Bišćanova Hrvatska dobila je lekciju, Dalić je napokon riješio veliko pitanje, Šimunić i društvo su podbacili

Festival reprezentativnih nastupa četiri prve selekcije (A, U21, U20, U19) u ožujku je bio važan orijentir aktualne zbilje Vatrenih. Rezultatski gledano, učinak je bio tanji (neuspjeh U-19 na turniru za EP, podbačaj U-21 u kvalifikacijama za EP…), ali suštinski je to bio dobar mjesec.

Bišćanova je selekcija dobila lekciju o poniznosti, što im je najbolja stvar u smislu razvijanja jer ipak su vrlo blizu plasmana na EP. Dalićeva je selekcija odradila atmosfersku pripremu za SP i ima 7-8 utakmica i toliko mjeseci na raspolaganju da se dobro spremi za pravi summit u Kataru. Dosege selekcije U-20 nije potrebno vrednovati u natjecateljskom smislu jer ga ona ni nema…

HRVATSKA A ZLATKO DALIĆ

Prave provjere za Mundijal tek će uslijediti u lipnju

S obzirom na rejting, hrvatska nogometna reprezentacija u Kataru je bila ispod očekivanih razina. S obzirom na kakvoću utakmica u Kataru, Hrvatska je bila na razini očekivanja. Bez natjecateljskog motiva, Vatreni su u pravilu nižeg intenziteta igre. Očekivati da će se u ovoj fazi sezone, kada su pred klupskim natjecateljskim vrlo izazovnim finišem, odraditi maksimalno više-manje revijalne utakmice pred praznim tribinama, sasvim sigurno nije realno.

Promocija nastupa u Kataru kao važnog ispita vrijednosti za dvojbene kandidate nije nam djelovala logičnog od prvog dana. Upravo zbog navedenih uvjeta tih utakmica. Niti jedna dobra partija, recimo sa Slovenijom ili lošija s Bugarima, u kontekstu nečijeg potencijala, ništa ne znači. Barem ne bi trebalo značiti jer svaki igrač, koliko god bio debitant, manje igrao ili treba iskorak, zaslužuje da ga se vrednuje kada je momčad na maksimumu radnog ritma. Što Hrvatska u Kataru nije bila.

Isto vrijedi i za kontrolu formata 3-5-2 jer osim što nije bilo četiri-pet važnih aktera, ovakav ritam igre ne nudi realnu sliku potencijala nove taktičke priče. Koliko god će se činiti teškim, nadamo se da će u kontekstu pripreme za Svjetsko prvenstvo u studenome i prosincu, Dalić prave provjere igre i igrača odraditi u lipnju u Ligi nacija. Potom sve to treba definirati i od jeseni u Ligi naciji, te provjerama pred SP, tesati momčadsku igru s jasnim izborima kadra, sustava, s planom A i B. I bez onog što se nazrelo u nekim potezima u Kataru, a to su improvizacije tipa Oršić na desnom boku. Dobar je odjek Katara u smislu doživljaja drugačijeg nogometnog svijeta i pripreme za prosinac.

I još je bolji onaj koji je zaključio Dalić, a to je da “3-5-2 sustav definitivno nije za nas”.

HRVATSKA U-21 Igor Bišćan

Itekako dobra pouka za izbornika i reprezentativce

Možda je stvar u tome da nas je Igor Bišćan navikao na uspješnost (i) kao izbornik mlade reprezentacije, pa je razočaranje s dva slabija domaća izdanja u ožujku neočekivano. Pogotovo gledamo li kontekst prvih šest nastupa u grupi za EP, kada je mlada vrsta upisala isti broj pobjeda. Naravno da se ne očekuje da će taj optimalni natjecateljski hod biti stalan, pa je sa te načelne strane prihvatljivo da su mladi Vatreni remizirali s Austrijom, pa čak i izgubili od Finaca. Bišćan je, uostalom, u jesenskim ogledima s istim suparnicima, ali i u najavi ovih uzvratnih dvoboja, isticao da su to suparnici, posebno Austrija, sposobni dobiti svakoga u grupi. I kazao je da neke pobjede u prvom dijelu kvalifikacija nisu bile baš tako sigurne kako su rezultati pokazivali. Posebno u Finskoj.

Činjenica jest da unatoč tim izbornikovim porukama njegova Hrvatska nije bila na jesenskoj razini. Štoviše, ona je protiv Finaca bila toliko očajna u prvom dijelu, da to zaslužuje posebnu pozornost. Kardinalne pogreške Kotarskog, J. Šutala, Stanišića, za primjer, ukazuju prije na potpunu dekoncentraciju, nego na neodgovoran pristup. I u tom smislu najodgovorniji je izbornik Igor Bišćan, koji je negdje u pripremi te utakmice nešto pogriješio. Nije stvar ni promjene sustava (s tri braniča) a ni izgubljenosti po svim linijama igre, nego u pogrešnom pristupanju. Bitno bolje izdanje u drugom dijelu (prvo 0:3, drugo 2:0) samo je potvrdilo to uvjerenje. Bišćan je prethodnu generaciju doveo do najboljih rezultata U-21 u povijesti.

Ovo je nova generacija i stvara se drugačija priča. U tom smislu možda bi trebalo malo “zabremzati”, po svim selekcijama, a ne samo U-21, tu javnu promociju o karakteru i mentalitetu momčadi. Ne treba dizati tenzije, ali svakako nije poželjno ni odveć tetošenja. Upravo zato što kod nas to vodi u zone komfora i opuštajućih pristupa. Za Bišćana i njegove igrače ovo je itekako dobra pouka…

HRVATSKA U-20 Ognjen Vukojević

Marginalni doživljaji selekcije koja igra bez naboja

U reprezentativnom programu selekcija igrača do 20 godina nema natjecateljskih motivacija. S jedne strane se logično postavlja pitanje koji je onda zapravo smisao te reprezentacije?

Ona je u dvije i pol godine odigrala tek sedam utakmica, od čega se tri odradilo u ovom terminu ožujka. Na Dubai Cupu ta revijalna selekcija nije ostvarila neki značajniji iskorak.

Poražena je od Japana (0:1), pobijedila je Vijetnam (1:0), a s Katarom je odigrala 2:2, uz pobjedonosno izvođenje kaznenih udaraca. Ognjen Vukojević je izbornik te selekcije i u spomenutih sedam utakmica ostvario je četiri pobjede (Albanija, Turska, Katar, Vijetnam), dva remija (Francuska, Katar) i jedan poraz (Japan).

Statistički gledano, dobar je to rezultat, poglavito ako uzmemo u obzir remi u rujnu 2019. protiv Francuza. No, ovaj ishod u ožujku, protiv suparnika koji su bitno niže rangiranih Saveza u odnosu na Hrvatsku (Vietnam 98., Katar 52., Japan 23.), ukazuje na određene tehničko-taktičke slabosti.

Ipak, treba imati u vidu činjenicu da ovakvo sporadično selekcioniranje za prigodnu priliku teško može osigurati homogenost momčadi, visoku razinu motiviranosti. Kad igrači znaju da igraju protokolarne utakmice, onda se to i podsvjesno gotovo uvijek tako doživi.

Prvobitno je ova selekcija najavljivana kao međuprostor između U-19 i U-21 reprezentacije, što u stvari znači da bi trebala biti prigoda onima koji se još nisu nametnuli Bišćanu za mladu državnu selekciju, ili se tamo nisu zadržali, da pokažu napredak. Kako sada stvari stoje, doživljaji te selekcije su uistinu marginalni.

HRVATSKA U-19 Josip Šimunić

Podbačaj za dojam da se s mladima ipak loše radi

Hrvatska U-19 selekcija opet neće ići na Europsko prvenstvo! U karlovačkom srazu s Rumunjskom, Islandom i Gruzijom, naša selekcija, koju od svibnja 2019. godine vodi Josip Šimunić, podbacila je u rezultatskom smislu. Iako smo bili domaćini, mladi Vatreni su pobijedili Island (2:1), izgubili od Rumunja (1:2), a u trećem dvoboju bez natjecateljskog uloga izgubili su od Gruzijaca (0:1). To je na kraju donijelo posljednju poziciju, ali držimo da je pozitivno što je izbornik Šimunić u toj utakmici dao šansu igračima koji manje igraju. Među inima da vide “gdje su”…

Rezultati, načelna je teza rada u omladinskim kategorijama, nisu presudni u selekcijskom programu do A vrste. Ključno je osigurati kadrove veće razine kvalitete za svaku iduću dobnu selekciju. No, opet, djeluje razočaravajuće da naši juniori gube od vršnjaka iz Gruzije, koja je 86. nogometna stvarnost svijeta. Poraz s Rumunjima (47.) može biti prihvatljiv, kao što je pobjeda nad Islandom (60.) očekivana. No, vidjet ćemo kroz tri-četiri godine tko će od tih aktera kvalifikacijskog turnira u Karlovcu napredovati do šireg kruga A selekcija. Govorimo o igračima godišta 2003. i 2004., što znači da su ti 19-godišnjaci tek u fazi sazrijevanja, kako tehničkog, tako i taktičkog, naposljetku i osobnog.

Za njihov kvalitativni iskorak ima još vremena. No, točno je i to da rezultatski (ne)uspjesi u ovim kategorijama daju naslutiti “produktivnost” određene generacije u kontekstu perspektive. Naš je dojam da u Hrvatskoj rad s mladima, ukupno gledano, bilježi u najboljem slučaju stagnaciju produktivnosti. Jedan od ključnih razloga je usko grlo protočnosti prema Prvoj HNL.