Vatreni ponovno imaju devetku. Andrej Kramarić u ponedjeljak je ušao u hotel nacionalne vrste nakon 15 mjeseci. Akcije reprezentacije izostale su gotovo 10 mjeseci, a njega nije bilo od lipnja 2019. godine. Ozljede nisu dale. Ponovno je vedar i raspoložen, ali bez velikih najava. Bude li golgeterski ubojit kao u finišu protekle sezone kad je Borussiji u Dortmundu ‘sprašio’ četiri komada, kud ćete bolje.

I ovog ljeta ostaje u Hoffenheimu, gdje je u četiri i pol sezone odigrao 150 službenih utakmica, zabio 70 golova i imao 30 asistencija. U prosjeku u dvije od tri utakmice učinio je nešto konkretno što je donijelo gol. Najveći je igrač i najbolji strijelac u povijesti Hoffenheima.

S Bundesligom je okončao 27. lipnja, bilo je vremena za odmor i treninge.

- Nikad u životu nisam imao toliko slobodnog vremena, skoro 35 dana. Jedino su pametni Nijemci znali što će se događati kasnije, pa smo prvi krenuli i prvi završili, a na kraju se i odmorili. Eto, vidite, u polufinalu Lige prvaka bila su dva njemačka kluba i dva francuska, a zna se da Francuzi nisu ni završili prvenstvo. Bayern je osvojio, a sigurno je veliki razlog za takvu dominaciju bio što su se imali vremena odmoriti. Zato su pregazili sve u završnici Lige prvaka, dok klubovi iz drugih država energetski nisu bili ni blizu - kazao nam je Kramarić.

Koljeno i gležanj bolje

Najviše nas je zanimalo kakav je on došao Daliću na prozivku.

- Trenirao sam više-manje kompletno, uvijek ima nekih sitnica u kojima malo ‘šteka’, ali ne mogu se žaliti. Dobar sam. Ovog smo časa u sredini priprema, nisam još najbolji što se tiče fizičke spreme jer noge su još malo teške, ali ajmo reći da je sve u redu.

Protekle sezone izvan terena držali su ga i koljeno i gležanj...

- Puno su bolje nego što su bili, i koljeno i gležanj. Mogu trenirati normalno. To je sve iza mene. Prvi put otkako sam u Hoffenheimu, prošao sam ljetne pripreme s klubom. Nijedne dosad nisam pošteno odradio. Svaki put bi se nešto namijestilo, ili ozljeda, ili europsko, ili svjetsko prvenstvo…

Na koliko ste ovog časa fizički?

- Nije to lako izmjeriti jer dosad smo igrali samo prijateljske utakmice, to je jedno, a prave, natjecateljske, nešto su drugo. Tek kad dođu bitni susreti, kad će svi gristi, vidjet ću kako ću se osjećati. Nisam ni u glavi sto posto spreman, pa mi je teško reći gdje sam, što sam i kakav sam.

Po pitanju prijelaznog roka česte su bile priče ranijih godina o potencijalnom transferu, ali ostajete vjerni Hoffenheimu.

- Moj odgovor na ovakvo pitanje je jednostavan: u Hoffenheimu sam i mislim da se ništa neće promijeniti. Pogotovo i zbog ove krize koja je nastala uslijed koronavirusa.

Imate 29 godina, je li to manjak ambicija? Vidimo vas u većem klubu.

- Jasno mi je to. Više-manje svi mi kažu da sam zaslužio i da me vide u većem klubu. Moram reći da je u nekim trenucima klub tražio previsoku transfernu odštetu, što nije bilo realno za isplatiti. Ja sam isto tako govorio da sam sretan i zadovoljan u Hoffenheimu, i s klubom, i sa životom, što je istina. Nije bilo nikakve prisile da se radi transfer, ljudi iz kluba su bili zadovoljni sa mnom, ja sretan s njima. Odlično mi je, sa svih mogućih aspekata, od respekta koji imaju prema meni, financijskog dijela i ljudskog odnosa. Naravno, moram reći da bih volio zaigrati u klubu velikog imena, da to ne bude samo Hoffenheim. Puno sam napravio s njim, i ja za Hoffenheim, i oni za mene, ali možda mi treba ta jedna stepenica da poslije karijere mogu reći da sam igrao u velikom klubu. Bilo bi krasno. No, nije pritisak, vidjet ćemo. Sve je moguće i sve otvoreno. Vrlo sam ‘lagan’ oko toga pitanja. Ništa ne me pritišće.

Koliko je najviše tražio Hoffenheim za vas?

- Prije nego što su krenule ozljede, u klubu su pričali da bi me pustili za 60 milijuna eura. To je bilo jako puno. Potom je lani stigla ozljeda, krenula su pitanja kakva će biti sezona. Iako, koliko je god ona u neku ruku bila loša, statistički je po omjeru nastupa i golova ispala najbolja. Korona je zaštopala priče o transferu. Bit će Euro na kraju sezone. Motiviran sam za za Bundesligu, Europsku ligu i reprezentaciju. Bitno je samo da ostanem zdrav, da bude minuta na terenu. Čeka nas jako puno nastupa, posebno do Božića. Možda zbog toga neće ni biti toliko efikasnih utakmica sa statističke strane gledano. No, bit će zanimljivo i zbog rasporeda susreta i virusa.

Stop zabrani publike

U subotu u pripremom dvoboju s Mainzom (pobjeda 2:1) igrali ste napadača u rasporedu 4-4-2.

- Igrali smo s rombom u vezi, a ja sam nakon dužeg vremena zaigrao u špici. Ne sjećam se kad sam zadnji put bio u špici. Više sam u veznom dijelu. Pa, čak i kad sam Dortmundu dao četiri komada, igrao sam zapravo lijevog veznog. Trener Hoeness od nas traži novu formaciju koju nismo igrali u Hoffenheimu. Ne mogu procijeniti kako će to izgledati. Trener je mlad, dosad je trenirao samo klince, ali ima zanimljive stavke. No, iskreno, ovog časa pojma nemam što ću igrati.

U subotu igrate u Portu, sljedećeg utorka u Francuskoj. Očekivanja?

- Odmah u startu, bez pravih priprema, u čudnom trenutku dvije jako zanimljive utakmice koje čekam s pozitivnom energijom. Neće biti Modrića i Rakitića, možda još netko izostane, ali imamo dovoljno mlađih koji su se pokazali. I bez kapetana i dokapetana izbornik će imati slatke brige. U svakom slučaju bit ćemo motivirani. Igramo s europskim prvacima Portugalcima i svjetskim prvacima Francuzima. Na neki način htjet ćemo se revanširati jednima i drugima, ali daleko od toga da se radi o pravom revanšu jer Liga nacija nema snagu kao EP ili SP. Kakav god bude rezultat, jasno je da je cilj ostati u prvoj kategoriji u Ligi nacija te testirati momčad. Nema presinga i pritiska da se moramo bacati na glavu. I drugi treneri će rotirati dosta igrača i gledati određene taktičke stvari. Neće biti emocija na najvećem nivou...

Dakle, odlično bi ih bilo po prvi put pobijediti, ali dugove ćemo morati naplatiti neki drugi put.

- Revanš je tek na pravom natjecanju.

Koliko od emocija uzima što se igra pred praznim tribinama?

- Na to sam i ciljao jer bez navijača i dodatnog natjecateljskog gasa to nije prava priča. Gledatelji unose atmosferu. Neke lige se igraju s publikom, mislim da bi to kroz mjesec-dva trebala uvesti i Bundesliga te druge države. U Njemačkoj su česta okupljanja po gradovima i demonstracije iz raznih razloga, na kojima su ljudi praktično sljubljeni jedni uz druge, a na stadionu je to nemoguće. Zato nema smisla da bude zabranjen dolazak gledatelja. Vjerujem da će odgovorni to shvatiti.

Kao ofenzivni vezni

S kakvim osobnim ambicijama ulazite u Ligu nacija?

- Ne znam kako izbornik gleda na moju ulogu, špicu dugo nisam igrao. Više se vidim kao ofenzivni vezni… Milijun puta sam o tome govorio.

Biste li bili zadovoljni s jednim osvojenim bodom u te dvije utakmice? Da postavimo nekakav minimalan cilj.

- Bit ću zadovoljan s četiri - nasmijao se Kramarić.

- Činjenica je da nećemo igrati u najjačem sastavu, Hrvatska je mala zemlja, ali ima jako puno igrača. Jasno da ih Portugal i Francuska imaju i znatno više. Sve je moguće jer niti mi ne znamo u kakvoj smo formi, a ne znaju ni oni u kakvoj su formi - zaključio je Kramarić.