SAD JE SVIMA JASNO: PRETPOZIVI SU FORMA ZA JAVNOST Misli li Čačić da ona to neće prepoznati i da će vjerovati kako je dosljedan u kriterijima izbora?

Kad biraju igrače, imaju svoju logiku, ma kako ona javnosti djelovala nelogično. No, službeni izbornici, za razliku od dva milijuna (muškarci) ad hoc izbornika, imaju moć odluke i za to su plaćeni. Oni u pravilu žele da se njihovi izbori podržavaju i hvale, teško podnose ono što je uobičajeno za taj posao, a to je osporavanje. Pogotovo medijsko. U 25 godina hrvatskih izbornika nije bilo jednog koji nije bio silno opterećen medijima. Svaki od njih je imao mantru kako ih ne zanima što mediji pišu i javnost zbori. Što je, naravno, bilo i ostalo obrnutim doživljajem…

Ante Čačić posljednji je u nizu i, dojam je, u vrhu po utjecaju taštine. Djelomice razumljivo, jer je u smiraj prosječne HNL karijere neočekivano dobio top trenersku zadaću, voditi najbolje nogometaše Hrvatske. No, nije razumljiv kada na kritični ton njegova kriterija izbora igrača reagira čuđenjem kako netko uopće njegove odabire ne doživljava kao i on, dakle “izbor najboljih što hrvatski nogomet ima”.

Osim što je izbor sam po sebi subjektivna kategorija, zato i podložna stalnom analiziranju, Čačić dubioze generira nelogičnim kriterijima. Potvrdio je to i za akciju Estonija, kamo je odveo tek 16 igrača, a na koju je pozvao igrača koji nije bio ni na listi pretpoziva.

Ronald Gorsic / CROPIX / CROPIX

Ante Miše bio je pomoćnik Ante Čačića dok je ovaj bio izbornik

Ante Ćorić je svakako talentiran momak, ali svojim igrama nije (još) opravdao postojanu prednost koju iznova ima kod Čačića pred drugim afirmiranijim igračima. Je li to, primjerice, Mario Pašalić, koji se nakon španjolske i francuske sada potvrđuje u talijanskoj ligi i dresu Milana, je li to netko drugi, nije presudno. Stvar je u gorljivom predstavljanju nečega kriterijem, a što to objektivno nije.

Čačić kao i svaki izbornik ima neke svoje vizije koje šira javnost ne dijeli, ali to je njegovo pravo. No, iritira kad iskazuje iritiranje na postavljanje pitanja nedosljednosti u izboru ili kada na teze o favoriziranjima odaje kao čuđenje i zgražanje što se njegovi potezi takvim doživljaju.

Nikako nećemo razumjeti da izbornik, ma kako se on zvao, ne napuni zapisnik reprezentativne utakmice. Tako ne razumijemo ni logiku da neke igrače stavi na listu pretpoziva, a onda pozove druge. Sada kada je jasno da su ti “pretpozivi” samo forma za javnost, ne razumijemo ni kako izbornik misli da ona to neće prepoznati i da će vjerovati kako je dosljedan u kriterijima izbora…