Negdje oko 17 sati u nedjelju, FC Juventus je objavio:
"Thiago Motta više nije trener Juventusa, a na njegovo mjesto, do kraja sezone, imenovan je Igor Tudor (46)!"
Tko poznaje povijest Juventusa, dobro zna da je to klub koji nema naviku mijenjati trenere u tijeku sezone. U 128 godina povijesti, kažu kroničari, vodstvo torinskog kluba posegnulo je u osam navrata za "priznanjem pogreške", odnosno smjenom trenera u tijeku prvenstva. Ova s Thiagom Mottom je po mnogočemu - šokantna.
Brazilac talijanskih korijena je bio senzacionalan dvije godine u Bologni, te ga je Juventusov vladajući trust definirao kao idealnog trenera za novu eru. Njome stručno upravlja Cristiano Giuntoli, koji je napravio sjajan posao u Napoliju (doveo ga do scudetta, višestruko podigao vrijednosti igrača), te mu je John Elkann, gazda obiteljskog holdinga dinastije Agnelli, dao odriješene ruke da stvori novi moćni Juventus. Kako nam ukazuju ovosezonske činjenice, Giuntoli je zapeo na prvoj godini, kao potvrda da je jedno djelovati u klubu manjeg rejtinga, a sasvim drugo u velikanu kao što je Juventus.
Tudor je rano završio karijeru
Igor Tudor je "juventin". Bio je igrač Stare dame od 1998. do 2006. godine, s prekidima (posudbe u klub partner Sienu) zbog problema s ozljedama i posljedično s formom. Dok je igrao u Juventusu, Tudor je izgradio famu fajtera, a napisani su tomovi o tome kako je bio nerazdvojan sa simbolom svih fajtera Paolom Monterom. Bila su to, dakako, druga nogometna i Juventusova vremena. Tudor je, još u negativno tretiranoj eri Carla Ancelottija, naznačen od trenera kao najbolji stoper tog godišta (1978.). Kad se na klupi našao Marcello Lippi, Tudor je opet bio odličnog statusa. Štoviše, Lippi ga je koristio i kao zadnjeg veznog, ističući kako je "vrlo kompetitivni Igor" inteligentan i snažan igrač, koji na tom mjestu može pružiti i više nego na uobičajenoj stoperskoj poziciji...
Sudbina nije mazila Igora Tudora igrača. Iako je već s 20 godina doživio karijerni iskorak, i prije Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998. potpisao je za Juventus, ozljede su bitno narušile dinamiku njegove karijere. Kad je bio u najjačoj formi stradao mu je gležanj, zbog čega je, između ostalog, morao preskočiti nastup na Svjetskom prvenstvu u Japanu/Južnoj Koreji 2002. godine. Operacija gležnja je trebala riješiti njegov problem, no pokazalo se kroz vrijeme da mu se dogodilo slično kao i Marcu van Bastenu. Ne samo da nije riješio problem, nego je postao kroničan. Na još jednoj od operacija dobio je bakterijsku infekciju, stradala je i hrskavica gležnja, te je naposljetku shvatio da na toj visokoj razini više neće moći igrati. Tudor se vratio u Hajduk, pokušavao je još igrati, ali bolovi koje je trpio nagnali su ga da se konačno zaustavi 2008. godine. Na pragu 30. godine Igor Tudor je morao zaključiti karijeru...
U trenerske vode je ušao odmah iduće godine, prvo kao pomoćnik Edoardu Reji, a onda kao trener omladinskog pogona, usporedo kao pomoćnik u Štimčevom izborničkom stožeru. Od 2013. počinje mu samostalna karijera, a u Hajduku, uz osvajanje Kupa, zadržao se nepune dvije godine. Do danas to mu je najdulja trenerska dionica, koja je obuhvatila rad u PAOK-u, Karabuksporu, Galatasarayu, Udineseu, opet i kraće Hajduku, Juventusu, Veroni, Marseilleu i Laziju. Ovo imenovanje, drugo u Juventusu (2020./21., pomoćnik Pirlu), ujedno je 11. stanica u 11 godina trenerske mu karijere. Taj podatak je prilično znakovito obilježje te karijere...
Vratimo se aktualnosti. Thiago Motta trebao je biti predvodnik nove ere Juventusa. Nekad odličan igrač, potom trener u crescendu uspješnosti, Bologni je donio vizu za Ligu prvaka prvi puta nakon 60 godina. Veliko igračko ime, elegantan u stilu ponašanja i rada, vrlo perspektivnih trenerskih vizija, činio se optimalnim rješenjem za Staru damu. No, izdržao je samo do ožujka. Motta je natjecateljski podbacio. Ispao je iz Lige prvaka, ispao je iz Kupa Italija, u Serie A bit će fešta ako se izbori četvrta pozicija i plasman u iduću sezonu LP-a. Njegove metode nagovještavale su velike, koliko i neočekivane probleme.
U sezoni je imao 42 utakmice i u čak 39 navrata mijenjao je startnu postavu. Njegovi odnosi s igračima bili su iz tjedna u tjedan sve lošiji. Dio je igrača zato otišao u siječnju, a dio ih je otvoreno direktoru Giuntoliju kazalo da će ići na ljeto jer ne mogu funkcionirati s Mottom. Loši rezultati, atmosfera, smanjivanje vrijednosti igrača, dojam da su sva pojačanja zapravo promašena, sve je to nagrizlo povjerenje vodstva Juventusa, koje je nakon posljednjih ružnih poraza (0:4 Atalanta, 0:3 Fiorentina) shvatilo da se stvari ne poboljšavaju. Naprotiv, sve je gore...
Tudor je beskompromisni fajter
Prvi izbor za novog trenera bio je Roberto Mancini. Nekad veliki igrač u dresu Sampdorije i Lazija imao je za navijače Juventusa težak teret vođenja Intera. Uz to što je to omražen rival, Mancini je i kao trener šampionskog Intera, dok se Juventus "utapljao" u posljedicama afere Calciopoli, dodatno "paprio" zbilju torinskog kluba s tezama kako su "brojne trofeje osvajali vještinama izvan terena". Sve to nije "oprala" stara priča kako je Mancini od malih nogu bio navijač Juventusa. Sada, kao 60-godišnjak, koji je bio prvak Europe s Italijom, slobodan nakon flopa u Eldoradu Saudijske Arabije, bio je vrlo zanimljiv čelništvu Juventusa. Kao što je jesenas bio vodstvu Rome. U oba slučaja njegov se angažman nije dogodio zbog različitih pogleda na ugovorne odnose.
Mancini je bio spreman sada podmah doći u Juventus, ali želio je ugovor barem do 2026. godine, složivši se da mu iduća dva mjeseca bude "probni rok" uz obvezu da ispuni minimalistički cilj, četvrto mjesto i ulaz u Ligu prvaka. Cristian Giuntoli, sportski direktor Juventusa, nakon što se "opekao" s Mottom, nije htio odmah riskirati i tražio je opciju dužeg promišljanja tko je taj koji će Juve podignuti na višu razinu. U ovom trenutku, devet utakmica prije kraja sezone, plus minimalno tri na prvom Svjetskom klupskom prvenstvu, takav se profil trenera nije nazirao.
Igor Tudor, još od vremena kad je bio desna ruka Pirla (2020.), figurirao je kao stručnjak koji ima u sebi DNK Juventusa, ali i i onaj temperament koji se traži od vođe svlačionice. Fajter, beskompromisan, nesklon individualnim iskakanjima, trener koji od igrača traži podređenost kolektivu. Sve je to Tudor dao naslutiti, u pozitivnom smislu, u Veroni i "teškom" Marseilleu, a da je svoj tip, koji ne ulazi u polovične situacije, pokazao je i kad je odbio ostati u Laziju, nakon što ga je lani vodio u 11 utakmica završnice sezone.
Tudor je zbog tih polovičnih angažmana, na određeno vrijeme, u kojima je prepoznao nepovjerenje čelnika, odbio i Napoli i Lazio. No, eto, kad se pojavio Juventus, s istim prijedlogom, odmah je prihvatio. I zato je dobio posao, a Roberto Mancini je otpao!
Juventus i Igor Tudor su se dogovorili na suradnju do kraja sezone (25. svibnja). U devet utakmica 46-godišnji Splićanin će imati priliku pokazati je li možda dugoročnije rješenje za klupu Juventusa. Dojam je da vodstvo Stare dame želi neko veliko ime za novu sezonu, po mogućnosti već za Svjetsko klupsko prvenstvu u lipnju u SAD-u. Nije tajna da bi Antonio Conte bio prvi izbor, ali pitanje je hoće li se on razići u ljeto s Napolijem...
Kako god, Igor Tudor, simbolički rečeno, ima pred sobom meč-loptu karijere. Biti trenerom Juventusa je veliko dostignuće. Potrajati duže od "tranzicijskog razdoblja" bila bi potvrda da je potpuno sazrio kao stručnjak i da ima itekako što kazati kao trener velikog kluba.
Komentari (0)
Komentiraj