U utorak nisu mogli igrati zbog blata na terenu Lučkog, a u srijedu su u relativno sunčanom Karlovcu, unatoč 1:2 porazu od vršnjaka iz Italije i neodlasku na Euro, pokazali da se hrvatska U17 selekcija nalazi svugdje, samo ne u blatu i lokvama. Nekima je poraz malo teže pao pa su se nakon utakmice bacili u utješne obiteljske zagrljaje, no poruke su uglavnom glasile isto:
- Momci, zaslužili ste otići kući s podignutom bradom.
Podignete li glavu na karlovačkim tribinama, vidjet ćete nekoliko stotina okupljenih, uglavnom su to bili roditelji, uža ili šira rodbina, skauti i agenti u potrazi za novim mladim nadama. Prvi koraci odmah su nam se ispostavili "jackpotom" jer naletjeli smo na obitelj Tine Kusanovića, koji nam je od početka bio posebno zanimljiv jer igra za mladu momčad Nürnberga. No, Kusanović djeluje napredno, pa trenira i s prvom momčadi njemačkog drugoligaša, a vodi ju Miroslav Klose. Čuveni Nijemac, pisalo se, označio ga je kao snažnu perspektivu, što će nam djed Grgo i potvrditi.
- Pogledao ga je u oči i rekao: "U budućnosti te vidim kao važnog napadača ove momčadi" - kaže nam simpatični djed s hrvatskim šalom oko vrata, a nosi posebnu težinu jer već je 54 godine u Njemačkoj.
- Kao i većina, išao sam trbuhom za kruhom. I baš zato za didu nema veće sreće nego da unuk zaigra u dresu Hrvatske! Tino je rođen u Nürnbergu, kao i njegova majka. Često imaju otvorene treninge pa ga dođem pogledati. Mislim da mu ide jako dobro - zaključit će pa nas poslati ništa manje ponosnoj majci.
- Cijeli život smo u Njemačkoj, ali dišemo za Hrvatsku. Tino? Dečki iz reprezentacije lijepo su ga prihvatili, dali su mu i nadimak Švabo. Mislim da se dobro slažu, a u klubu su zasad svi zadovoljni pa pozitivno gledamo prema naprijed.
Mi o vuku, a vuk će na vrata, jasno, tek nakon utakmice. Kusanoviću je 17 godina, za mladu Hrvatsku zabio je osam golova u sedam nastupa, ove zime govorilo se da Dinamo i Hajduk vide određeni interes, spominjalo se da ga prate i Bayern i Bayer Leverkusen... Dakle, mladić koji bi se mogao vrlo brzo istaknuti. Očekivano zbog godina, pomalo je sramežljiv pred medijima, no odlično govori hrvatski s obzirom da je ovdje uglavnom samo ljeti.
- Već sam se navikao na ovu okolinu, fino mi je ovdje. Nürnberg? Odlično je, treniram s Kloseom, ako ga znate... - stidljivo će kazati gledajući u pod.
Znamo, znamo, kako ne.
- On i ja puno pričamo, stekao sam dojam da sam mu drag, a budući da je i on bio napadač, puno mi pomaže svojim savjetima.
Napadač govori o napadaču, no pustit ćemo ga na miru jer treba jahati do Nürnberga osam-devet sati (ne brinite, vozit će majka i djed), a oko će nam zatim pobjeći na vratara. I to vrlo neočekivanog gosta. Kojom je od četiri rijeke u Karlovac doplovio Englez Matt Murray, bivši vratar Wolverhamptona?
- Agent sam dvojice mladih reprezentativaca Italije, tako da sam malo više navijao protiv vas, ha, ha! - podbost će, a napumpani bicepsi sugeriraju da je bolje prihvatiti šalu nego se nadmetati sarkazmom.
- Moram priznati da mi je za oko zapeo i jedan vaš igrač. Desetka Hrvatske djeluje kao dosta dobar dribler - kaže na ime Nike Horvata, koji nastupa za Borussiju Mönchengladbach U19 i treći je "Švabo" u mladoj reprezentaciji jer imamo i Roka Mijatovića (Bayern U-19).
Murray nas je zatim počeo ispitivati čime se danas bave Danijel Pranjić, Mario Cvitanović, Vedran Ješe... Tek će nam nakon dodatnog objašnjenja postati jasno odakle interes za bivše reprezentativce.
- Bilo je to 2003., branio sam za Englesku U21 protiv Hrvatske U21 na Upton Parku. Oko 20 tisuća ljudi gledalo je kako gubimo 0:3, dobro pa je bila prijateljska utakmica. Goran Ljubojević mi je zabio dva gola, Pranjić jedan. Neću zaboraviti Ljubojeviću kako me hladno prebacio! Bili smo dobra ekipa, sa mnom su igrali Glen Johnson, Gareth Barry, Jermain Defoe...
Kako to obično biva kada stranci govore o Hrvatima, razgovor završava na uvijek istom imenu, koje bi moglo biti tata svima koji su nastupili u srijedu.
- Divim se Luki Modriću, jednom od najboljih igrača ove generacije. Nikada nisam igrao protiv njega, ali družio sam se s Robbyjem Keanom iz Tottenhama. Uvijek mi je govorio da se tamo nalazi nevjerojatan igrač i sjajna osoba. Zove se Luka - kazao nam je Murray pri pozdravu.
Za kraj je ostalo samo stisnuti ruku Marijanu Budimiru. Izbornik je napravio veliki posao, aktualni prvaci Europe Talijani bili su na konopcima, plasman se odbrojavao u minutama... EP će se odigrati bez nas, ali tražit ćemo šansu na još većoj pozornici SP-a. Kazat će Budimir da nema potrebe govoriti o dometima ove generacije jer to su još uvijek dječaci, nema im druge nego maksimalno se posvetiti nogometu, a mlada reprezentacija uvijek će im pomagati na svaki signal napretka. Budimirov zaključak stiže kao možda i najprigodnija poruka dana:
- Dečki tuguju, ali brzo će ta tuga nestati. Onda će zavladati ponos.
Komentari (0)
Komentiraj