Prije 27 godina Hrvatska je kao debitant stigla do polufinala Coupe de Mondea. Francuzi su i prije početka tog Mundijala bili uvjereni da će ga osvojiti, a slijed događanja išao je u tom pravcu prilično podmazano. Sve do 46. minute, kada je odmah nakon odmora Davor Šuker, poslije senzacionalnog pasa Asanovića, šukerovski precizno poentirao.
Tog trenutka zaledila se Francuska, na terenu, klupi, tribinama i širom svijeta pred ekranima. Par tisuća naših navijača na sjeveroistočnom dijelu Stade de Francea je euforično slavilo, ali ih je dekoncentracija Bobana i potom Jarnija, te sudbina (dva Thuramova jedina pogotka u reprezentativnoj karijeri) sklona Francuzima, zaustavila do kolosalnog dometa.
Koliko god tužni bili, Hrvati su te večeri u gradu svjetla privukli sve reflektore nogometnog i inog svijeta jer na “smrt” su preplašili Zidanea, Deschampsa i društvo. Od te večeri nogometni je svije upoznao novog važnog “igrača” na globalnoj karti...
Skoro tri desetljeća kasnije vatrena škvadra prvi puta stiže na mjesto (ne)sreće s dva gola prednosti. Dvije uzastopne pobjede, 2022., upravo u Parizu, a prije tri dana u Splitu, dovoljno naznačuje što je Hrvatska (p)ostala od 1998. godine naovamo...
Upravo ta činjenica, da je reprezentacija i dalje protagonist visokih razina, najveći je uspjeh vatrene priče. Gotovo je unisono, uključujući i domaće okruženje, stršilo uvjerenje kako debitantska sreća ostaje na tome. Jer, eto, zemlja s (tada) 4,5 milijuna stanovnika ne može dugoročno biti uspješna na višim levelima natjecanja. Hrvatska ne samo da je ostala protagonist, nego je uspjela stići i do finala Mundijala, gdje je 24 godine kasnije Francuska opet bila s(p)retnija, slaveći drugu titulu...
Kako god se zaključio nedjeljni šesti dvoboj na SDF-u, svjetska relevantnost Vatrenih ostat će dojmljiva. Gubila je Hrvatska i 0:6 (Španjolska), i 1:5 (Engleska), i 1:4 (Portugal), i 2:4 (Francuska), ali je ona i dalje “tu”. Čak i bolja.
Nadu i vjeru u prolaz nitko nam ne može oduzeti, znajući da će biti pakleno teško uspjeti. U Dalićevoj eri, gdje je LN zamijenila prijateljske oglede, natjecateljski ritam je još teži. Od 2018. u povezanim programima pretežno drugu utakmicu igra se slabije. No, postoji i kontra teza. Prije dvije i pol godine je unutar deset dana igrala čak četiri (!) utakmice LN i nakon poraza od Austrije (0:3) remizirala s Francuskom, pobijedila u Danskoj i onda opet u Francuskoj.
Sve su opcije, dakle, otvorene, i upravo to, da je sve u igri, razlog je da Vatrenima odamo priznanje. Ako još prođu, onda...
Komentari (0)
Komentiraj