U prosincu 2023. godine gazda AC Milan Garry Cardinale obznanio je veliku vijest. Nakon 24 godina igranja nogometa Zlatan Ibrahimović će postati Senior Adviser vlasnika kluba. Za konzervativniji svijet talijanskog nogometa odmah je postalo problematično što radi i za što odgovara onaj koji je na toj poziciji. U više navrata Garry Cardinale, Amerikanac talijanskog podrijetla, tumačio je koja su zaduženja Zlatana Ibrahimovića, iako, čini se, do danas i dalje mnogima u tamošnjoj javnosti nije bistra ta pozicija...

Američki model upravljanja

Dakle, Cardinale, koji je između ostalog investitor i u New York Yankeesima, odabrao je Ibrahimovića kao osobnog “izaslanika” u AC Milanu. Nešto preciznije rečeno je da kao veliki nogometaš i ime, posebne sklonosti za biznis u svijetu sporta i zabave, predstavlja čovjeka koji će “doprinositi razvoju kulture pobjednika, rastu vrijednosti igrača, modernizaciji metodologije treninga, promociji i jačanju branda Milan te će biti involviran u sve strategijske smjernice kluba kao što je primjerice gradnja novog stadiona”...

U Americi je takvo “naslovno lice” neke franšize u bejbolu, američkom footballu nešto uobičajeno. U europskom nogometu, a napose u Italiji, hijerarhije su desetljećima jasno definirane. Dakle, postoji vlasnik, uprava, predsjednik uprave, sportski direktor, poslovni direktor, a često i tzv. CEO, što znači glavni izvršni direktor. Naravno, svaki klub ima svoju postavku operativnosti, ali najveći uspjesi Milana u tri desetljeća ere Silvija Berlusconija obuhvaćao je tu hijerarhiju, ali s tri ključna lika. Berlusconi vlasnik i povremeni predsjednik (do ulaska u polittiku), Adriano Galliani šef uprave kluba (svih poslova) te sportski direktor Ariedo Braida. Svi su ostali akteri u klupskom timu bili samo asistenti, a spomenuti trio je donosio odluke i usmjeravao klub...

Zlatan Ibrahimović, kako danas djeluje u javnom odjeku, sve je to “u jednom”. Upravo zbog te njegove koncentracije moći, a uslijed ne baš uspješnih plovidbi AC Milana, više je puta bilo polemika u eteru talijanskog nogometa. Iz ovdašnjeg kuta gledanja je i ona koja je u rujnu uslijedila nakon što je Zvonimir Boban, britki komentator Sky Sporta Italia, na pitanje o Ibrahimovićevim prvim mjesecima kao kormirala kluba, kazao da ne može baš komentirati jer ne zna zapravo koje poslove obavlja Šveđanin.

Boban je time, naravno, izazvao reakciju Ibrahimovića, kojeg je upravo on, zajedno sa Paolom Maldinijem vratio u Milan prije pet godina. Ta je “akcija” bila jedna od ključnih da Milan, nakon 11 godina opet osvoji scudetto (2022.). Kuriozitet je da je taj naslov iz 2011., stigao upravo u sezoni prvog dolaska Ibrahimovića u Milan...

Zbog notorne samodopadnosti, koju su uvijek generirali i ti uspjesi u dresu Milana, Ibrahimović je teško prihvatio novu zbilju, a to je prozivanje. I u fazi prilično velikih polemika “na šta to liči Milan 2024./25.”, Ibrahimović je na istoj tv postaji “naduren” i očito iritiran tim prozivkama, odgovorio...

- Ja sam boss u klubu, a svi ostali rade za mene!

Sasvim je logično da je takav odgovor, sam po sebi, bio autogol za Ibrahimovića. U njemu je tada prevladao mentalitet Ibre igrača, onog koji je znao izvaliti svašta, uvrijediti, potući se, ali bi snagom svog fantastičnog talenta i garda pobjednika na terenu učinio one stvari koje su mu iznova priskrbile opraštanja, veličanja i zanemarivanje egocentričnih ispada. No, kao rukovoditelj u jednom klubu, napose u velikom kakav je Milan, takva ponašanja i komunikacije si čovjek ne može dopustiti. Analitičari, mediji, a što je za njega najteže i navijači, nakon svakog neuspjeha Rossonera, krivih selekcijskih odabira igrača ili trenera, logično ga prozivaju.

U tome se, dakako, ide u krajnost među onima kojima Ibrahimović, po defaultu, nije simpatičan, odnosno prema njemu gaje veliki animozitet. Problem je ako takav njegov gard, kao da je još igrač, nadjača stav dužnosnika, koji mora biti i diplomat, i reflektirati mirnoću, stabilnost, povjerenje. Pogotov je problem kada rezultati ne daju za pravo ikakvom nadmenom stavu. To je trenutno zbilja AC Milana, kojem je ovo prva sezona u kojoj je Ibrahimović “čovjek odluke”, a koji se nalazi na sedmom mjestu, sa zaostakom od pet bodova za pozicijom broj 4, koja osigurava Ligu prvaka (s utakmicom manje, protiv Bologne).

fewfwefwewe

Ibrahimović je odabrao Daniela Fonsecu za trenera, a eto, već prije Božića ga je smijenio i doveo još jednog Portugalca, Sergia Conceicaoa. Od jednog trenera mirnije naravi, što se tretiralo kao njegova mana, odabran je trener koji je vrlo agresivan i nervozan, ali, kažu, mentaliteta pobjednika. Conceicao je igrao u Italiji (Lazio, Parma, Inter) i vjerovalo se da će brzo uklopiti, no očito je da ovo nije isti čovjek. Kao igraču mu je taj temperament bio saveznik, kao treneru već pokazuje da mu je teret. Conceicao je startao neočekivanim uspjehom, u Super kupu, i činilo se preokretom sezone. No, nije bio, nego su se ubrzo potvrdili limiti momčadi i neuvjerljivost igre i rezultata. No, Conceicao je dodatno izazvao kritike zato što je slavio u svlačionici s igračima onako kako je to činio u Portu, to jest uz ples i cigaru. Pogotovo milanistima to je bilo deplasirano ponašanje, a onda kada su uslijedili slabiji rezultati, spočitavaju mu svi. Istu je sudbinu doživio i Zlatan Ibrahimović, jer je u svlačionici održao govor, svjestan da ga kamere snimaju, a kao da je Milan osvojio najznačajniji trofej i kao da je to trenutak koji pokazuje kako se sve promijenilo na bolje i treba dalje tim putem....

U posljednjim tjednima Ibrahimović, kojeg su navijači prošle godine prozivali “da ga nema blizu kad je momčad u krizi”, nastoji popraviti i sliku kluba, i momčadi, a i svojeg djelovanja. Je li izvukao pouke i sa novim iskustvima djeluje logičniji? Vidjet će se, kažu mnogi analitičari da će teško promijeniti svoj temeljni gard. Milan je doveo nekoliko dobrih igrača u zimskom roku, ali je poraz u Rotterdamu protiv Feyenoorda, pogotovo nakon što je propuštena šansa u Maksimiru da izbori direktan prolaz u LIgi prvaka, vratila atmosferu na početak. To jest u skepsu šire javnosti i nezadovoljstvo navijača. Ukoliko se ne prođe oslabljene Nizozemce na Meazzi, hod Ibrahimovića kao bos po trnju biti će još teži..