko mi je posebno drag.

Podsjetili smo ga na onaj prvi dan boravka u Torinu, kad je došao na liječnički pregled, Izgledalo je dojmljivo, masa novinara i navijača tiskala se oo njega, bio je tretiran kao velika, najveće zvijezda.
- Bio sam iznenađen, moram priznati. Zaista je bilo mnogo novinara i navijača, nisam to očekivao. Za mene je to bila posve nova situacija.

Pričali smo onda o nekim temama koje nisu bile vezane uz nogomet, podsjećali se nekih događaja iz prošlosti, nekih bivših druženja, bivših igrača. Iz čista mira, razgovarajući o nekim obrambenim igračima, stigli smo i do Juventusove obrane. Chiellini, Barzagli, Bonucci... Ima li bolje obrane na svijetu?
- Obrana Juventusa je zaista nevjerojatna, iznimna. Kakvu su to samo sjajni igrači.

Pitanje adaptacije

Juve u napadu ima zanimljivu priču. Dva Argentinca, Higuain i Dybala, s druge strane dva Hrvata, Mandžukić i Pjaca. Mogu li Hrvati biti bolji od Argentinaca? Jer, po onom što čitamo u talijanskim medijima, Argentinci se navode kao sigurni starteri?

- Mandžukić i ja, kao i svi ostali, borit ćemo se da igramo što više. Na kraju ćemo vidjeti tko će biti bolji. Sigurno ćemo dati sve od sebe, a tko će igrati, naravno da će odlučiti trener.
O prilagodbi novih igrača u novom klubu često se raspravlja i u stručnim krugovima. Neki veliki igrači u prošlosti nisu se mogli prilagoditi u svojim novim sredinama, pa su onda morali mijenjati klubove. Adaptacija je zaista vrlo važna, ponekad i krucijalna.

Što Marko misli, koliko će trajati njegova adaptacija?
- Ne mogu na to odgovoriti. Još nisam bio u takvoj situaciji. To ću tek vidjeti.
Mandžukić i Pjanić bi vam trebalo olakšati prilagodbu zar ne?
- Počeo sam učiti talijanski, tako da bih ubrzo mogao razgovarati i s drugima. Ali, naravno da će mi njih dvojica pomoći. Mandžukića znam iz reprezentacije, Pjanića ću upoznati...

Je li se kad bavio mišlju što ako sve ne krene po planu? Vrti li mu se možda negdje taj film u glavi?
- Pa, rekao sam već da vjerojatno u početnom razdoblju neću startati u udarnih jedanaest. Međutim, apsolutno vjerujem u sebe i držim da ću se izboriti za svoju poziciju u momčadi, da ću uskoro biti u udarnih jedanaest Juventusa.