Martin Erlić zabio je za Speziju, no njegova momčad poražena je kod kuće od Tudorove Hellas Verone 2:1 u utakmici 20. kola Serie A. Erlić je bio mladi hrvatski reprezentativac zaključno s Europskim prvenstvom, kako je rođen 24. siječnja 1998. godine više nema pravo nastupa za ekipu Igora Bišćana, ali nada se da će stožer Zlatka Dalića voditi i o njemu računa. Drugu sezonu igra u Serie A, za sljedeću već zna da se vraća u Sassuolo koji je otkupio ugovor od Spezije.
- Verona je imala dosta pozitivnih igrača na Covid, a i nama su nedostajale dvije prve špice. Znali smo da će biti teška utakmica. Nemamo vremena za žaljenje jer već je pred nama derbi protiv Genoe - kazao nam je Erlić čija momčad je dobila Napoli, što je bilo veliko iznenađenje, ali joj je to jedina pobjeda u zadnjih osam nastupa u Serie A.
- Činjenica je da nemamo kontinutet. Dosta se toga u klubu izmijenilo, novi je trener, niz igrača nikad nije igralo Serie A. Zato teže dolazimo do pozitivnih rezultata. Spezija je ekipa koja se uvijek bori za ostanak. Tko je mislio da ćemo se spasiti deset utakmica prije kraja, taj se zeznuo.
Za vas je osobno pogodak dobra najava 2022. godine. To vam je prvi u prvenstvu ove sezone, lani ste zabili tri uz jednu asistenciju.
- Pogodio sam glavom, a imao sam još nekoliko prilika. Osjetio sam potrebu da zatresem mrežu, da pomognem ekipi, sretan sam što sam u tome uspio, ali pogodak nije ništa donio po pitanju bodova.
Erlić je stoper, no u završnici utakmice igrao je u napadu.
- Desetak minuta sam bio u špici. U Speziji sam četvrtu sezonu, super mi je. No, kao stoperu smeta mi što primamo dosta golova. Momčad je stvorena da se spasi ispadanja, možda ima manje kvalitete nego neke druge, ali zadovoljan sam svojom igrom. Napredujem. Sljedeće sezone se vraćam u Sassuolom, za to treniram i radim. Cilj mi je prije toga ostati sa Spezijom u najvišem rangu.
Jeste li imali izravne duele s Nikolom Kalinićem, on je ušao u 71. minuti?
- Pomaknuo se na drugu stranu od moje. Znamo da je neugodan. Volim izazove, što je bolji napadač protiv mene, to više dajem. Nadam se da će se vratiti u Hajduk. Navijač sam Bijelih, on bi bio veliko pojačanje.
Kad smo razgovarali 96 ljudi iz Serie A, igrača, trenera i članova stožera je bilo pozitivno na Covid-19.
- Mi smo se u klubu cijepili s trećom dozom. Prvenstvo se neće zaustavljati, dovoljno je imati 13 igrača za nastup.
Karijeru je započeo igrajući za Raštane, a vrlo mlad stigao je u Italiju.
- Ja sam iz sela Tinj kraj Zadra, krenuo sam u trećeligašu Raštanima 2008. godine dok su bili TOP, dok se klub nije raspao. Na turnirima u Dalmaciji vidio me Dinamo i pitao bih lim htio u Maksimir. Već sam tada razmišljao drugačije od prijatelja koji su bili moje godište, bio sam zreliji. U Dinamu sam proveo dvije-tri sezone, moja su generacija Moro, Šemper, Sosa, Brekalo… Bilo mi je super, no došla je ozljeda, manje sam igrao i odlučio sam se za Rijeku. Tamo sam proveo godinu i pol da bi me uočili skauti Parme. Sa 15,5 godina stigao sam u Parmu, no nakon 1,5 godnu klub je otišao su stečaj. Sportski direktor omladinskog pogona preselio se u Sassuolo te povukao preko 60 djece iz Parme, tako i mene. Dvije sezone igrao sam u Primaveri i dobio poziv za mladu reprezentaciju.
Ipak, put ga nije odmah vodio u Serie A nego obrnuto. Na posudbu u Südtirol, u Serie C.
- Sassuolo me kasnije pustio kao slobodnog igrača u Speziju, da bih s njom 2020. ušao u Serie A. Lani sam u najvišem rangu imao 28 nastupa.
No, Sassuolo je zadržao dio prava…
- Imao je 50 posto mojeg ugovora te me je ponovno potpuno otkupio. To je klub koji ima vrhunske ljude, rade s mladima, sretan sam što ću se vratiti. Ipak, nije mi cilj da se zaustavim u Sassuolu, nadam se da to neće biti zadnja stanica.
Igrači Sassuola dolaze do reprezentacija, svojedobno je i Šime Vrsaljko iz toga kluba igrao za Vatrene, neki su se probili među Azzurre, možda se i vama posreći?
- Pamtim izvrsno iskustvo iz U-21 reprezentacije, bili smo kao obitelj, pričam to s osmijehom na licu. Što se tiče A reprezentacije ni sa kime nisam imao kontakt. Radim, trudim se, borim se, ali svjestan sam da imamo vrhunske stopere kao što su Lovren, Ćaleta-Car, Vida, Gvardiol… Jaka je konkurencija. Borim se, napredujem i nadam se jednog dana pozivu.
Je li bilo teško otići mlad u inozemstvo?
- Koliko je bilo dobro, toliko i rizično. Od tako mladih kao što sam bio ja, možda sam jedini koji je došao do ove razine. Nisam nikoga poznavao, došao sam s jednim koferom u ruci, kao da me je netko istresao u Italiju. No, volim izazove, brzo sam morao odrasti. Rekao sam samome sebi - moraš trenirati više od drugih. Imam veliku obitelj koja mi je podrška, kad god mi je teško pomislim na njih i to mi daje snage.
Obitelj nije išla s vama?
- Moji roditelji žive na selu i bave se poljoprivredom, nisu mogli sa mnom u Italiju. Imaju svojeg posla. No, bio sam odlučan i vjerovali su u mene. Imam dva brata, dvije sestre i osam, a sad dolazi deveti nećak… Najmlađi sam od braće i sestara. Ante je bio puno talentiraniji od mene, igrao je za Primorac iz Biograda, imao je sa 18 godina pozive Hajduka i Zadra, htio je u Hajduk, na kraju nije oišao u nijedan… Drugi brat Luka igra nogomet po selima. Svi smo sportski tipovi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....