Sapunici nema kraja: Messi i Ronaldo skupa nisu imali veći broj utakmica od Ćorića

Ante Ćorić još se nije ni raspakirao nakon Pireja, a u obiteljskom kafiću već su sjedili odabrani novinari kako bi prenijeli bombu o odlasku ovog talenta. Razlog: nije zadovoljan u Dinamu, ni minutažom niti odnosom. Argumenti igrača koji je u travnju postao punoljetan pali su u vodu jednostavnim pogledom na brojke koje kažu, od debija je igrao 58 od moguće 73 utakmice! Pojašnjenje statistike jest to da nikada prije neki igrač njegovih godina pa ni Modrić, Ćorluka, Cvitanović, u Maksimiru nije imao veću minutažu. Ma čak ni Zvone Boban. Ili ako treba još dalje - sa 18 i pol godina Leo Messi skupio je 26 službenih nastupa, a Ronaldo 31...

Da brojke ne mogu omanuti brzo je shvatio i Ćorić pa je lopticu prebacio na - odnos. Kakav ga to odnos tjera iz Maksimira nije baš objasnio, ali je zavapio da ga ne tretiraju više isto nakon potpisivanja profesionalnog ugovora. E, pa Ante, tim si potpisom (trebao) postati profesionalac. A profesionalcu tek nakon puno vremena, prilika, propuštenih prilika itd...dođe svrab u novčanik. I zato je malo otužno gledati pozivanje na navijače i beskrajnu ljubav prema Dinamu kada je potpuno jasno da u ovoj priči nema drugog motiva doli - novca!

Zoran Mamić dao mu je priliku kada je sa 16 godina došao u seniorsku svlačionicu. Nedavnim potpisom navodno zarađuje 300 tisuća eura bruto. Uz to, ide priča kako ugovor sadrži klauzulu o određenom postotku koji ide igraču prilikom transfera. Opet navodno, ali, i da je nema - za pet godina bi 18-godišnjak trebao zaraditi 1,5 milijuna eura pa da više i ne pukne loptu!

Lova je to o kojoj mnogi oko njega mogu samo sanjati, ali i lova za koju Ćorić već smatra da ju je prerastao. I sam je poručio ovih dana s priprema mlade reprezentacije:

"Već je nekoliko jakih europskih klubova pokazalo zanimanje za mene i uputilo konkretne ponude, ali ne bih još o imenima."

Ali mi bismo o imenu agencije Doyen koja ga je odlučila parkirati u svoju garažu. Riječ je o agenciji iz okrilja glasovitog Jorgea Mendesa i njegova kompanjona Petera Kenyona koji su, navodno, za ekskluzivitet nad Ćorićem spremni platili pola milijuna eura ili su to već učinili.

Zaključak: nije minutaža, nije odnos nego - lova. I to je sasvim legitimno, tko ne želi više zarađivati ako vidi da za to ima priliku i talent? Ali čemu onda igrokaz? Ona narodna je česta u ovim nogometno-milijunaškim krugovima: Ante, ne možeš biti i j.... i pošten.

Dinamo je na sve ovo u menadžerskoj maniri dignuo bijelu zastavu jer je papirologija jasna i kaže da Ćorić ima petogodišnji ugovor i klub je taj koji diktira uvjete. Da bi zgrabio te milijune koji, eto, pršte sa svih strana moraš imati Mamićev blagoslov. A koja je to cifra, sigurno neće Ćorić određivati iz obiteljskog kafića. Neka Jorge Mendes donese tih 20 milijuna eura i uzme si Ćorića. Ili ako Porto nudi 10, neka nadoplati razliku ako vjeruje u Ćorićev talent barem pola koliko vjeruju u Maksimiru.

Ono što Dinamo treba, dok se ova saga ne završi, jest misliti o sljedećim Ćorićima: Moru, Brekalu, Šemperu, Fintiću... Jer, što njih sprečava da, danas-sutra, unatoč profesionalnom ugovoru u džepu, krenu Ćorićevim stazama glumiti uvrijeđenu frajlu? S figom u džepu!