Foto: Tom Dubravec/ CROPIX
PIŠE ROBERT MATTEONI

STAVOVI DALIĆA I IGRAČA UKAZUJU DA IZMEĐU NJIH I UPRAVLJAČA NOGOMETA VLADA VELIKI ANIMOZITET Srebrna medalja na Mundijalu otvorila je Pandorinu kutiju

Piše: Robert MatteoniObjavljeno: 21. srpanj 2018. 19:25

Fantastičan doseg reprezentacije na SP-u stresao je Hrvatsku. Do jučer nezamislive brojke od skoro 2 milijuna gledatelja utakmica putem TV-a, i još manje zamislive dimenzije dočeka Vatrenih (550 tisuća duša samo u Zagrebu), zaokružile su dimenziju emotivnog potresa kojeg je izazvala izvanredna serija rezultata Dalićevih jurišnika. Logično je zato privukao pažnju domaćeg svijeta na opću nogometnu priču.

S jedne strane imamo reakcije na populističko gorivo, po kojima hitno treba graditi tzv. nacionalni stadion. Realno, to je sada manji problem nogometa. Postoje prioriteti, nakon čijeg bi se rješavanja i gradnja stadiona posljedično događala po logici stvari. To je druga strana reakcije i dotiče se temeljnog problema, a to je upravljanje nogometom. Koje linije je poprimilo dao je naslutiti istup Zlatka Dalića nakon fešte u Zagrebu, a koji djeluje kao početak otvaranja Pandorine kutije...

Pritisci na Dalića

Taman da to i nije želio, Dalić ju je odškrinuo, pod metaforičkim pritiskom onih 550 tisuća presretnih domaćina fešte u Zagrebu te 1-1,5 milijuna TV navijača. Njima, ‘običnoj’ Hrvatskoj, nejasno je zašto se uopće događa pitanje statusa izbornika. Sav taj narod je u nedoživljenom crescendu emocija i sreće zapravo glasno odao, kroz nogomet (!), koliko mu je potrebno pozitive, vjere u pravednost, optimizma i čvrste nade u bolje sutra na temelju istinskih vrijednosti. Sada kad im je netko, Dalić i igrači, pružio taj gotovo zaboravljeni osjećaj, nema šanse da oni stvari prepuste stihiji koja će im uskratiti (barem) tu nadu.

Onima kojima ne odgovara takva snaga izbornika i reprezentativaca u javnosti, neće više biti lako zanemarivati drugačije stavove. Dalić i igrači nisu miljenici nogometne Hrvatske, nego su potvrđeno heroji cijele Hrvatske. Njihovi stavovi, dalo se razumjeti ne samo iz Dalićevih izjava, ukazuju na veliki animozitet prema upravljačima nogometa. Odluka igrača da u povratku iz Rusije ne žele niti jednog člana Izvršnog odbora u avionu te da s njima put Hrvatske može samo predsjednik Davor Šuker, doima se kao tek početak reakcije jasnog i glasnog javnog odmaka od dosadašnjeg načina funkcioniranja HNS-a. Reprezentativci su prilično dugo bili u mučnoj situaciji da se gnjev javnosti prema vrhuški Kuće nogometa lomi na njihovim leđima. Sada kada su teškom mukom, ali sretnom fabulom, kompletnu javnost dobili na svoju stranu, teško će se više prepustiti ravnodušnosti oko toga što se oko njih događa, i na njihovu štetu...

Istina je da je dio članova Izvršnog odbora bio voljan glasati za smjenu Dalića nakon američke turneje. Animozitet prema izborniku, koji od prvog dana nije bio po volji Zdravku Mamiću, jasno se artikulirao, kako je izjavio i Dalić, i kroz pritiske priopćenja NK Osijek.

Hrabrost za smjenu

Uistinu čudne reakcije kad se zna da je čelnik kluba Ivan Meštrović poseban savjetnik Davora Šukera. Kao što je čudno (za neupućene) da se predugo opstruiralo Dalićev izbor stožera. Kao da se maksimalno htjelo komplicirati pripremu do Rusije. Hrabrosti za smjenu Dalića ipak nije bilo. Bio bi to rizik za katastrofu HNS-a, jer bi kaotičnost smjene i izbora nekog novog trenera sigurno reprezentaciji došla na naplatu na SP-u. Kao što se dogodilo Španjolcima...

Dalićeve zahvale Šukeru, u kontekstu gornjih animoziteta, izvana djeluju nelogično. On je predsjednik HNS-a i kao takav trebao bi osujetiti opstrukcije izbornika i interesa reprezentacije. No, Šuker i IO već duže žive kao razvedeni. Oni njemu zamjeraju da se otuđio u vođenju Saveza, a on njima neće zaboraviti da ga nisu htjeli kandidirati za predsjednika na prošloj Skupštini. Ostao je na čelu Saveza isključivo zbog autoriteta Zdravka Mamića. Njega se tamo doživljava(lo) sa strahopoštovanjem.

Zagreb, 200516.
Stadion u Maksimiru, igraliste Hitrec - Kacijan.
Trening hrvatske nogometne reprezentacije.
Na fotografiji: Zdravko Mamic, Davor Suker.
Foto: Ronald Gorsic / CROPIX
Foto: Ronald Gorsic / CROPIX

No, kako njegova snaga objektivno slabi u egzilu, u HNS-u su se rasplamsale dvorske borbe. Marijan Kustić, kao jedan od predvodnika ‘nove’ nomenklature, došao je već u više kriznih situacija želeći mijenjati neke odnose. Primjerice, imao je žestok sukob s povjerenikom za suđenje Antom Kulušićem kad je zagovarao njegovu promjenu. Opterećen je i odnos sa slavonskom linijom, koju predvodi siva eminencija HNS-a Ante Vučemilović. Animozitet jača nakon svake aktivnosti koja može umanjiti dosad povlašteni utjecaj tzv. slavonskog lobija. U Rusiji su se žestoko posvađali Šuker i počasni predsjednik Branko Mikša. Povod je bio raspodjela karata, ali je zapravo posljedica općeg animoziteta većine prema Šukerovom stilu vođenja Saveza. Po njihovim stavovima, pogotovo otkako je odsutan Mamić, Šuker radi po svome, ne mareći za druge stavove...

To su tek natuknice o razdrmanim odnosima u HNS-u. Nakon što ih je pokrio rezultatima, sada ih je Dalić razdrmao javnim istupom. Odmah je privukao pažnju nogometne, društvene, opće i pogotovo političke Hrvatske, koja si u ovom trenu nirvane u državi pogotovo ne može dopustiti odlazak miljenika nacije. Rasplet ove priče bit će i početak raspleta svih najčvršćih čvorova Kuće nogometa...

Linker
28. studeni 2024 09:51